Prilog istorije urbane kulture grada Novog Sada.

Prilog: Branimira Loknera, Vladimira Kopicla i Aleksandra Zikica

Branimir Lokner

Muzička scena u nekadašnjoj SFRJ siromašna je, nažalost, pisanim dokumentima i informacijama o akterima koji su u određenim vremenskim intervalima “nosili” ideju pop-rock kulture, pridošle iz poznatih nam zapadnih destinacija Engleske i Amerike.
Takođe, s nedovoljno informacija i znanja, svaka nova generacija morala se suočavati s radom svojih prethodnika, jer mesta za takve pojave u tadašnjim pisanim medijima ili radio-programima bilo je malo ili su prosleđivane u prilično cenzurisanoj formi. Naravno, postojala su tzv. usmena predanja, ili saznavanja putem odložene, zakasnele i neretko nedovoljno tačne poruke. Ovakva realnost pratila je i druge kulturološke i supkulturne forme. Period šezdesetih godina uvek je posebno zanimljiv za brojne analitičare i hroničare, kao i muzičke predanike jer je tada nastajalo nešto što se kasnije moglo nazvati ovdašnjom autentičnom scenom. Nažalost, taj period je i u velikoj meri najteži za istorijsko “pokrivanje” jer je veoma malo muzičkih izdanja uspevalo da bude realizovano. Do malih ploča (sedmoinčnih singl i EP izdanja, takozvanih maksi singlova) mogli su da dodju samo retki srećnici, bez obzira na činjeničnu realnost da je među njima bilo i onih koji su to svakako zasluživali.
Akteri novosadske muzičke i kulturne realnosti iz šezdesetih i ranih sedamdesetih godina predstavljali su deo tadašnje jugoslovenske scene, koja je na svoj način tražila mesto pod suncem, oslobađajući veliki deo emocija i energije, želeći da se, i u ne samo reproduktivnom već i autorskom smislu, izrazi što je moguće autentičnije. Mnogi na tom putu nisu istrajali, neki su bili samo prolaznici, ali deo njih ostao je u igri do danas.
Vlada Nedeljković prihvatio se nezahvalne uloge da period nastajanja scene obradi višeslojno, istražujući povezanost s drugim umetničkim segmentima i artističkim krugovima, putem kojih su odre...