
Zapadnu granicu čine Temerinska, Jovana Subotića, Šafarikova, Jevrejska i Bulevar oslobođenja, dok južnu granicu čini Bulevar cara Lazara.

Između 13. i 17. veka, na ovom području je postojalo naselje Bakša (Bakšić), a naselje iz koga se razvio današnji Stari grad, pa i sam Novi Sad, osnovano je 1694. godine.

Jugoistočni deo današnjeg Starog grada u prošlosti se nazivao Mali Liman, a postojao je i Veliki Liman, koji se nalazio na području današnjeg Limana. Sve do početka tridesetih godina 20. veka, na Malom Limanu su bile bare, peščani sprudovi, vodeno bilje, vrbe i livade.

U Starom gradu mogu se videti radnje majstora starih zanata, ali i prestižni butici, popularni "fenserski" lokali, kroz čitavu lepezu kontradiktornosti koje se ipak savršeno uklapaju, naravno uz izuzetke u vidu stakleno-betonskih monstruma u Zmaj Jovinoj i Dunavskoj ulici, građevina koje liče na grejna tela i slične užase moderne novosadske gradnje.
Oni koji žive u centru, po nepisanom pravilu vole tu činjenicu i teško da bi ih neko lako nagovorio da se presele. Sve im je dostupno, na gužve su navikli, mada pojedini žive u tako fino skrivenim prostorima, da gužve ni nema, za razliku od lepog zelenila i slobodnog parkinga.
Dunja Popov
Novinarka, nepušač, ćerka "najboljeg tate na svetu", dete iz centra

Odrastanje u centru je fantastično. Ja maltene kao mala nisam ni morala da se mrdam sa parkinga ispred zgrade - ima mesta za igranje, nema puno kola, a pored, na Trgu galerija, ima i sjajnog zelenila, uživancija. Sećam se da nas je, kad smo bili klinci, bilo i po dvadesetoro u dvorištu kada se igra "između dve vatre", uveče kada igramo žmurke, ili nam bude dosadno pa se zavlačimo u garaže i čekamo da nas neko nađe.

Stari grad je fantastično mesto za život, posebno ako ne živiš u nekoj bučnoj ulici gde stalno prolaze automobili, tako je recimo na Bulevaru Mihajla Pupina ili u Žarka Zrenjanina. Moja ulica je zavučena, a to je sjajno - u samom si centru grada, a nemaš buku, klubovi nisu baš tu, pa je i vikendom tišina i uživancija.
S druge strane, loše je to što, ako hoćeš da odeš u prosečnu prodavnicu, ne možeš tek tako da izađeš, ne smeš biti odrpan i flekav, a s druge strane prodavnica nije ni tako blizu, evo u mom kraju nema nijedna obična radnja. Nekad nije bilo ni pekara.

Ja sam išla u Osnovnu školu "Đorđe Natošević", pre toga u vrtić u Radničkoj i u "Prvu vojvođansku brigadu", a posle toga u gimnaziju "Svetozar Marković", u Njegoševoj, opet u centru. Jednostavno, ja sam dete iz centra i ne bih volela da idem odavde, mada moguće da hoću, jer komunalije su jako skupe. Ne mogu da kažem da imam prevelik stan, ali režije su baš "paprene".

Tako imam drugaricu u Ulici Novosadskog sajma koja me nekad nazove da dođem do nje, a meni to bude daleko. U osnovnu sam išla desetak minuta peške, u srednju oko dva minuta, na fakultet oko pet minuta i onda kad mi neko kaže na primer da putuje gradskim autobusom sa Novog naselja ili Limana 4, ja ukapiram koliko sam razmažena.


Ljudi iz centra vole to što žive tamo - to jako imponuje. Prvo što se kaže na pitanje "Gde živiš" je - Centar. Mada, bilo je raznih situacija. Pitaju me gde sam, kažem strogi centar - koja ulica, dr Laze Stanojevića - gde ti je to, pa kod Izvršnog veća, Lažeš. Pa onda vadim ličnu kartu da im objasnim.


Stari grad u deset reči - Najbolje mesto za život, zbog toga volim da živim tamo! Šalu na stranu, ne volim puno da hvalim, ali na svoj deo grada nemam zamerki.
Ovo je bila kratka priča o centru Novog Sada, a u petak vam donosimo priču o Stepanovićevu.
U međuvremenu, sem naših objavljujemo i Vaše priče, a najbolje će biti nagrađene. Glavna nagrada je četiri noćenja u Pragu za dve osobe. Tekstovi će biti objavljeni na ovom portalu, uz uredničku korekciju.
Ako želite da pišete, adresa je:
Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli
.

