Pirati opet u Novom Sadu

Iako serijal filmova o Piratima sa Kariba kao da već pati od morske bolesti, poslednji deo je u najmanju ruku poput zabavne vožnje u luna parku.

Iako serijal filmova o Piratima sa Kariba kao da već pati od morske bolesti, poslednji deo je u najmanju ruku poput zabavne vožnje u luna parku.

Kada je film Pirati sa Kariba: Prokletstvo Crnog bisera najavljen već negde 2001 godine, veliki broj filmskih entuzijasta, pa čak i onih koji su bili uključeni u samo stvaranje filma, bili su više nego skeptični. Ne samo da su filmovi o gusarima svoj vrhunac doživeli tokom tzv. zlatnog doba Holivuda (Kapetan Blad sa Erolom Flinom u glavnoj ulozi je 1935. godine čak dobio i nominaciju za najbolji film), već je i sam Crni Biser bio inspirisan jednom od vožnji u zabavnom parku Diznilend. Očekivalo se da će u pitanju biti blokbaster prepun specijalnih efekata namenjen klinačkoj publici, ali su onda svi opet bili iznenađeni kada je film označen kao 'PG-13' – drugim rečima, u američkim bioskopima, prodavnicama i DVD klubovima, deca mlađa od trinaest godina nisu mogla pristupiti filmu bez prisustva roditelja. Ovo je ujedno bio i prvi Diznijev film sa ovakvom oznakom.

Na kraju se ispostavilo da je Crni biser pametno i pažljivo napisan film (nešto što se od letnjih blokbastera retko očekuje), da je glumačka ekipa na čelu sa Džonijem Depom (nominovanim za Oskara) u svakom smislu briljirala, i što je verovatno najbitnije, da je publika spremna da širokih ruku dočeka ne samo ovaj film, već i dva nastavka – Tajna škrinje i Na kraju sveta. Iako za mrvicu slabiji od Bisera, druga dva dela trilogije funkcionišu zahvaljujući razrađenim likovima (posebno treba naglasiti Džefrija Raša, Kiru Najtli i Orlanda Bluma koji su u svakom filmu sve bolji i bolji), komplikovanim i zabavnim zapletima i sjajnim specijalnim efektima (Na kraju sveta je najskuplji film ikada snimljen). Četiri godine kasnije, stižu nam novi Pirati sa Kariba: Na čudnim plimama.

Džoni Dep se vratio kao Džek Sperou i ovoga puta traži Izvor života. Zapravo, Izvor traže i Španci, i Englezi, na čelu sa nekadašnjim piratom Barbosom (Džefri Raš), kao i nova grupa gusara, na čelu sa Crnobradim (Ian Mekšejn). Najtli i Blum su, kako se čini, izbačeni na kopno za ovaj deo, ali na upražnjeno mesto heroine uskočila je Penelope Kruz kao Anđelika, još jedan pirat koji britkim mačem i jezikom više nego parira svojoj staroj ljubavi, Džeku Sperou. Ovaj nastavak gomila jednu akcionu scenu za drugom, gde likovi skaču, ginu, ljube se i mačuju. Naravno, ne bi Pirati sa Kariba mogli da prođu bez novih nadnaravnih bića, a ovoga puta to su sirene sa očnjacima.

Odmah da se razumemo, reditelj Rob Maršal nije Gor Verbinski, koji je odgovoran za osnovnu trilogiju. Iako je Maršal više nego sposoban da orkestrira jednu bombastičnu scenu u mjuziklima kao što su Čikago i Devet, ovde kao da u svakom trenutku pokušava da se osloni na prva tri filma (ako je tamo tako izgledalo, bolje da i ovde bude slično), ali rezultati nikada nisu posebno dobri. Ni scenario nije bog zna kakav - film je prepun malih ideja (Anđelika koja se pretvara da je Crnobradina ćerka, ili pak sekvenca gde se pretvara da je Džek), koje služe svojoj svrsi samo dok se o njima priča, da bi se kasnije pokazale u potpunosti nebitne. Kako bi se aktivirao Izvor života, primera radi, neophodno je obaviti ritual o kome se konspirativno priča bar nekih sat vremena, da bi se ispostavilo da je u pitanju nešto potpuno banalno (otprilike, kao mućenje Cedevite).

Džek Sperou je uvek bio duhovit jer je, u suštini, levo smetalo. Ovde je iz antiheroja on unapređen u heroja, što nameće da bi film trebalo da shvatimo ozbiljnije, ali... Ipak, i Dep i Kruz se očigledno zabavljaju sa svojim likovima i uglavnom su veoma duhoviti. Raš je pomalo zapostavljen, ali je uvek zabavan. Ko je obratio pažnju tokom prvih petnaest minuta filma, mogao je uočiti Džudi Denč u jednoj kratkoj, duhovitoj sceni. Glumci su, zajedno sa specijalnim efektima, kostimografijom, scenografijom i celokupnim izgledom filma, najbolji deo. Vizuelno, film je prelep, sa odmerenim mračnim scenama i bogatom fotografijom po danu. Iako 3D nije obavezan za ovaj film (na momente čak i smeta), određene sekvence izgledaju fenomenalno u trećoj dimenziji, pogotovo napad morskih sirena (nemojte da očekujete Arijel samo zato što je u pitanju Diznijev film).

Pirati sa Kariba: Na čudnim plimama se ni u jednom trenutku ne približava kvalitetu prva tri filma, ali kao da se ni ne trudi. Ovo je pravi letnji blokbaster sa bombastičnom muzikom i specijalnim efektima, kao i pričom koja je u odnosu na prethodnike toliko jednostavna, da pre izgleda kao nacrt. Priča se da su još dva nastavka u pripremi. Fanovi će se možda razočarati, ali u Piratima nije teško uživati – čak ni kada ne uspeju u potpunosti da uhvate plimu.

  • Sineasta

    09.06.2011 10:12
    preporuka
    Sta bi, da li se filmovi jos gledaju u Novom Sadu i komentarisu. Hoćemo preporuku za neki dobar film ili kritiku za los. Zasto se komentator ucutao?ili da ga nije neko ucutao?Ne bi valjalo.Ljudi primili smo se na ovu rubriku
  • GUSAR

    29.05.2011 18:09
    PROMENA
    Nov reditelj serijala nije doneo nesto sto bi osvezilo pricu, osim tehnoloskih inovacija. No Forma je senzacija za jedan dan a ne za pamcenje ostavrenja. Nadamo se da ce biti inovantivniji ukoliko dobije buđžet da se piratska saga snima dalje
  • K2

    27.05.2011 22:50
    3D
    Uzivancija jedna su Pirati, posebno u 3D.Skroz nova dimenzija. Fali Kira ali ni Penelopa nije za odbaciti. Pravi nacin da se pobegne od ulicnih gluposti, protesta,besparice. Ziveli Pirati

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Vesti

Poslednji put na Kings Krosu

Finale najveće priče našeg vremena je stiglo. "Hari Poter i relikvije smrti: drugi deo" mnogo je više od tek tamo nekog letnjeg hit filma. Ovo je završnica svetskog fenomena koji je obeležio čitavu jednu generaciju. Konačno je došlo vreme da, zajedno sa Harijem, odrastemo i  maturiramo iz Hogvorts škole za veštice i čarobnjake.

Ko se boji vuka još

Najnovije čitanje legende stare 700 godina je romantični triler u stilu Agate Kristi.

Od Transilvanije do Oza

Žeđ za bajkama i mjuziklom pokušali su da utole glumci Novosadskog pozorišta u novopostavljenom "Čarobnjaku iz Oza."

Droga koja menja svet?

Najnoviji film Bredlija Kupera je bolno osrednji. Sa idejom koja je toliko intrigantna, "Bezgranično" je mogao biti mnogo više od jednog običnog trilera/drame/edukativnog filma.

Cirkus je stigao u grad!

"Burleska" je zapravo "Bar kod crnog kojota" za ovaj vek – objektivno šupalj i neoriginalan, ali i na neki perverzan način zabavan i smešan, pa makar se smejali i gde ne treba.

Turista: Fijasko u Veneciji

Otišao sam na "Turistu", prvi zajednički film superzvezda Džonija Depa i Anđeline Džoli, bez ikakvih očekivanja. Izašao sam zabrinut za njihove karijere.

Kako platiti stanarinu?

Studenti Dramske akademije u Novom Sadu objasnili sugrađanima kako se živi "La Vie Boheme".

Hari protiv Voldemora, polufinale

Hari protiv Voldemora, polufinale Iako definitivno nije najbolji film ovog dugačkog serijala, "Hari Poter i relikvije smrti: Deo prvi" je jeziv, dirljiv i uspešan početak kraja. Jedna od mojih omiljenih scena iz filmova o Hariju Poteru (a verujte mi, ima ih dosta) je iz "Vatrenog pehara", četvrtog dela ove fenomenalne priče. U toj sceni, Hari sa svojim prijateljima Ronom i Hermionom kampuje na svetskom prvenstvu u kvidiču u malom, otrcanom šatoru. Ipak, kada Hari stupi u njega, postaje jasno da je enterijer zapravo višesobni stan. Oduševljen, Hari na to ima da kaže samo – "I love magic". Hari, skroz si u pravu. Čuveni trio se vraća u "Hari Poteru i relikvijama smrti". Umesto po Hogvortsu, Hari, Ron i Hermiona bazaju po šumama i gorama kako bi izbegli sigurnu smrt od strane zlog čarobnjaka Voldemora, u isto vreme smišljajući kako da ga ubiju. Ko nije bežao sa nastave, znaće da to mora da se uradi tako što će se uništiti Voldemorovi horkruksi – predmeti u kojima su smešteni delići njegove duše. Na početku "Relikvija" horkruksa ima pet komada, tako da obavezno ponesite nešto za grickanje. Ako mene pitate, "Relikvije smrti" imaju najbolji početak od svih filmova do sada. U pitanju je tiha, dramatična scena u kojoj Hermiona (fenomenalna Ema Votson) briše svojim roditeljima sećanje na nju, za slučaj da strada dok bude pomagala svojim prijateljima. Detinjstvo je gotovo, kako Hermionino, tako i moje. Ton filma se nadalje ne menja posebno – uprkos ponekoj dobroj fori , uglavnom gledamo naše junake kako beže, pate ili bivaju ubijeni. Teško je bilo koji film unutar serijala (a pogotovo poslednji) tretirati zasebno. Posebno ako je taj serijal "Hari Poter". A stvar dodatno komplikuje činjenica da se radi o polovini filma  Ako se sećate Tarantinovog  "Kill Billa", sve će vam biti jasno. Nije lako ubiti Voldemora, najgoreg čarobnjaka u istoriji, pa samim tim ni strpati kompletnu mitologiju Dž. K. Rouling u jedan film. Tako nam "Relikvije smrti" dolaze u dva navrata – jedan sada, a jedan dogodine. Naravno, rezultat je film bez kraja – zapravo, završna scena (koliko god impresivna bila) kao da je nakalemljena na sam kraj zbog "vau" faktora, iako bi mogla da se dogodi bilo gde tokom čitavih dva i po sata. Tako smo ovaj put ostali bez velikog finala na kraju. Iskreno, rez po sredini nije u potpunosti opravdan, pogotovo ako se u obzir uzme da je ovo jedan od retkih filmova iz  serijala u kom ima  poprilično praznog hoda. Prethodni filmovi su svi bili upakovani kao trileri, tako što je Hari uglavnom  rešavao zadatu misteriju i gde bismo dobijali (manje-više) zadovoljavajuće odgovore. Ovde je upravo obrnuto – događaji se gomilaju jedan na drugi bez da znamo (hajde da se pravimo da nismo čitali knjigu) u kom pravcu priča ide i kakvu vrstu završetka da očekujemo. Konačan rezultat je film sa grandioznim scenama koje su slabašno povezane, ali su ponekad i dirljive - scena plesa koje u knjizi nema, je posebno dobar primer. Ipak, teško je ne osetiti se pomalo prevarenim na kraju. Dobrih stvari ima mnogo više. Za početak, specijalni efekti su zadivljujući. Film je poprilično nasilan, a efekti su tu ili da vas drže na ivici sedišta, ili da potpomognu priči. Drugim rečima, oni su sredstvo, a ne cilj, što je kod mene uvek veliki plus. Mislim da sam jedan od retkih koji se obradovao kada je objavljeno da film ipak ne izlazi u 3D tehnologiji, jer sam se bojao da će takav efekat zabavnog parka kompromitovati emotivnu srž filma. Ovako,film je u 2-D, a efekti sjajni. Treba spomenuti i animiranu sekvencu (a neću vam reći šta je u pitanju), koja me je u potpunosti iznenadila, ali ne i razočarala. Opšte je poznato kakva je postava Hari Poter filmova i iako ovde nije potpuna (Megi Smit, falila si nam!), puno je i novih i starih faca. Najbolji novitet je definitivno Bil Naji u maloj ulozi ministra magije. Ralf Fajns je standardno jeziv u ulozi Voldemora. Ipak, na novinarskoj projekciji se činilo kao da su favoriti Severus Snejp (Alan Rikman) i Belatriks Lestrejndž (Helena Bonam Karter), koji bi izazvali nervozni kikot svaki put kada bi se pojavili. Rade Šerbedžija je super u svoje tri sekunde. Naravno, najvidljiviji je udarna trojka - Denijel Redklif, Rupert Grint i Ema Votson kao Hari, Ron i Hermiona i lepo je videti kako su sa svakim filmom sve bolji. Ema je tu ipak najimpresivnija, a njen okršaj sa Belatriks je jedan od najboljih trenutaka u filmu. Čak ispada da ne preza ni od malo golotinje! Nemoguće je ne preporučiti film o Hariju Poteru, a  pogotovo "Relikvije". U pitanju je savršeni blokbaster, a fanovi poput mene će uvek imati nešto da zamere. Ovo je režiseru Dejvidu Jejtsu već treći "Hari" i vidi se da kapira šta tu treba da se uradi, a to je propisno ekranizovati završetak detinjstva mnogih od nas. Budite spremni, to bez suza ne prolazi. I neka hejteri hejtuju koliko žele, uvek ću ponosno reći da volim Potera. Iako definitivno nije najbolji film ovog dugačkog serijala, "Hari Poter i relikvije smrti: Deo prvi" je jeziv, dirljiv i uspešan početak kraja.

Celulit na mozgu

Dve različite, a opet slične predstave Novosadskog pozorišta/Ujvideki Szinhaz bave se problemima modernog čoveka – verom, slobodom, seksom i pomorandžinom korom.

Matriks 21. veka

Svaka čast Kristoferu Nolanu, režiseru blokbastera "Početak". Nije lako ne grešiti, a svaki njegov film je bolji od prethodnog.

Kako ljubav boli

Ostvarenje "Ne zaboravi me" može na prvi pogled da deluje kao najobičnija holivudska komercijala koja za zadatak ima da afirmiše Roberta Petinsona, tinejdžerskog srcolomca iz "Sumrak sage", kao dobrog glumca. Rezultat? Robert afirmisan, a film odličan.

Šta bismo mi bez Anđeline?

Sa jedne strane, triler "Solt" je kopija raznih drugih filmova, ima ogromnih rupa u zapletu i na momente vam dođe da se nasmejete koliko su određene scene van pameti. Sa druge strane, Anđelina Džoli je u naslovnoj ulozi.

Kako su vampiri postali dosadni

U novosadski bioskop stigao je i treći deo omiljene droge tinejdžera, serijala "Sumrak". Treći film zove se "Pomračenje" i iako je bolji od prethodnika ("Mladi mesec" sam jedva presedeo), siguran sam da neće ući ni u kakve anale vampirskih filmova.

Tameron ipak nije Branđelina

Prvi put nakon maestralnog ostvarenja "Vanilla Sky" iz 2001. godine, Tom Kruz i Kameron Diaz snimaju novi zajednički film. Međutim, u tih devet godina, mnogo toga se promenilo.

Seks i grad i ništa

Majkl Patrik King, scenarista mnogih epizoda serije "Seks i grad", kao i reditelj obe filmske adaptacije, učinio je nemoguće - drugim filmom (a sigurno će ih biti još) pretvorio je kultnu franšizu u zabavu za široke mase, a neke od najuticajnijih fiktivnih likova pop kulture u mediokritete željne dobrog provoda.  

Mukica Dženifer i njen plan B

Jedinstvena prilika da vidite Dženifer Lopez kako piški Možete da se smejete koliko hoćete, ali Dženifer Lopez nije loša glumica. Nakon što je njena naslovna uloga u filmu "Selena"  nominovana za Zlatni globus , Džej-Lo je nizala popularne filmove, sa manje ili više uspeha.