Škola do bola

Čovek koji nije optimista, rekao je pre nekoliko dana da je obrazovanje naša rak rana, koju što pre moramo izlečiti ili nam se u suprotnom crno piše.

Piše: Milan Ceković

Lepo rečeno, ali nije lepo to što nam se piše. Borbu protiv pomenutog raka treba početi od đaka prvaka.

Dete koje danas ide, recimo, u prvi razred osnovne škole, mora znati da su njegovi otac i mati išli u istu takvu školu. Dakle, u razredu je, uglavnom, tridesetak učenika, sede u ružnim klupama, onako, u paru, solidarno, kao u autobusu, dok ispred njih stoje prosvetari, koji se sa neplaćenim računima u mislima muče, sve pokušavajući đake nekako da ubede da treba da uče. Trucka se taj autobus i iskustvo veli da neće daleko stići, a putnicima na raspolaganju ostaje samo kaskaderski skok i avantura na nekom neobeleženom trnovitom putu.

Budimo iskreni, škole su ispunjene faktorima dosade, a kada je dosadno sporije se usvaja. Tabla, kreda, dnevnik, "redar, koje odsutan?", predavanja ili ispitivanja i prosvetni radnik koji pali na gurku i konstatuje: "Eh, ništa nije kao što je nekada bilo"!

Tako je, ništa nije kao što je bilo, jedino su škole ostale iste. To su ona mesta u kojima je veliki odmor ono što je najinteresantnije. Naprosto, mnoga nekadašnja znanja i metode više ne važe, a kompjuterima danas mnogi prosvetari prilaze kao tempiranoj bombi. Efekti su baš onakvi kakvi i treba da budu kad se pred mladost izlazi u demode odelu, sa svešću koja je na frekvenciji koju odavno niko ne sluša. Osnovci se smeju, a srednjoškolci i studenti se nemoćni hvataju za glavu. Šanse da budu očarani školskim dobom su svedene na minimum, a školi samo ostaje da bude najneomiljenija reč kod većine đaka.

Neke škole nam liče na kotilšte demona, neke su ring za sparing između đaka i nastavnice, a u nekima je gužva i nigde ne može nužda da se izvrši, jer su toaleti i dalje epohalan izum koji nikome nije pao napamet. Mnoge fasade i hodnici su sablasni i jedino motivišu za crtanje još sablasnijih grafita po zidovima. Na ulazu u srednju školu (koju sam stresno pohađao), stajao je, i to godinama, veliki natpis "Welcome to hell". Čekao sam da neko prekreči natpis, a zatim sam u panici odlučio da od pakla redovno bežim što dalje. Spasao sam se u poslednji čas. Ambijent nekih škola je idealan za statasavanje delikvenata, mastera za mačete i respektovanih kadeta huligana.

Učitelji i nastavnici su Štrajk Majstori, Kraljevi Duplog Dna i Vlasnici Večitih Nadimaka. U mislima i očima i đaka žive razni "Hitleri", "Ćelavci", "Guze", "Smaračice", "Veštice", "Apaši", "Gargameli", "Šumare", "Domaćinke", "Ljubičice", itd. Realno, u državi u kojoj je nemoguće biti uča koji je shvaćen, praćen i plaćen, još teže je biti dobar đak. Zašto bi mlado čedo slušalo modela koji podcenjen i ponižen?

Predugo i isuviše je ovde gust mrak. Teško je, nakon svega, očekivati da će se pod snopom pameti ovde razdaniti. Ovde se živi pod parolom "izdržati do smrti" i sve se u začaranom krugu vrti. Magija je crne boje, a autobus se trucka i trucka koridorima naše, navodno, svetle budućnosti. U kakvom je stanju vozač, niko živ ne zna, ali su putnici u vanrednom stanju i sve mi se čini da me rima vuče ka vulgarnosti.

Ipak, borba nalaže da od nečega treba početi. Najbolje ispočetka. Od kose-tanke i one podgojene uspravne, recimo, mada ni obdaništa ne treba zanemariti. Ne, nije neophodan samerhilovski princip školovanja, ali nama je potrebna škola koja podrazumeva malobrojne razrede (desetak učenika). U tom slučaju ispostavilo bi se da imamo ne višak, nego manjak osposobljenih prosvetara, ali ionako imamo problem da bilo šta imamo, a da to nije pozajmljen novac.

Potreban je interaktivan pristup nastavi, individualan pristup učenicima, više igre, više rada na uočavanju talenata koje ti mladi ljudi poseduju, i kontinuiran i osmišljen proces profesionalne orjentacije. Besmislena ispitivanja treba zameniti za diskusije i sagledavanje problema. Nastava mora biti edukativno-zabavna, a učitelji i nastavnici podržani u permanentnom procesu usavršavanja. Prosvetari moraju biti energični, harizmatični, posvećeni, prosvećeni i tretirani kao ljudi koji se bave najodgovornijim poslom. Uča mora biti šmeker, a ne krunisani štreber sa velikim iskustvom u lovu na reference i faca učena da pogrešno uči.

Učionice moraju postati informatička baza, bioskopi, pozorišta, tribine, radionice, mesta za praktičan rad, kreativna razmišljanja i situacione analize. Uslužni ambijent ne treba da plaši đake, već da prija čulima, a pomenuti grafiti mogu biti baš u toj u funkciji, samo to neko treba da osmisli. Ovako opisane škole mogu stvoriti osnov da deca motivisana idu na časove, umesto što obezglavljena beže sa istih. Ovakve škole bi pružile šansu da se u perspektivi umanji broj promašenih profesija, stvori vrednost, odnosno adekvatno pomogne mladićima i devojkama da donesu odluku da li će ili neće nastavititi svoje formalno obrazovanje ili se posvetiti neki drugim smislenim aktivnostima.

Za ovakvu priču potrebno je napraviti reformu koja se ne zasniva na velikom besmislu male mature, gomili papira, statistici, tabelama, grafikonima, bodovima i kojekakvim izveštajima, jer izveštaj u startu vuče na izveštačeno. Potrebni su nam dobronamerni kreativci, misionarska operativna rešenja i potrebna je vera u uspeh tog decenijskog procesa reforme.

A, novac?

Molim vas, Vlada Republike Srbije je najavila nultu toleranciju u borbi sa organizovanim kriminalom, a to znači razrešenje mnogih slučajeva iz te berićetne oblasti. Rešenje tih slučajeva, podrazumeva slivanje solidnih sredstava u budžet, po osnovu odredbi koje nalažu oduzimanje (kriminalnim aktivnostima stečene) imovine.

Eto, za prvo vreme, neka ta sredstva budu namenjena našem školstvu, plus donatorske večere pod parolom "društvene odgovornosti", a do tada će Zakon o javnim nabavkama dati neke rezultate, stvoriće se pravni ambijent, siva ekonomija će postati koloritna kategorija, strane investicije će u Nebeskoj Grudi pronaći plodnu destinaciju, a samim tim dolazimo i do ozbiljnijih poreskih zahvata.

Ko ovo shvata, taj sve razume, a ukoliki se nabrojano ne desi, onda, logično je, svejedno je kakve će nam škole biti.

  • Mrvica

    26.11.2013 07:00
    Najpre jedna poruka za studenta: Pa sto si placao tu istu visoku skolarinu? Mogao si besplatno da se skolujes na nekom drzavnom fakultetu. E sad u koju grupu studenata ti spadas je veliko pitanje s obzirom na tvoj komentar....Autoru sve pohvale za ovaj tekst...
  • Petar Blagojevic

    21.11.2013 02:29
    Trla baba lan
    Bla bla truć, trla baba lan da joj prođe dan. Ili, što bi reko čika Jova - Od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba. Čudi me da to nije smislio Gete, Šekspir, Puškin, ili neki veći pesnik. A kako da smisli kada to od kolevke pa do groba naljepše je đačko doba važi jedino za nas i kod nas.

    Mi volimo našu školu,
    Najlepše je đačko doba,
    Profesor je sličan volu,
    Od kolevke pa do groba.

    Celu pesmu Đačka himna mođete pročitati na mom blogu.
  • 29.10.2013 20:23
    Osvescena
    Prosvetarima u skoli nikada nije dosadno. Oni uopste ne stizu da uce decu jer su pretrpani raznim izvestajima, piskaranjem priprema i ostalom skolskom papirologijom. A sto i da ih uce i onako ce svi dobiti petice da roditelji budu zadovoljni a to je najvaznije. Bez reforma u prosveti nema znanja ali zasto bi i bilo, kome jos treba dete puno znanja i jos pametno, ovakvom sistemu ne trebaju pametna deca nego krdo ovaca spremno na poslusnost. Sto gluplji tim laksi za manipulaciju od strane mocnika. Promena nece biti nazalost u skorijoj buducnosti a najveca promena koju nasa pametna deca vec odavno kapiraju da treba da urade je da odlaze iz ove zemlje daleko sto dalje.......

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.

Valuta pokazuje čije je Kosovo

Nekoliko dana pred kraj 2023. godine, Nacionalna banka Kosova je obznanila da od 1. februara neće tolerisati plaćanja u dinarima.

Vidite da može drugačije

Nedavno sam pisao da je potpuno normalno da poslodavac koji smatra da ne posluje zadovoljavajuće i nema dovoljan obim posla, može da otpusti deo radnika koje smatra za višak.