
Broj obolelih ne opada, prema učestalosti obolevanja na petom smo mestu u Evropi, a po smrtnosti na trećem, što ne bi smelo da bude tako, budući da je ova vrsta raka izlečiva ukoliko se otkrije na vreme.
Doktor Aljoša Mandić s Instituta za onkologiju kaže da je dovoljno da žena jednom godišnje ode kod ginekologa i uradi papa test. Među pacijentkinjama koje su lečene na Institutu u Kamenici ima i žena od 24 godine, što pokazuje neophodnost redovnih ginekoloških pregleda.
Izvesno je očekivati da broj obolelih žena u Vojvodini počne da opada tek za desetak godina, odnosno 12 godina od početka organizovanog skrininga 2008. godine, kaže Mandić za "Pres". Od 27.000 preventivnih pregleda koji se godišnje obave u novosadskom Domu zdravlja, 10 pacijentkinja bude upućeno na Institut za onkologiju.
Rak grlića materice najčešće se javlja kod žena između 35 i 45 godina, ali je čest i kod mlađih koje nisu rađale. Najveći problem je to što žene uglavnom prestanu da idu kod ginekologa kada rode decu.



Bombe sa osiromašenim uranijumom jednostavno ne postoje, jer bi bilo besmisleno praviti ih od osiromašenog uranijuma umesto od metala na bazi gvožđa, pa samim tim nisu ni mogle biti korišćene 1999. po Srbiji. Pritom patriotska Srbija upire prst na te nepostojeće bombe čim se pomene broj slučajva raka.
To je identično logici kao kada bi krivili vanzemaljce ili gremline za ono što je posledica neprosvećenosti i neinformisanosti stanovništva u Srbiji o zdravlju tj. SPB, u Srbiji u kojoj je podsetiću zvanično 50% funkcionalno nepismenih i ko zna koliko još polupismenih.
Ako imamo državu koja je rekorder po broju abortusa sa nekoliko stotina hiljada godišnje, to ukazuje da se ne kondomi masovno ne koriste. Čim se ne kondomi masovno ne koriste, to takođe znači da postoji i epidemija seksualno prenosivih bolesti, među njima i HPV koji je izazivač raka grlića materice.
Najlakše je kriviti druge, posebno kada treba prikriti krivicu vlasti i crkve za stanje u društvu.