Krem društva nije blam da pazari polovnu garderobu

Od Diesel-a, MEXX-a, H&M-a, Tommy Hilfiger-a i mnogih drugih renomiranih brendova, pa do "no name" modnih marki, sve se u današnje vreme može pronaći u takozvanim "second hand" prodavnicama do četiri puta jeftinije.
Od Diesel-a, MEXX-a, H&M-a, Tommy Hilfiger-a i mnogih drugih renomiranih brendova, pa do "no name" modnih marki, sve se u današnje vreme može pronaći u takozvanim "second hand" prodavnicama do četiri puta jeftinije.

Nova odeća je u originalnim buticima daleko skuplja, a u radnjama s polovnom robom mogu se naći i jeftiniji i kvalitetniji artikli pa je to razlog zašto se velik broj ljudi odlučuje za polovnu garderobu. 021 je istraživao koliko ima predrasuda kada je u pitanju kupovina odeće iz druge ruke.

"Jedna gospođa koja često dolazi u moju radnju pitala me je zašto imam providan izlog. Rekla je da ona ima dosta prijatelja koji su "krem društva" - sudije, lekari, advokati, itd. i objasnila da bi oni dolazili u radnju ali ne žele da ih neko vidi kako kupuju polovnu garderobu", kaže za 021 vlasnik jednog novosadskog second hand-a. Otkrio nam je i da ta ista gospođa čak svojim "krem" prijateljima kupuje garderobu na Najlon pijaci, jer je njih sramota.

Da ovo nije jedinstven slučaj svedoči prodavačica u drugom novosadskom second hand-u koja ima redovnu mušteriju, lekarku, koja joj je ispričala na koji način je navela svog muža da koristi polovnu garderobu.

"Oni su oboje lekari. Prvo je suprugu kupila jedan lep sako, a posle nekoliko dana mu rekla da je polovan. Nakon toga on više nije hteo da ga nosi. Ona se zainatila i kod mene pokupovala odela i košulje i ubacila sve to među njegove markirane stvari. Nosio ih je i nije primetio, čak se čudio odakle mu tako dobra garderoba. Kada mu je rekla da sve vreme nosi polovnu odeću, postao je i on redovna mušterija", priča prodavačica.

Paradoksalno prethodnom, iskustva vlasnika second hand prodavnica govore da ipak najviše predrasuda imaju ljudi koji sebi ne mogu da priušte nove stvari iz butika, dok oni koji imaju novca da kupe šta god žele nije im mnogo bitno, oni uživaju pronalazeći neki originalni, markirani, ili antikvitetni odevni predmet u radnjama polovne garderobe.

Ova garderoba se uglavnom uvozi iz Zapadne Evrope, pa stoga ne čudi što Francuzi, Holanđani, Belgijanci i Nemci imaju kult kupovine u second hand radnjama, čisto iz fazona jer je roba retro i unikatna.

Kupovinom polovne odeće pomažu se humanitarna udruženja

U Holandiji i Belgiji je sistem sakupljanja i prodaje polovne garderobe najrazvijeniji. Kako tamo ljudi imaju veću platežnu moć, mnogo češće imaju potrebu da se otarase viška garderobe. Ne postoji bolji način da se upotrebi garderoba koju ljudi više ne žele da nose, nego da se ponovo koristi, umesto da se baci ili reciklira što podrazumeva korišćenje teških hemikalija. Kako bi se ovaj problem rešio napravljen je projekat koji sada već godinama dobro funkcioniše, a zbog kojeg njihova polovna roba stiže do nas.

U zemljama Zapadne Evrope postoje kontejneri gde se ubacuje sav višak odeće koji nekome ne treba. Tu se može naći apsolutno sve. Tu garderobu zatim sakupljaju humanitarna udruženja poput Crvenog krsta, Vojske spasa i sličnih, koji tu robu prodaju firmama specijalizovanim za sortiranje, pranje i pakovanje i izvoz iste. Na taj način se samofinansiraju humanitarna udruženja, firme za sortiranje zarađuju, zarađuju i vlasnici second hand radnji, dok kupci nose odeću za koju znaju da je nekome višestruko pomogla.

Polovna roba se od firmi za sortiranje uvozi i kupuje na kilo, košta od jednog evra pa sve do 40 evra po kilu, koliko košta takozvana "vintage" roba nošena u periodu od 1920. do 1970. godine. Roba je, ističu vlasnici second hand radnji, apsolutno higijenski ispravna, jer pri uvozu kupuju robu sa sertifikatom o poreklu i o čistoći. Naime, roba se pre izvoza tretira specijalnom parom u komorama koje ubijaju bakterije i gljivice.

U Novom Sadu svakoga dana niču nove second hand radnje, pa je tako pre nekoliko meseci otvoren Garderober, i to u samom centru Novog Sada, u Miletićevoj ulici. Iz Evrope u "Garderober" roba stiže svakog utorka i četvrtka i može se ponaći odevni predmet po ukusu svakog pa i najizbirljivijeg kupca, bilo žene ili muškarca.

Malo bliže centru grada, u pasažu u Zmaj Jovinoj, nalazi se Second hand Garage, specijalizovana mala radnja, specifična po tome što je namenjena isključivo lepšem polu. Svaki komad garderobe je pažljivo biran, a za klijente koji nisu iz grada postoji mogućnosti kupovine preko Fejsbuka.

Za razliku od prethodne dve radnje, Superstar Secondhand for Kids je isključivo internet prodavnica namenjena deci i bebama, za uzraste od 0 do 12 godina. Ova radnja idealna je za zauzete mame i tate, koji samo treba da pregledaju albume na Fejsbuk profilu i naruče željenu stvar za svoje dete, koja im naknadno stiže na kućnu adresu. (Gordana Ćosić - gocacosic@021.rs)

  • Milenko

    03.08.2020 11:20
    I'm neko ko bi otkupio dva kombija garderobe od preko pla je brendirano i naravno svega od maica do jakno bundi itd... 0628629724
  • 05.03.2015 20:16
    Paa ovako...
    malo sam zatečena komentarima vezanim za kupovinu u secondhand shopovima. Vodim jedan secondhand već 7 godina i htela bih da odbranim nepravedno loše okarakterisane prodavnice polovne garderobe. Na našem tržištu postoje dva vida trgovine polovnom garderobom. Roba koja stiže kod nas kao plod humanitarne pomoći najčešće iz Nemačke i Austrije, koja je i poslata da se podeli kao humanitarna pomoć ali nekim kanalima ta garderoba stiže u prodaju. To su te stvari koje se ovde spominju kao stvari iz "grobljanskog ormara", iz kontejnera koji stoje ispred supermarketa, totalno demode garderoba od pre 30 godina. Nista toj garderobi ne fali ali nije za prodaju i samim tim što se prodaje stvara lošu sliku o našoj branši. Drugi vid, ovaj kom ću se detaljnije posvetiti kao robu koju posedujem u svom prodajnom objektu, visokokvalitetna moderna garderoba 1. klase koja stiže mahom iz Velike Britanije i može da prati modne trendove savremenog drustva. U Engleskoj postoje Charity shopovi kao radnje koje osnivaju razna udruženja (recimo udruzenje za zaštitu napuštenih životinja) u kojima rade volonteri tih udruženja, koje su potpomognute od strane države poreskim olakšicama,a u koje članovi i simpatizeri doniraju komade svoje garderobe koji se prodaju a prihod ostvaren od prodaje se troši za ciljeve udruženja. Dešava se da po stambenim kvartovima u poštanske sandučiće ubace obaveštenje i jasno obeleženu kesu njihovog udruženja i zamole gradjanstvo da ako žele da podrže akciju i ciljeve udruženja dana tog i tog iznesu ispred vrata garderobu koju bi da doniraju u toj kesi njihovog udruženja koja se kasnije pokupi, sortira i prodaje. Tu garderobu izvoze i nama stiže na tržište. s obzirom da u Engleskoj sam životni standard dozvoljava veću potrošačku slobodu tako se njihovo gradjanstvo više modira i češće menja garderobu čemu pogoduju i realne rasprodaje po shoping centrima gde stvarno mogu da kupe odevni artikl za 1 funtu, 3 ili 5 (a ne kao kod nas gde je na rasprodaji skuplje nego u Berlinu kad nije rasprodaja). Ta garderoba je mnogo višeg cenovnog ranga nego ona koja stiže humanitarnim kanalima i samim tim ne može da se prodaje za 50 dinara kao što se očekuje da u secondhandovima bude cena.
    To sto ovde čitam da je neko primio lošu vest u sakou pa da sako širi nesreću, ajmo da zamenimo teze- recimo šta ako je neko u sakou primio dobru vest pa sako širi sreću i radost?! Eto u svim gradovima Evrope niko ni ne razmišlja o tome oće li me neko videti da kupujem u "sekundi". Kupovina u sh shopovima je stil života. Prvo se ide tamo da se vidi šta ima pa tek onda dalje. To je ko kad bi neko rekao jao neću da vozim bicikl neko će me videti i pomisliti kako nemam para za gorivo da vozim kola. Budalaština. Vintage shopovi u inostranstvu su toliko skupi da boli glava. Čak tamo to sad postaje statusni simbol. Bakin kaput kad je bila mlada iz 1932. godine ima veću vrednost neko ceo štender tog pomenutog Benetona jer ga imaš samo ti. Jer si tom kaputu produžila život. Jer kad bi taj kaput pričao ko zna šta bi ispričao?! Te teorije da je sramota kupovati u secondhandu govore jako puno o nama i o našim ograničenjima. I koje to bolesti mogu da se prenesu preko garderobe (ako izuzmemo donji veš i obuću)?! Pa kad bi se tako lako prenosile boleštine ne bi bilo živog čoveka.
    Novi Sad bi trebao da bude ponosan na svaki secondhand u gradu zato što radi na stvaranju ličnog modnog identiteta svojih gradjana. Ruši diktirane modne trendove. Devojka u lepršavoj suknji do zemlje mint boje u belim starkama i sa kikom upletenom na stranu, i dečak u kariranoj košulji, farkama upasanim u one raskopčane bakandze timberlenke ili vec kako se zovu su diktirani modni trend. Na lopate ih ima istih u Zmaj Jovinoj. Mozda je njima ok tako, al ima i onih koji bi da budu drugačiji. Budite drugaciji! Kupujte u secondhandovima!!!!
  • NS

    05.03.2015 13:01
    @- - -

    brkas stvari. omanuo si

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti

Da li će Novosađani slušati Beograd?

Po prvi put od 2016. godine deluje da je opozicija u Novom Sadu koliko-toliko na nogama. Nije sjajno, ali je rezultat koji bi prodrmao aktuelnu vlast bio na vidiku.