Detaljno svedočenje čuvara iz Aušvica optuženog za ubistvo 170.000 ljudi

Rajnhold Haning ima 94 godine. Doživeo je da ga više od 70 godina posle nezapamćenih zločina u kojima je učestvovao u logoru smrti u Aušvicu u oči pogleda Ajrin Vajs.

"Jednog hladnog jutra Ajrin je čekala ispred opštinskog suda u nemačkom gradiću Detmoldu. Doputovala je čak iz Virdžinije kako bi svedočila na suđenju Rajnholdu Haningu, danas 94-godišnjem bivšem čuvaru nacističkog logora smrti Aušvic. Morala je da sačeka, dok su Haninga doveli u kolicima." Tako je magazin "Tajm" opisao uvod u jedno od poslednjih suđenja nacistima.

U sakou i džemperu, sa naočarima, pognute glave, kako bi što manje upadao u objektiv kamerama, bilo je teško shvatiti da je taj dekica otpužen za saučesništvo u ubistvu čak 170.000 ljudi tokom svog služenja u koncentracionom logoru od januara 1943. do juna 1944. A, tačno u to vreme, među Jevrejima koje su doveli u logor bila je i 13-godišnja Ajrin.

Ajrin, nije imala nesreću da upozna Haninga u logoru smrti. Takvih preživelih odavno više nema. Ona je samo u to vreme tamo bila zarobljena, ali je pozvana da svedoči zato što je jedna od onih koji su tada bili u logoru, i koja je mogla da ispriča kako je tada Aušvic izgledao i kakva je bila Haningova uloga, s obzirom na zaduženja čuvara koja su joj bila dobro poznata.

Reč je o novoj strategiji nemačkog pravosuđa kojom se napokon olakšava suđenje bivšim nacistima, 70 godina od zločina. Reč je o pokušaju Nemačke da ispravi užasne greške nakon rata. Na zapadu Nemačke, u 13 suđenja u Nirnbergu od 1945. do 1949. godine, osuđena je samo elita koja je bila na vlasti u to vreme.

Na istoku zemlje, pak, suđenja su bila puno oštrija, ali su često bila zatrovana ideološkim pečatom. Istoričari procenjuju da je 10 odsto Nemaca bilo učlanjeno u Nacističku partiju. Ali, uz ogroman broj ljudi koje je trebalo istražiti, uz ogromnu birokratiju logora smrti, Nemačka je počinila i tu grešku što je optužene naciste progonila kao kriminalce, ne kao učesnike genocida.

Drugim rečima, za svakoga je moralo da se dokaže da je tad i tad, sa tim sredstvom ubio tog i tog čoveka. U talasima suđenja od 1963. do 1965. u Zapadnoj Nemačkoj, osuđeno je poražavajućih 17 zločinaca. A, i od njih toliko, samo šestoro na doživotne kazne zatvora. Dok je širom sveta više od 1.000 ljudi koji su sejali smrt po logorima oterano pred sud, u Nemačkoj se sudilo samo njima 50.

A, bilo je između 6.000 i 7.000 članova osoblja direktno uključenih u ubijanje. Ne treba smetnuti sa uma i to da nije moglo da se izbegne da su neki od sudija u posleratnoj Nemačkoj i sami bili nekadašnji nacisti. Zbog svega toga, nemački tužioci iz Ludvigsburga napokon su usvojili predlog glavnog tužioca pokrajine Hesen, Frica Boera iz 1960-ih da se naprosto utvrdi da je na određenom mestu sproveden genocid. I da se optuženom krivica utvrđuje tako da se dokaže da je na tom mestu u tom vremenu obavljao tačno određenu dužnost. Time je postajao oruđe zločina i bio je kriv. Prvi koji je platio takvu strategiju bio je 2011. notorni Ukrajinac Džon Demjanjuk, u Drugom svetskom ratu čuvar u logoru Sobibor. U njegovom slučaju napokon su razradili strategiju:

"Ako si radio u fabrici smrti, to te je činilo sredstvom ubijanja, jer ti je posao bio da služiš ubijanju ljudi", kazao je za "Tajm", Lorens Daglas istoričar sa Univerziteta u Masačusetsu.

Bio je to način da Nemačka ispravi svoje propuste. Sledeći je došao na red knjigovođa iz Aušvica Oskar Groning, saučesnik u ubistvu 300.000 ljudi. Potom još trojica, od kojih je jedan optuženi u međuvremenu umro od starosti.

Jens Romel, šef kancelarije za nacističke zločine u Ludvigsburgu, rekao je za "Tajm" da je od marta u postupku još 13 slučajeva. Romelovi ljudi bili su oni koji su utvrdili da je Haning rođen 28. decembra 1921. godine, da je sa 14 godina napustio školu i otišao da radi u fabrici, da bi zatim pristupio nacistima.

Na istočnom frontu borio se do septembra 1941. kad ga je ranila granata u Ukrajini. I tako su mu ponudili "lagan posao" u Aušvicu. Njegov je posao bio da dočekuje logoraše i prati selekciju, ko ide odmah u smrt u gasnu komoru, a ko na robovski rad i verovatnu smrt od bolesti ili iscrpljenosti nekoliko meseci posle.

"Niko nam ništa ne bi govorio prvih dana tamo. Ali, ako je neko, poput mene, tamo proveo dugo vremena, onda mu je postalo jasno o čemu je reč. Ljude bi upucali, gušili u komorama i spaljivali. Viđao sam kako prenose leševe, mogao sam namirisati smrad spaljenih ljudskih tela", kazao je Haning na suđenju.

Ajrin je, pak, ispričala da su nju i porodicu u Aušvic doveli u maju 1944. Imala je samo 13 godina, bili su umorni i dezorijentisani, a nacisti su ih štapovima upućivali gde da odu, njenu majku i dvoje mlađe braće i sestara u gasnu komoru, njenog oca i stariju sestru na rad. Čuvar koji je došao do nje, nekoliko trenutaka je oklevao pre nego što je poslao za starijom sestrom.

Život joj je spasilo to što je imala maramu na glavi i izgledala je starije od 14, koliko je bila starost ispod koje su se deca slala odmah na ubijanje.

Ajrin Vajs kaže da nacisti danas na suđenjima uživaju neuporedivo veći obzir nego oni kao žrtve u ratu.

"Bila bih srećnija da mu se sudilo i ranije, ali sada samo želim da on čuje šta imam da kažem, ja, i drugi svedoci o tome kakve su bile posledice dela koja je počinio kao mladić", rekla je Ajrin.

Dana 29. marta Haning je progovorio: "Duboko me boli što sam bio deo takve zločinačke organizacije. Stidim se što sam video takvu nepravdu i nisam učinio ništa u vezi sa tim. Izvinjavam se zbog toga. Jako mi je, jako žao."

Ali, za Ajrin to nije bilo dovoljno, jer decenijama milioni nemačke dece i unučadi onih koji je trebalo da progovore, od njih nije čulo ništa.

"Apsolutno je vreme da to prestane da se prećutkuje", rekla je Ajrin.

A, o tome je imao šta da kaže i Daglas, istoričar sa Univerziteta u Masačusetsu: "Ovakva suđenja nas podsećaju da se genocid nikada ne događa bez tih običnih vojnika. Stvari mogu u nekoj zemlji veoma brzo da krenu po zlu, a kad se dogodi, šokantno je koliko je puno ljudi voljno da krene tim putem."

  • Telefonista

    01.08.2016 09:33
    Nikada nije kasno
    Kant mudro zbori: "I dan pre propasti sveta morao bi poslednji zločinac biti priveden pravednoj kazni i uspostavljen pravni poredak, koji je povredom prava izbačen iz ravnoteže."

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Region i svet