Privatizacija Telekoma, EPS-a i komunalnih preduzeća gura nas u proleterijat

Restauracija kapitalizma u Srbiji biće dovršena privatizacijom oko 700 javnih preduzeća među kojima su EPS, Telekom i brojna komunalna preduzeća.
Privatizacija Telekoma, EPS-a i komunalnih preduzeća gura nas u proleterijat
Foto: 021.rs

Piše: Miroslav Samardžić

Privatizacija je vođena neoliberalnom doktrinom po kojoj je tržišna razmena vrednost po sebi, kadra da upravlja svim ljudskim aktivnostima. Neoliberali tvrde da javno vlasništvo uvek vodi ka neefikasnom upravljanju, rasipanju resursa, korupciji, zanemarivanju interesa potrošača, da nije u stanju da obezbedi kvalitetnu ekspertizu i da ne podstiče inovacije.

Gde god je to moguće, treba uspostaviti pravo na privatno vlasništvo i omogućiti da autonomno tržište svojim automatskim samoregulatornim mehanizmima alocira resurse. Prirodni resursi moraju biti tretirani kao ekonomski, roba kao i svaka druga.

Levica u ovakvim konceptima vidi pokušaj neograničene pljačke javnih i prirodnih resursa. Privatizacija različitih oblika javnog vlasništva deo je globalne ekspanzije kapitala kojom se kreiraju nove mogućnosti za proizvodnju profita, pljačkanje zajedničke imovine i uspostavljanje privatne kontrole nad prirodom.

Čak i klasični i neoklasični ekonomosti priznaju da postoje dobra i usluge koji se ne mogu distribuirati na tržištu u robnoj formi, kod kojih potrošnja nije individualna. Radi se o situaciji nerivalske potrošnje, potrošnja jedne osobe ne ometa drugu da istovremeno troši isti resurs.

Kod ovakvih dobara postoji problem određivanja cene, dobra se ne mogu razbijati u manje jedinice i prodavati. Ovakva dobra nazvana su javna dobra, njih obezbeđuje javna vlast, a troškovi se plaćaju iz javnih sredstava. Takva dobra su, na primer javna rasveta, javna bezbednost i sl.

Neoliberali tvrde - gde god je to moguće, treba primeniti robnu formu i cenovni mehanizam.

Na levici se pojam javnog dobra shvata mnogo šire. Društvo kroz demokratske procedure treba da utvrdi koje javne ciljeve želi da ostvari kolektivnom akcijom, koja dobra su od ključnog značaja za opstanak zajednice. Pristup ovakvim dobrima ne sme da bude na tržištu, na osnovu platežne sposobnosti.

Takva dobra moraju se izuzeti od tržišnih zakona ponude i tražnje i moraju biti dostupna svima. Društvo ne sme dozvoliti da ljudi (i druga živa bića) umiru od žeđi zato što nemaju novca da kupe vodu.

Ukoliko se robno-novčani odnosi univerzalizuju i ukoliko se ponište sve društvene veze koje ne počivaju na novčanim transakcijama, društva propadaju. Civilizovana zajednica ne može da postoji ukoliko zdravstvena zaštita, kultura i obrazovanje nisu dostupni svima. Ne može se vrednost svih dobara izraziti novčanom cenom.

Prodajom javnih giganata kao što su EPS i Telekom, Srbija ostaje bez privredne infrastrukture preko koje može da utiče na ekonomski razvoj i da vodi smostalnu ekonomsku politiku.

Privatizacija predstoji i lokalnim komunalnim preduzećima. Izmenama Zakona o komunalnim delatnostima izvršenim krajem 2016. utvđeno je da komunalnu delatnost mogu obavljati javno preduzeće, privredno društvo, preduzetnik ili drugi privredni subjekat.

Privatizacijom javnih preduzeća javni monopoli se pretvaraju u privatne, a ne stvara se tržište. Javne monopole moguće je držati pod demokratskom kontrolom, privatni monopolisti nastoje da povećavaju cene tako što ucenjuju potrošače koji nemaju slobodu izbora.

Tako ćemo ubrzo u Srbiji imati potpuno primenjen neoliberalni model organizacije privrede u kome će vlasništvo nad najvrednijim prirodnim i privrednim reusursima biti u rukama stranih kompanija, a domaće stanovništvo biće u potpunosti proletarizovano.

Da bi javna preduzeća služila javnim ciljevima iz njih moraju biti isterane političke stranke. Partijske oligarhije već su izvršile divlju privatizaciju javnog sektora, tako što je on pretvoren u rezervoar privilegija za stranačke prvake i njihove pristalice i glavni izvor korupcije u društvu.

Masovna mobilizacija stanovništva, na levim političkimm platformama, je neophodna da bi javni sektor ponovo služio većini društva, a ne privatnim interesima.

  • Zoran R.

    27.01.2020 08:37
    STOP privatizaciji
    Svakom imalo pismenom coveku je kristalno jasno da se ne sme dozvoliti privatizacija deatnosti i resursa na kojima pociva drustvo. Privatni monopol je neuporediv sa drzavnim ili drustvenim. Privatni monopol ne brine ni o cemu osim o uvecanju svog kapitala. Drzava koja ostane bez gore navedenih javnih preduzeca prestaje da postoji. Oni koji uzmu u svoje ruke te delatnosti oni postaju mocniji od drzave, imaju realnu moc ucene i samim tim drustvo se raspada, odnosno vraca u neko mracno doba, sto vec mozemo da vidimo u Srbiji. U Srbiji vlada haos i divljastvo. Na sve strane nicu banke, kockarnice, kladionice, zalagaonice, ljudi se prodaju da bi imali materijalne vrednosti, kultura je potpuno pukla, nema je itd itd itd. Ima mnogo crnog o cemu moze da se pise. Ako ti u unistenoj ekonomiji vidis likove od 25, 30 godina koji se voze u autima od 100.000e i zive na visokoj nozi, pre nego sto ih neko smakne onda jasno nesto nije uredu. E to je taj kapitalizam koji je zavlladao Srbijom, banditski kapitalizam sponzorisan sa zapada. Ako ima pameti ne sme se dalje unistavati ono sto je jedino preostalo. Zato pamet u glavu kad glasate, glasajte za one koji nece dalje da privatizuju Srbiju i time je do kraja uniste.
  • @kasnoje za kajanje

    18.08.2017 00:06
    bas ti hvala sto si me obavestio da sam pre 5 oktobra ziveo u slobodi i blagostanju, stidi se
  • evgenije

    17.08.2017 16:07
    Kapitalizam koji se uvodi u Srbiji nije isti kapitalizam kakav je u trenutno kapitalističkim državama. Ovaj srpski kapitalizam je kapitalizam kakav je vladao u Engleskoj pre skoro 200 godina u vreme Industrijske revolucije, vreme koje je opisano u romanu o Oliveru Tvistu kada se radilo po 16 sati dnevno, kada sudeca od 12 godina radila u rudnicima i kada se plenila imovina i izbacivalo na ulicu zbog duga od jednog penija. Današnje kapitalističke države su više socijalističke nego što što je to nekada bila i sama socijalistička Jugoslavija. Srbija je danas država ne robova nego kmetova. Rob je imao pravo da od gazde otkupi svoju slobodu i da postane slobodan građanin dok kmet to pravo nikada nije imao. Kmetom se rodiš i kao kmet umireš.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.