Srpska opsesija jakim dinarom
Nije zgoreg razmotriti kako smo došli u situaciju da imamo nerealan kurs domaće valute, što odgovora pojedinim interesnim grupama, a na račun najvećeg dela stanovništva i kreira iluzije o podiznju kredita sa deviznom klauzulom.
Nema dinarske štednje
Da je dinar precenjen pokazuju nerazmenljivost po oficijelnom kursu čim se napusti Srbija i odsustvo štednje u domaćoj valuti; tek 2,5 odsto od oko sedam milijardi evra ušteđevine građana se čuva u domaćoj valuti.
Gotovo svi ulagači su izrazito bogati građani, koji su deo deviza pretvorili u dinare i oročili na obično trogodišnji rok, znajući da će Narodna banka Srbije duže voditi politiku "jakog dinara". Kako su kamate na dinarske kredite i trostruko više nego na devizne, jasno je da ovi ulagači ekstra zarađuju, pogotovo što je poslednjih šest, sedam godina kurs dinara skoro fiksiran.
Apsurdno, oficijelno još od 2003. godine zvanično vodimo politiku ciljne inflacije i mogućnost zamene dinara za devize u ovdašnjim menjačnicama stvara privid realnog kursa. Kako je moguće svakodnevno menjati dinare u devize kada mnogi ekonomisti tvrde da je domaća valuta precenjena, poput Mađana Kovačevića koji tvrdi čak 80 odsto?
Sporna devizna klauzula
Odgovor je u kreditima koje su banke do globalne krize krajem 2008. godine olako pozajmljivale na inotržištu i odobravale korisnicima u Srbiji, uzdajući se u hipoteke i takozvanu deviznu klauzulu, kojom se od zajmodavca traži povraćaj vrednosti kredita iskazan u evrima ili dolarima (po kursu na dan sklapanja ugovora), mada je zajmoprimaocu isplaćen u dinarima. Gro aktuelnih nenaplativih potraživanja visine najmanje 3,4 milijardi evra je i nastalo usled preintezivnog kreditiranja.
Rezervna varijanta je i signal da banke na duži rok ne veruju u dinar, dodatno potiskujući udeo domaće valute u internim transakcijama. Možda je najveća greška monetane politike Srbije posle 2000- te godine u tome što nije uspela da izvrši dinarizaciju ovdašnjih novčanih tokova, te i danas jedva 28 odsto prometa, i to uglavnom onog u svakodnevnoj maloprodaji, iskazuje se u domaćoj valuti. S druge strane, svaka vrednija transakcija obavlja se u evrima.
Jedan od cenjenijih monetarista Boško Živković ističe da je greška bila prihvatiti monetarnu politiku ciljane inflacije već 2003. godine, a da dinarizacija novčanih prometa prethodno nije dostigla poželjan nivo. S druge strane, MMF je insistirao na ovom modelu. Danas bi, smatra ovaj ekonomista, možda bilo realnije da NBS vodi računa i o inflaciji i o kursu, dodajući da je izvoz glavni pokretač ekonomije, posebno industrijske proizvodnje i da monetarna politika mora podržaviti dinamiziranje srpske privrede. Ovim se i Živković jasno izjašnjava za izvesno slabljenje dinara, tražeći model koji bi podstakao ekonomski razvoj.
Destimulisati zaduživanje države
Đorđe Đukić, profesor ekonomije čije stavove uvažavaju i opozicionari njegovoj SPS stranci, mišljenja je da je od početka trebalo voditi režim slobodnog, plivajućeg kursa. Destimuliše zaduživanje (pre svega države), a kako nema intervencija NBS na tržištu, čuva devizne rezerve. Pri tome favorizuje izvoznu privredu, što je decenijama najslabija karika u našoj ekonomiji.
Srbija je mala država i mora izvoziti najmanje 70 odsto BDP. Međutim, naš izvoz je, recimo, 2000-te godine jedva dostizao 1,7 milijardi evra da bi osam godina kasnije dostigao oko 8,5 milijardi. Međutim, uvoz je bio otprilike 80 odsto veći, a devize smo nadoknađivali od doznaka naših radnika u inostranstvu i iz privatizacionih prihoda. Đukić uvek podseća da prevelike oscilacije na finansijskom tržitu samo odslikavaju stanje u ekonomiji.
Nakon nailaska globalne krize, privatizacija je zastala, doznake su umanjene, pa je država počela da pozajmljuje emitovanjem evro obveznica. Tako je javni dug za vlade Mirka Cvetkovića, bolje kazano predsednika Borisa Tadića, sa 8,3 narastao na 14,7 milijardi evra. Sva svota utrošena je na dopunu Penzijskog fonda, pokrivanje gubitaka javnih i preduzeća u restrukturiranju, te prekomernom širenju javnog sektora, pravdanog činjenicom da je globalna kriza već u prvom talasu u nejakom srpskom privatnom sektoru umanjila zaposlenost za blizu 200.000 radnika.
Ekstra loš kredit
Poguban je upravo poslednji kredit uzet krajem 2011. godine, u visini milijarde dolara (po tadašnjem kursu oko 730 miliona evra) i sa kamatom od 7,5 odsto. Do početka sledeće godine kada ga moramo isplatiti ili na finansijskom tržištu ponovo se zadužiti, isplatićemo 280 miliona evra kamata, a milijarda evra trenutno je oko 870 miliona evra. Nije u pitanju samo izuzetno visoka kamata, već i dibidus pogrešna procena odnosa evra i dolara, što je za Srbiju koja 85 odsto deviza prihoduje u evrima pogubno.
Upravo na ovom primeru se vidi koliko je bilo važno voditi monetarnu politiku koja destimuliše državu da se zadužuje i uvećava budžetski deficit. Slobodan kurs dinara bi precizno otkrio slabe tačke ovdašnje ekonomije, korigovao bi naviše produktivnost, time i izvoz, dok bi državu onemogućio da stalno odlaže reformu javnih preduzeća i sažima gubitaše na segmente koji mogu profitabilno proizvoditi.
Orban kao uzor
Neophodno je bilo svih ovih godina, ukazuje eksguverner Dejn Šoškić, uz cljnu inflaciju voditi i politiku dinarizacije novčanih tokova. U suprotnom valja menjati model monetarne politike, ceni Šoškić, koji je pri kraju mandata bio sklon dopustiti veće oscilacije dnevnog kursa, drugim rečima počeo je slabiti dinar.
Slobodni kurs dinara bi mogao izazvati socijalne posledice, ali leka ima. Možemo se ugledati na severnog suseda, Mađarsku. Može se njihovom premijeru dosta toga prigovoriti, ali je Vikor Orban, kome kao protestantu nije lako da vodi politiku države sa 80 odsto katolika, jednostavno ukinuo deviznu klauzulu u forintiranim kreditima, a kurs već postojećih kredita fiksirao. Takođe je oporezovao finansijske transakcije.
Bankari su galamili, pretili napuštanjem Mađarske, ali se na kraju sve primirilo, mere su prihvaćene. Naravno, nijedna banka nije napustila tržište našeg severnog suseda.
Autor: Živan Lazić
Komentari 7
milka planinc
Ema
nervirach
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar