Muškarci sve češće žrtve radne eksploatacije

U Srbiji je od 2000. do 2013. godine, prema zvaničnim podacima, identifikovano 739 žrtva trgovine ljudima, saopštila je nevladina organizacija Atina povodom 30. jula - Svetskog dana borbe protiv trgovine ljudima.
U Srbiji je od 2000. do 2013. godine, prema zvaničnim podacima, identifikovano 739 žrtva trgovine ljudima, saopštila je nevladina organizacija Atina povodom 30. jula - Svetskog dana borbe protiv trgovine ljudima.

Zvanične statistike, međutim, kako ističe ta organizacija, još ne ukazuju na prave dimenzije problema i ne rasvetljavaju položaj samih žrtava.

Srbija je zemlja porekla, tranzita i destinacije za muškarce, žene i decu koji su izloženi riziku od svih oblika eksploatacije u zemlji i inostranstvu, dok strani državljani u Srbiji takođe mogu da budu žrtve trgovine ljudima, najčešće u cilju seksualnog iskorišćavanja i prisilnog rada, navodi Atina. "Svedoci smo da su u Srbiji svakodnevno stotine dece prinuđene na prošnju, da se sklapa veliki broj prinudnih 'brakova', pri čemu su deca žrtve, a da sistem još nema izgrađene mehanizme za prevenciju i zaštitu dece", navodi ta organizacija.

Siromaštvo i diskriminacija pojedinih grupa, nasilje na koje se ne reaguje adekvatno i efikasno su rizici od trgovine ljudima, navodi se u saopštenju i ukazuje na neophodnost aktivnog uključivanja države i njenih institucija u uspostavljanje i unapređenje pravovremene, efikasne i sistemske zaštite i podrške onima koji su bili žrtve. "Srbija je ratifikacijom Konvencije Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima preuzela obavezu obezbeđivanja održivog programa zaštite. Međutim, postojeći programi koji obezbeđuju siguran smeštaj, psihološku, medicinsku, pravnu i druge vidove podrške još nemaju adekvatnu podršku naših institucija", navodi Atina.

Istovremeno, povećana je i identifikacija žrtava radne eksploatacije. Naime, broj registrovanih žrtava trgovine ljudima ove godine je skoro dupliran u odnosu na prošlu, a pritom je sve više zastupljena radna eksploatacija punoletnih muškaraca, izjavila je direktorka Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima Sanja Kljajević. Ona je kazala da su u 2013. godini zabeležena 92 slučaja, a da je u prvih šest meseci ove godine evidentirano čak 86 žrtava i da se struktura žrtava promenila, odnosno dok su ranije žrtve bile žene i devojke, sada su to muškarci.

"Vidi se da je porast drastičan. Trend se veoma promenio, prošle godine žrtve su bile uglavnom žrtve seksualne eksploatacije, dok ove godine za prvih šest meseci ima 76 žrtava radne eksploatacije", kazala je Kljajevićeva dodavši da se trgovina ljudima godinama odvijala prekogranično, odnosno da su to uglavnom bile devojke iz drugih država, ali da su u 2013. godini 88 žrtava od 92 bile državljanke Srbije.

Kao razlog za povećanje broja žrtava Kljajevićeva vidi lošu ekonomsku situaciju, ali i otvaranje velikih gradilišta u inostranstvu, i to uglavnom u Rusiji i Belorusiji. "Te žrtve su uglavnom eksploatisane u građevinskoj industriji. Mi pretpostavljamo da su naši građani eksploatisani i u Zapadnoj Evropi, na poljoprivrednim dobrima i u tekstilnoj industriji, ali nismo imali povratnu reakciju", kazala je Kljajevićeva.

Portparolka nevladine organizacije za borbu protiv trgovine ljudima Astra Elena Krsmanović ističe da je prosečan broj žrtava po godini oko 100, ali da je to broj identifikovanih žrtava, što je tek 10 do 25 odsto od realnog broja žrtava. Ona je kazala da u celoj Evropi trgovina ljudima u porastu, a da podaci u Srbiji pokazuju da je identifikovan manji broj žrtava seksualne eksploatacije, što nije realno. Ona je dodala da je to verovatno zbog loših mehanizama za identifikaciju žrtava.

Prema rečima Krsmanovićeve, njihovom SOS servisu javljaju se ljudi da prijave saznanja o trgovini ljudima, ali i da se sve češće javljaju da provere ugovore i oglase za posao za rad u inostranstvu. Kako kaže, najveći problem je što se ljudi jave kasno. "Sve se svodi na oglas za posao, gde je ostavljen broj telefona i mejl adresa koja nije registrovana na nekom poslovnom domenu, što jesu indikatori da se radi o nekoj prevari, mada ne mora da bude", kazala je Krsmanovićeva.

Kako je dodala, problem je i to što kada se žrtve izvuku iz lanca trgovine, one tu traumu proživljavaju ponovo na suđenjima, koja traju dugo, a žrtve ne mogu da dobiju nadoknadu štete i često na suđenju doživljavaju sekundarnu viktimizaciju. "Često im nisu zaštićena prava na bezbednost, pravovremenu informisanost, vrlo često se one ne tretiraju dostojanstveno na sudu. Žrtve moraju da se suočavaju sa ljudima koji su ih eksploatisali, što donosi nove traume", kazala je Krsmanovićeva.

Za 11 godina, koliko krivično delo trgovine ljudima postoji u domaćem zakonodavstvu, samo jedna žrtva je dobila naknadu štete. U 2013. osuđeno je 47 osoba, a najveći broj slučajeva se prekvalifikuje u drugo krivično delo, pokazuju podaci organizacije Astra.

  • Miloš

    30.07.2014 09:37
    Putevi Užice_Moskva
    Prijavih se, nesrećnik, na oglas na Infostudu kojim firma iz naslova potražuje ljude za rad u majčici Rusiji... Naiđoh na tekst - molim Vas, pročitajte...:
    http://www.google.rs/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=10&ved=0CFwQFjAJ&url=http%3A%2F%2Fwww.magazin-tabloid.com%2Fcasopis%2F%3Fid%3D06%26br%3D286%26cl%3D19&ei=moPWU6DoIejl4QT96IGAAQ&usg=AFQjCNEgCgSXih7k_OhwgXyM63BYXJDtZg&bvm=bv.71778758,d.bGQ&cad=rja
  • НиколаНС

    29.07.2014 20:13
    Није могуће
    Да је неко објавио ову реченицу. Сам наслов је довољан. Неопходно је проћи кроз разна понижења, у земљи, без синдиката, независног судства, некорумпиране инспекције и без правде и поштења, да би се прехранила породица. Након месец дана пакленог рада, редовног и прековременог, долази дан исплате, (код оних који имају паклену срећу). На рачун 22300 динара (што је основ за пензију, а што у преводу значи, за оног који дочека пензију, да ће му иста бити на нивоу10-12000 месечно). Ко има луду срећу да ради код послодавца који има минимум морала (ја сам тај срећник) добиће још неку цркавицу преко тога, у готовини која се нигде не води. Значи да ми је кредитни рејтинг, негде око 6-7000 месечно (у најбољем случају)... ИТД. Већ сам почео да се живцирам док ово пишем. Елем, тврдим да сам у бољем положају од већине запослених у приватном сектору. А знам да немам појма како изгурам месец. Сваке батине које добије неки послодавац су празник за уши и ситна освета свих нас који пролазимо кроз иста срања сваког месеца. Када ниси у ситуацији да у току радне недеље проведеш са децом (жену и да не помињем),више од 2-3сата и да их васпиташ, како мислиш да би требало, онда није чудо што нам је омладина таква каве јесте. Пошто држава није у стању, у ствари не жели да побољша такве положаје, мислим да су батине(за послодавце, наравно) једини излаз. Волим када се послодавац плаши, и не треба се либити да им се прети, како судом тако и батинама. Ко их ј... А могу мислити, шта тек раде са женама и самохраним мајкама без заштите. Богу хвала, мој послодавац је од оних који су мање лоши (никако добри). Не касни са платом, али и то би могао само једном. Ја немам шта да изгубим, они имају. И то треба да знају. Када већ држава не ради оно што треба. Баш сам се изнервирао.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija