17. novembar 2010 • 11:59
> 12:40
Hari protiv Voldemora, polufinale
Iako definitivno nije najbolji film ovog dugačkog serijala, "Hari Poter i relikvije smrti: Deo prvi" je jeziv, dirljiv i uspešan početak kraja.
Jedna od mojih omiljenih scena iz filmova o Hariju Poteru (a verujte mi, ima ih dosta) je iz "Vatrenog pehara", četvrtog dela ove fenomenalne priče. U toj sceni, Hari sa svojim prijateljima Ronom i Hermionom kampuje na svetskom prvenstvu u kvidiču u malom, otrcanom šatoru. Ipak, kada Hari stupi u njega, postaje jasno da je enterijer zapravo višesobni stan. Oduševljen, Hari na to ima da kaže samo – "I love magic".
Hari, skroz si u pravu.
Čuveni trio se vraća u "Hari Poteru i relikvijama smrti". Umesto po Hogvortsu, Hari, Ron i Hermiona bazaju po šumama i gorama kako bi izbegli sigurnu smrt od strane zlog čarobnjaka Voldemora, u isto vreme smišljajući kako da ga ubiju. Ko nije bežao sa nastave, znaće da to mora da se uradi tako što će se uništiti Voldemorovi horkruksi – predmeti u kojima su smešteni delići njegove duše. Na početku "Relikvija" horkruksa ima pet komada, tako da obavezno ponesite nešto za grickanje.
Ako mene pitate, "Relikvije smrti" imaju najbolji početak od svih filmova do sada. U pitanju je tiha, dramatična scena u kojoj Hermiona (fenomenalna Ema Votson) briše svojim roditeljima sećanje na nju, za slučaj da strada dok bude pomagala svojim prijateljima. Detinjstvo je gotovo, kako Hermionino, tako i moje. Ton filma se nadalje ne menja posebno – uprkos ponekoj dobroj fori , uglavnom gledamo naše junake kako beže, pate ili bivaju ubijeni.
Teško je bilo koji film unutar serijala (a pogotovo poslednji) tretirati zasebno. Posebno ako je taj serijal "Hari Poter". A stvar dodatno komplikuje činjenica da se radi o polovini filma Ako se sećate Tarantinovog "Kill Billa", sve će vam biti jasno. Nije lako ubiti Voldemora, najgoreg čarobnjaka u istoriji, pa samim tim ni strpati kompletnu mitologiju Dž. K. Rouling u jedan film. Tako nam "Relikvije smrti" dolaze u dva navrata – jedan sada, a jedan dogodine. Naravno, rezultat je film bez kraja – zapravo, završna scena (koliko god impresivna bila) kao da je nakalemljena na sam kraj zbog "vau" faktora, iako bi mogla da se dogodi bilo gde tokom čitavih dva i po sata. Tako smo ovaj put ostali bez velikog finala na kraju. Iskreno, rez po sredini nije u potpunosti opravdan, pogotovo ako se u obzir uzme da je ovo jedan od retkih filmova iz serijala u kom ima poprilično praznog hoda.
Prethodni filmovi su svi bili upakovani kao trileri, tako što je Hari uglavnom rešavao zadatu misteriju i gde bismo dobijali (manje-više) zadovoljavajuće odgovore. Ovde je upravo obrnuto – događaji se gomilaju jedan na drugi bez da znamo (hajde da se pravimo da nismo čitali knjigu) u kom pravcu priča ide i kakvu vrstu završetka da očekujemo. Konačan rezultat je film sa grandioznim scenama koje su slabašno povezane, ali su ponekad i dirljive - scena plesa koje u knjizi nema, je posebno dobar primer. Ipak, teško je ne osetiti se pomalo prevarenim na kraju.
Dobrih stvari ima mnogo više. Za početak, specijalni efekti su zadivljujući. Film je poprilično nasilan, a efekti su tu ili da vas drže na ivici sedišta, ili da potpomognu priči. Drugim rečima, oni su sredstvo, a ne cilj, što je kod mene uvek veliki plus. Mislim da sam jedan od retkih koji se obradovao kada je objavljeno da film ipak ne izlazi u 3D tehnologiji, jer sam se bojao da će takav efekat zabavnog parka kompromitovati emotivnu srž filma. Ovako,film je u 2-D, a efekti sjajni. Treba spomenuti i animiranu sekvencu (a neću vam reći šta je u pitanju), koja me je u potpunosti iznenadila, ali ne i razočarala.
Opšte je poznato kakva je postava Hari Poter filmova i iako ovde nije potpuna (Megi Smit, falila si nam!), puno je i novih i starih faca. Najbolji novitet je definitivno Bil Naji u maloj ulozi ministra magije. Ralf Fajns je standardno jeziv u ulozi Voldemora. Ipak, na novinarskoj projekciji se činilo kao da su favoriti Severus Snejp (Alan Rikman) i Belatriks Lestrejndž (Helena Bonam Karter), koji bi izazvali nervozni kikot svaki put kada bi se pojavili. Rade Šerbedžija je super u svoje tri sekunde. Naravno, najvidljiviji je udarna trojka - Denijel Redklif, Rupert Grint i Ema Votson kao Hari, Ron i Hermiona i lepo je videti kako su sa svakim filmom sve bolji. Ema je tu ipak najimpresivnija, a njen okršaj sa Belatriks je jedan od najboljih trenutaka u filmu. Čak ispada da ne preza ni od malo golotinje!
Nemoguće je ne preporučiti film o Hariju Poteru, a pogotovo "Relikvije". U pitanju je savršeni blokbaster, a fanovi poput mene će uvek imati nešto da zamere. Ovo je režiseru Dejvidu Jejtsu već treći "Hari" i vidi se da kapira šta tu treba da se uradi, a to je propisno ekranizovati završetak detinjstva mnogih od nas. Budite spremni, to bez suza ne prolazi. I neka hejteri hejtuju koliko žele, uvek ću ponosno reći da volim Potera.

Iako definitivno nije najbolji film ovog dugačkog serijala, "Hari Poter i relikvije smrti: Deo prvi" je jeziv, dirljiv i uspešan početak kraja.
Opširnije: Hari protiv Voldemora, polufinale »
22. oktobar 2010 • 11:29
Dve različite, a opet slične predstave Novosadskog pozorišta/Ujvideki Szinhaz bave se problemima modernog čoveka – verom, slobodom, seksom i pomorandžinom korom.
Opširnije: Celulit na mozgu »
13. oktobar 2010 • 09:55

Svaka čast Kristoferu Nolanu, režiseru blokbastera "Početak". Nije lako ne grešiti, a svaki njegov film je bolji od prethodnog.
Opširnije: Matriks 21. veka »
24. septembar 2010 • 08:25

Ostvarenje "Ne zaboravi me" može na prvi pogled da deluje kao najobičnija holivudska komercijala koja za zadatak ima da afirmiše Roberta Petinsona, tinejdžerskog srcolomca iz "Sumrak sage", kao dobrog glumca. Rezultat? Robert afirmisan, a film odličan.
Opširnije: Kako ljubav boli »
09. septembar 2010 • 08:47

Sa jedne strane, triler "Solt" je kopija raznih drugih filmova, ima ogromnih rupa u zapletu i na momente vam dođe da se nasmejete koliko su određene scene van pameti. Sa druge strane, Anđelina Džoli je u naslovnoj ulozi.
Opširnije: Šta bismo mi bez Anđeline? »
02. septembar 2010 • 13:27

U novosadski bioskop stigao je i treći deo omiljene droge tinejdžera, serijala "Sumrak". Treći film zove se "Pomračenje" i iako je bolji od prethodnika ("Mladi mesec" sam jedva presedeo), siguran sam da neće ući ni u kakve anale vampirskih filmova.
Opširnije: Kako su vampiri postali dosadni »
21. avgust 2010 • 16:35

Prvi put nakon maestralnog ostvarenja "Vanilla Sky" iz 2001. godine, Tom Kruz i Kameron Diaz snimaju novi zajednički film. Međutim, u tih devet godina, mnogo toga se promenilo.
Opširnije: Tameron ipak nije Branđelina »
21. jul 2010 • 08:19
> 10:53
Majkl Patrik King, scenarista mnogih epizoda serije "Seks i grad", kao i reditelj obe filmske adaptacije, učinio je nemoguće - drugim filmom (a sigurno će ih biti još) pretvorio je kultnu franšizu u zabavu za široke mase, a neke od najuticajnijih fiktivnih likova pop kulture u mediokritete željne dobrog provoda.
Opširnije: Seks i grad i ništa »
Strana 2 od 3