INTERVJU Lazar Džamić: Naše društveno uređenje je nadrealizam

Ono u šta nacionalisti pokušavaju da nas ubede jeste da smo nešto posebno, a nismo, samo smo posebno zbunjeni, ocenjuje za 021 Lazar Džamić, autor hit knjige "Cvjećarnica u kući cveća", kao i novog ostvarenja "Čaj od šljiva".

"Srbija se suočava sa brojnim mitovima, što je odlika nezrelog društva, ali i bežanje od posla. Bojim se da vrlo često nemamo cilj, nego su nam počeci važniji od rezultata. Započnemo puno stvari i na pola puta shvatimo da smo pogrešno skrenuli ili da smo umorni od priče na početku", kaže Lazar Džamić u intervjuu za 021.rs.

Nakon 16 godina života u Londonu, Džamić je odlučio da svoje tekstove o engleskoj i srpskoj kulturi spoji u jednu knjigu - "Čaj od šljiva". Šef planiranja brenda u Guglu u razgovoru za portal 021 govori o tome zašto je nestabilnost najstabilnija pojava u Srbiji, engleskom i srpskom mentalitetu, Grunfovom receptu za Srbiju, ali i popularnom stripu Alan Ford.

021: Vaša nova knjiga "Čaj od šljiva" povezuje Englesku i Srbiju. Da li je nostalgija, sam vaš život ili pak nešto treće, ono što Vas je nagnalo da napišete ovu knjigu?

- Moram priznati da nisam patio od nostalgije s obzirom na to kakvo bogatstvo me je dočekalo u Velikoj Britaniji. Veći je razlog to što svaka država predstavlja određenu vrstu fikcije, a pridošlica ima potrebu da pročita i protumači. Želeo sam da pokažem kako funkcioniše Engleska, pa se može reći da je kulturno-antropološki aspekt razlog pisanja knjige, objašnjavanje jedne sredine sebi i drugima. Ova knjiga predstavlja vrstu krpe koja briše prozor između Engleske i Srbije, kako bi jedna drugu bolje videle i razumele. 

021: I sami priznajete da ste imali sreću da dođete u Britaniju na vrhuncu talasa "Cool Britannia", kada je svega bilo u izobilju. Koliko se situacija od tada promenila?

- Stvari se jesu promenile. Ljudi su postali uplašeniji i konzervativniji. Imigracija postaje sve veća tema, a nova vlada zatvara neke kanale koji su ranije omogućavali ljudima da dođu u Britaniju i uspeju. To se odvija čak i na simboličkom planu, ranije su službenici u imigracionim servisima nosili bele košulje, a sada nose crne. Takođe, London se podelio po ekonomskoj moći, četvrtina dece živi ispod granice siromaštva. Glavni grad je bukvalno rasprodat arapskim i ruskim investitorima koji kupuju čitave blokove. Ipak, neke stvari su ostale iste, na primer, u Londonu ne postoji koncept stranca, bitno je kako radiš, kakvo iskustvo imaš, kako govoriš jezik i da li si timski igrač. Te četiri stvari zanimaju svakoga.

021: Ipak, i kao takva Britanija je i dalje daleko iznad životnog standarda Srbije. Da li je reč o racionalnosti koju često ističete?

- Englezi bez racionalnosti ne mogu da funkcionišu. Znate, kao društvo morate da odredite sopstvene ciljeve pa tek onda kako da dođete do toga. Reč je o jednoj vrsti kretanja u nazad. Bojim se da kod nas vrlo često ne postoji cilj, počeci su važniji od rezultata. Započnemo puno stvari i na pola puta shvatimo da smo pogrešno skrenuli ili da smo umorni od priče na početku. Jednostavno, mi se suočavamo sa brojnim mitovima, što je odlika nezrelog društva i velika distrakcija od posla. Ipak, moram priznati da su se i ovde stvari promenile na bolje, koliko god to svima zvučalo čudno.

021: Tvrdite da je najstabilnija pojava na ovim prostorima nestabilnost.

- I to jeste tako, uglavnom zbog geopolitičke pozicije na kojoj se nalazimo. Međutim, mi još uvek ne znamo kome da se priklonimo, ne znamo ko smo i šta smo. Naš mentalitet čine slojevi Vizantije, Bliskog Istoka, Nemačke, komunizma. Jednim okom smo na Mediteranu, drugim na Zapadu, iako ne bismo da prihvatimo baš sve vrednosti. Ono u šta nacionalisti pokušavaju da nas ubede jeste da smo nešto posebno, a nismo, samo smo posebno zbunjeni.

021: Nešto kao slepo crevo koje misli da je pupak sveta?

- Ne bih išao toliko daleko. Postoji mnogo kreativnosti na ovim prostorima i imamo veštinu snalaženja, koja je veoma bitna. To je primenjeno u Kini i Indiji, gde siromašna inovacija postaje glavni izvozni proizvod tih zemalja na Zapad. Mnoga rešenja se, uz upotrebu moderne tehnologije, rade na jeftiniji i brži način nego na zapadu. Dakle mi imamo šansu da budemo deo tog sveta, ali treba da znamo da postoje pravila koja moramo da poštujemo i da nismo izuzeti u tom smislu. Moramo da razjasnimo ko smo i šta smo u odnosu na svet i to je glavna stvar.

021: Možda bismo znali ko smo i šta smo kada bismo rasčistili sa istorijom, o čemu takođe pišete u "Čaju od šljiva". Ističete da Englezi žive svoju istoriju. Zar je ne živimo i mi, s obzirom na to da je stalno pominjana?

- Upravo u tom "pominjanju" je razlika. Mi o njoj pričamo, dok je Englezi štite i žive. Kod njih ne postoji da se sa svakim većim konfliktom spaljuju arhive i ne priznaje sve što je bilo pre toga. Sa druge strane, ovde imamo busanje u grudi, priču o nacionalizmu, a niko se ne bi sagnuo da pokupi papir sa ulice. Puna su nam usta reči, a vrlo malo pokazujemo na delu.

021: Verovatno nam je potrebno, kako kažete, hakovanje kolektivnog mentaliteta. Šta to tačno podrazumeva?

- Hakovanje kolektivnog mentaliteta je deo Grunfovog recepta za Srbiju, a odnosi se na siromašnu inovaciju. Za to postoji i hindu reč Džugad (Jugaad), koja bi kod nas značila krpljenje, a podrazumeva snalaženje da se sa malo resursa uradi nešto korisno. U Srbiji bi trebalo da se promeni svest društva, da shvatimo da smo bogati resursima i da se organizujemo. Nažalost, upravo samoorganizacija je jedna od naših slabih tačaka, tako da bi to bilo hakovanje mentalitet, razbijanje okvira.

021: Tu ideju ste dobili od junaka stripa Alan Ford o kom ste napisali knjigu "Cvjećarnica u kući cveća". Zbog čega je taj strip postao toliko popularan u bivšoj Jugoslaviji?

- Postoji nekoliko razloga zbog kojeg je Alan Ford postao toliko popularan kod nas. S jedne strane imate priču o diletantskom optimizmu koji je oličen u Grunfu. Njegova rešenja su nikakva i improvizovana, a to je i dalje karakteristika našeg društva. Zatim satira u stripu se odnosi na korumpirano disfunkcionalno društvo u kojem postoji razlika između površine i privida realnosti. Mi smo i to proživeli, a privid su nam nametale vladajuće elite. Međutim, jedan od najbitnijih razloga jeste da je Alan Ford nadrealna farsa, a upravo ona je deo naših života. Naše društveno uređenje nije ni kapitalizam ni socijalizam, nego nadrealizam.

Promocija knjige "Čaj od šljiva" održaće se večeras (sreda 30. mart) od 20.30h u Novosadskom pozorištu, a nakon Novog Sada, Lazar Džamić će u ponedeljak, 4. aprila, gostovati u Zrenjaninu, u klubu "Zeleno zvono".

Lazar Džamić je bivši je novinar, kao i konsultant za marketing sa karijerom stratega u nekoliko oglasnih agencija, a u poslednje dve godine radi u Guglovom kreativnom timu. Autor je brojnih profesionalnih članaka o digitalnoj i analognoj komunikaciji, kao i sedam knjiga na razne teme. Predavač je i na katedri za digitalni marketing Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu. Poslednjih šesnaest godina živi u Londonu.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.

Valuta pokazuje čije je Kosovo

Nekoliko dana pred kraj 2023. godine, Nacionalna banka Kosova je obznanila da od 1. februara neće tolerisati plaćanja u dinarima.

Vidite da može drugačije

Nedavno sam pisao da je potpuno normalno da poslodavac koji smatra da ne posluje zadovoljavajuće i nema dovoljan obim posla, može da otpusti deo radnika koje smatra za višak.

Ginekološka apstrakcija

Nije prošlo ni nedelju dana od događaja u Sremskoj Mitrovici kada je jedna "mala" Marica svojim statusom na Fejsu viknula usred snežno zavejane doline i pokrenula lavinu.