CV i dani sivi u perspektivi

Naša mladost umesto da izađe na crtu suštini, ona je zarobljena u klupama i uglavnom uči ono što se brzo zaboravlja.

Piše: Milan Ceković

Prošlog utorka sam pomno slušao gospođu Mihajlović (ministarku energetike), gospodina Miodraga Kostića i gospodina Krkobabića - juniora. Govorilo se o neodrživosti postojećeg stanja.

Prvo dvoje, pomislih, u jednom trenutku, redovno čitaju moje kolumne. Ipak, aterirao sam brzo, znajući da nisam baš toliko bitan da bih bio široko čitan. Mada, kada vidim ko sve i kako odgovara, jasno mi je da bi za sve nas bilo bolje da se i ja nešto pitam.

I tako, pretvorih se u uvo, gledajući tu emisiju. Gospodin Krkobabić je rekao da nema viška zaposlenih, nego manjak posla, a to mi je sve zazvučalo kao priča o koki i jajetu, šiji i vratu, te se zapitah - a zašto je koka pomahnitala, jaja mućak, vrat sve suvlji, a šija zrela za uvijanje?

Gospodin Kostić je u jednom momentu (parafraziram) rekao da diplome nisu toliko važne, već da je najvažnije da ljudi znaju da urade posao. Rekao je da se diplome u Srbiji kupuju i da on lično ne gubi vreme da gleda profile ljudi čim vidi da su završili neke fakultete. Ukoliko ste čitali moj prošlonedeljni komentar, jasno vam je da je meni jasno zašto gospodin Kostić tako razmišlja.

Da, prvi čovek MK grupe je izrekao stereotipan stav, ali i stav koji tangira važnost primenljivog znanja. Zaista, danas je funkcionalnije završiti dva-tri dobra kursa nego fakultet koji se svodi na puko teoretisanje ili čak ni na to. Više smisla ima dobiti sertifikat i znati nešto konkretno uradititi, nego imati diplomu, a pojma nemati o struci koja je na diplomi navedena.

Teorija po kojoj se posao uči tek kada se neko zaposli inspiriše na pitanje - a šta se onda uči u srednjim školama i na fakultetima? Kao, osam godina učimo da znamo da ćemo naučiti posao tek pošto se zaposlimo. Zar ne bi onda bilo logično da izrazimo želju šta bismo voleli da radimo, odmah se zaposlimo i s ljubavlju učimo? Kad naučimo neka nam firma dodeli diplomu sa zvanjem - ČOVEK KOJI ZNA POSAO. Mislim da bi više smisla bilo da svaka firma ima svoj fakultet, nego ovako… Nije nam lako…

Dakle, tu smo, kod metoda rada na fakultetima. Uglavnom prevaziđeno: višesatna predavanja, bodovi, piskaranja, testovi… Naša mladost umesto da izađe na crtu suštini, ona je zarobljena u klupama i uglavnom uči ono što se brzo zaboravlja. Kvalitetno obrazovanje je ono čije je ishodište kritička svest, čitanje između redova i primenljivo znanje. Znati i umeti - tandem snova. Za pomenuta dostignuća student sam sebi mora biti fakultet. Ima takvih pojedinaca na svim fakultetima i van njih, samo ih treba pronaći.

U svakom slučaju, za poslodavce bi bolje bilo da ne listaju CV papiriće, već da obave direktne i višefazne razgove sa kandidatima. Dobro pripremljeni razgovori otkrivaju mnogo toga. Mnogo važnije od diploma i proseka su znanja, veštine, sposobnosti i životna filozofija. Šta vredi poslodavcu štreber ili kuvana noga sa prosekom 10,00?

Evo, predlažem da naši veliki privrednici inspirisani društvenom odgovornošću osnuju jedan ozbiljan neprofitni univerzitet, koji će postaviti standarde učenja, vratiti smisao diplomama i biti rasadnik primenljivog znanja? Mislim da je to pravi način da se poradi na budućnosti ove nacije i sopstvenih kompanija. Evo, sebe predlažem za generalnog menadžera tog univerziteta i garantujem da će svi studenti imati isključivo crvenu krv.

Lično, ironično nastupam kad uvidim anomično. Pre nekoliko dana jedna gospođa mi je tražila CV, a ja sam joj sugerisao da je za nju i mene bolje da joj pošaljem svoje kolumne. Računam da su moji tekstovi realnija slika od dva papira A4 formata na kojima stoje nekakvi po pravilu ušminkani i nabudženi podaci. Ma, moj šarm je široka kategorija spram uzanih segmenata CV. Na kraju krajeva, CV je skup podataka onoga što je bilo, a ja se trudim da "budem bolji od prethodnog sebe". Toliko sam bolji da nisam spreman mnogo toga iz prošlosti da ponovim u budućnosti. Hm…

I tačno je, sama za sebe diploma je običan, zaveden, ispečatiran i potpisan papir. Diploma u ruci konkretnog čoveka je već pojavnost koja ima ili nema smisla. Pravi ljudi na pravom mestu su dragocenost, a pogrešni ljudi na važnom mestu su uzrok katastrofalnih posedica. Bez obzira na nivo zahtevnosti različitih studijskih programa, sama diploma nije važna, koliko je važno kako je pojedinac došao do nje, da li to što je završio korenspondira sa ličnim potencijalima i talentima, a najvažnije je da ta diploma nije jedino što je sa sobom uradio?

A da, lična satisfakcija se ne maže na hleb, ali pomaže da čovek ostane svoj. No, biti svoj ne znači i biti spokojan spram puka koji strojevim korakom korača ka ambisu. Život je dinamika, tok, a čovek ne bi li zaista bio čovek treba da plovi rekom dobrih motiva, jer u suprotnom se sve pretvara u baru, a bara je ustajala voda, koja se, pre ili kasnije, pretvara u kaljugu, a zatim u isušeni i izbledeli trag svega onoga što je izopačilo svoju svrhu.

  • Sara

    07.12.2013 16:57
    Fakultet i opšta kultura
    Potrebna je zaslužena fakultetska diploma isto koliko i opšta kultura, odnosno zainteresovanost za svet oko sebe, muziku, film, knjige, sport, kao i imati razne hobije, a najvažnije od svega je kućno vaspitanje. Sve zajedno daje jednu kvalitetnu osobu koju vredi zaposliti. Naravno, ukoliko se radi o poštenom konkursu, kojih je sve manje ali ipak ponekad postoje.
  • Bogdan

    03.12.2013 17:35
    Što se tiče programerske struke, tu zaista može da se nađe neko samouk i da se pokaže i dokaže da zna da radi neki posao, pogotovu ako krene da radi od malih nogu. Takvi ljudi obično postaju i vlasnici firmi ili zarađuju pre i više nego da su studirali fakultet. Ali mislim da tih ljudi ima jako malo jer je tu potrebna izuzetna volja i samokontrola. Oni su uglavnom u freelancingu, i verujte mi ima ih svakakvih.

    Sa druge strane fakultet jeste mesto gde vas faktički društvo kontroliše i primorava na rad i učenje (za razliku od gorepomenutih samoukih). Većina ljudi jedino na ovaj način može da ozbiljnije nauči nešto dok ne postane zrelo i shvati da se uči samostalno. Oni koji završe fakultet nisu spremni da rade taj posao odmah. Zato novosadske firme sve više gledaju da već od 3. godine ubacuju studente u mašinu da rade realne projekte jer se jedino tako može naučiti pravo programiranje.

    Ali se ne slažem sa autorom teksta da bi svi mogli bez fakluteta. Može mala količina samosvesnih i uzvišenog razmišljanja. Prvih 2-3 godine faksa je neophodno najvećem broju ljudi jer ljudi tada ni ne znaju šta hoće sa sobom uglavnom. Ne možete od nekoga tražiti da trči a da ne zna ni da puzi još. Fakultet jeste to mesto gde se uči da se puzi i pomalo hoda. Bar FTN, za ostale ne znam.
  • Balunko

    03.12.2013 17:11
    Poslednji pasus...

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.

Valuta pokazuje čije je Kosovo

Nekoliko dana pred kraj 2023. godine, Nacionalna banka Kosova je obznanila da od 1. februara neće tolerisati plaćanja u dinarima.

Vidite da može drugačije

Nedavno sam pisao da je potpuno normalno da poslodavac koji smatra da ne posluje zadovoljavajuće i nema dovoljan obim posla, može da otpusti deo radnika koje smatra za višak.