Srbija: Dva Prajda, gej premijerka, a problemi isti

Srbija u 2018. ima dve Parade ponosa i gej premijerku na čelu Vlade, ali i brojne probleme LGBT zajednice iz prošlosti
Noge i LGBT čarape
Getty Images
I pored nešto boljeg stanja LGBT populacije u Srbiji, i dalje ima diskriminacije i nasilja

Dragan ima 45 godina. U glavnom gradu Srbije živi već dve decenije, ali za sebe navodi da je samo „naturalizovani Beograđanin".

„Rođen sam u Zrenjaninu - Lala sam i time se dičim".

Živi sam, ima mamu, očuha, brata i više obrazovanje, mali je preduzetnik i sa drugarom ima firmu.

„Običan sam čovek koji radi svoj posao, ima neku malu firmicu i pokušava da preživi. Sticajem okolnosti sam i gej", navodi uz osmeh.

„Držim se onoga da sam singl i febjulus", dodao je i počeo da se smeje. Onako, od srca.

Uz smešak kaže da ne bi dozvolio da ima probleme zato što je gej.

„Nikada me niko nije napao, isključivao me, niti me generalizovao. E, sad, da li su me ogovarali, to je druga stvar, ali da mi neko nešto u lice kaže i da osetim neprijatnost na ličnom nivou, toga nije bilo".

„Država samo deklarativno uz Prajd"

U nedelju će biti održana nova Parada ponosa, a Dragan za BBC na srpskom kaže da neće biti njen deo jer je „prilično ambivalentan prema tome". Ali nije protiv.

„Takav događaj treba da postoji, ali ne mašem rejnbou zastavom ni u jednom trenutku u svom životu, ne zato što se plašim, već je to prosto moja stvar koja se nikoga živog ne tiče."

Prajd u Beogradu
Getty Images
Prva uspešna Parada ponosa u Beogradu organizovana je 2010. godine, ali uz veliko nasilje na ulicama

„Nisam aktivista i, što se kaže, na sceni, ali nisam ni protivnik aktivizma, on je neophodan".

Na državnom nivou postoji mnogo veći problem od toga da li će biti Prajda, kaže.

„Država mora da razmišlja o inkluziji svih grupa, LGBT ili drugih manjina i da se pre svega kroz obrazovanje radi na nekom sistemskom rešenju.

„Treba ljudima objasniti da različitost nije nužno loša, već da obogaćuje zajednicu.

„Pitanje je koliko ova država deklarativno podržava Paradu ponosa, a koliko realno radi na tome da se nešto poboljša u statusu i LGBT i etničkih grupa i raznoraznih drugih manjina".

Premijerka opet na čelu

Petu godinu zaredom, beogradskim ulicama će proći kolona sa zastavama boje duge.

Goran Miletić iz Civil rajts defendersa i organizacije Prajda kaže za BBC na srpskom da se očekuje oko 2.000 učesnika.

Kuma parade biće novinarka Suzana Trninić.

„Premijerka Brnabić svakako dolazi, a videćemo ko će još od ministara relevantnih za LGBT zajednicu doći sa njom. Pozvaćemo i novog gradonačelnika svakako da dođe, ne znam da li će prihvatiti poziv", kaže on.

Policija radi bezbednosne procene, ali „nema najava da nešto može da bude problematično".

„Diskriminacija ukorenjena"

Dragana Todorović iz organizacije Ikvl rajts asosijejšn (ERA) kaže da je položaj LGBT osoba u regionu svuda isti - loš - bez obzira na to da li je zemlja članica Evropske unije ili ne.

Njen kolega Vuk Raičević ističe da „i dalje veliki broj ljudi živi u strahu i nerado govori o tome, a naročito o pretrpljenom nasilju i diskriminaciji".

„Nizak je stepen prijavljivanja nasilja i diskriminacije, što je konstanta u svim zemljama bivše Jugoslavije".

Parada ponosa u Beogradu: Protest, a ne slavlje

Odnos policije i LGBT zajednice: „ponižavajući“

Lezbejska superherojka Betvumen dobija TV seriju

Kako kaže, reforma zakonodavstva se svuda u regionu uvek koristi u dnevnopolitičke svrhe, dok državne institucije kalkulišu kada će i na koji način imati saradnju sa LGBT organizacijama.

„Čest je govor mržnje kod javnih ličnosti, među kojima su i predstavnici najviših državnih institucija - to ide od pevača do ministara u Vladi Srbije".

„Diskriminacija je široko rasprostranjena i duboko ukorenjena. Ljudi iz LGBT zajednice teže nalaze posao, pristup uslugama je ograničen, povećan je stepen rizika od nasilja, a posebno su ugrožene mlade LGBT osobe", ocenjuje Raičević.

Prajd
Getty Images
Diskriminacija prema LGBT osobama je ista svuda u regionu, kažu iz ERA

Brnabić i „Pera peder"

Miletić ističe da se između 2014. i 2018. u Srbiji udvostručio broj onih koji znaju nekog pripadnika LGBT zajednice - sada je to oko 18 odsto građana.

„Promene se dešavaju, sporo je, ali ne možemo reći da Prajd nije doprineo nekom poboljšanju. Polako, ali se stvari menjaju".

„Dobili smo premijerku koja je lezbejka, postoje lezbejski parovi u rijaliti emisijama, mi kao aktivisti... Ljudi nas znaju i to je korak napred".

Međutim, i pored tih promena, novih zakona i institucionalnih poboljšanja - nema.

Miletić ističe i da Ana Brnabić nije prvi gej premijer u Srbiji, a da biste više o tome saznali samo je potrebno na internetu ukucati „Pera peder".

„Petar Živković, bio je zaverenik, priča je krenula kad je zaveo nekog mladića na frontu, onda se Stepa Stepanović žalio na njega, ali ga nisu smenili jer je imao jake veze na dvoru.

„Imao je karijeru, menjao je strane i bio je prevrtljiv i u jednom trenutku je bio premijer, a ceo Beograd je znao da je gej".

„Modna revija bez mode"

Međutim, predsednik Gej lezbejskog info centra Predrag Azdejković nema visoko mišljenje o Paradi ponosa.

Govoreći političkim rečnikom, barem kada je reč o Prajdu i gej aktivizmu - on je opozicija.

U jednom ranijem tekstu naveo je da je Prajd zapravo „modna revija bez mode".

Prajd u Beogradu
Getty Images
Azdejković ističe da je Parada ponosa samo „defile od tačke A do tačke B"

„Od Prajda 2010. pa do danas Parada ponosa ponavlja iste zahteve koji i dalje nisu ispunjeni, a mi se i dalje smešimo predstavnicima vlasti kao da imamo sve vreme ovoga sveta", navodi Azdejković za BBC.

„Beogradski Prajd nema politiku i pre svega je defile od tačke A do tačke B, gde treba da vidimo ko je došao, ko je dao težinu Prajdu, ko je kuma i ko je pevao.

On kaže da postoji vidljiv napredak u odnosu prema LGBT zajednici, ali ne svuda.

„Živeti u Beogradu kao LGBT osoba je skroz ok, ali van Beograda je još uvek problematično".

„Postoje organizacije, aktivnosti, festivali, parade, neka osnovna zaštita ljudskih prava, ali još ima još dosta posla, a mi više energije trošimo na međusobna neslaganja, nego na spoljne pretnje".

„Prajd kao protest"

Veliki problem je što ne postoji želja za zajedničkim LGBT frontom i dok se to ne dogodi „niko nas neće uzimati za ozbiljno", kaže.

Azdejković u junu organizuje još jedan Prajd, ali, kako navodi, u vidu protesta.

„LGBT populacija nema puno razloga da slavi. Iako su Parade ponosa šarene i vesele, one moraju da budu pre svega politički protest.

„Konstantno nas vuku za nos, da li aktivisti, da li političari, da li diplomate i mi im to dozvoljavamo".

Protest protiv prajda u Beogradu
Getty Images
Na protestima protiv Parade ponosa u Beogradu bilo je i crkvenih lica, kao i ikona

On ističe da je Vlada Srbije donela Strategiju za smanjenje diskriminacije i Akcioni plan za njeno sprovođenje, ali da nije uradila ništa po pitanju LGBT prava.

„I šta mi na kraju treba da radimo? Da ćutimo i klimamo glavom i budem srećni što nas više ne vijaju po ulici da nas biju, već nas poseti i premijerka?"

„Bilo bi gore bez zvaničnika"

Od kako je Prajda u Srbiji, tako postoje i kritike da na njemu uvek bude više političara, predstavnika medija i aktivista od „običnih" gej građana.

Ipak, prema Miletićevim rečima, ukoliko želite da menjate stvari - morate da targetirate predstavnike vlasti.

„Meni je ovo već treća garnitura sa kojom radim. Imam jasne kritike prema svakoj od njih, ali kada dođe Prajd vi sa njima morate da radite".

Gej seks legalizovan u Indiji

Maležanke bičevane zbog lezbejskog seksa

Prva transrodna voditeljka na pakistanskoj televiziji

Miletić kaže da političari „moraju da dođu, baš moraju."

„To je poruka - ako na svim televizijama bude da je bila premijerka Brnabić, sa gradonačelnikom i dvoje ministara i oni kažu 'evo, ovo je super gradski događaj', a onda to vidi neki dečak u Kuršumliji ili Vranju, Leskovcu koji sedi sa roditeljima i gleda, to je jasna poruka da 'gej je ok'".

„Ma tu su ti oni pederi"

Kao jedan od primera da se situacija u Srbiji poboljšala, Miletić navodi Prajd info centar u Beogradu.

„Pre deset godina da smo napravili takav lokal verovatno bi ga olupali pet puta do sada".

„Stanu, kažu 'ma tu su ti oni pederi', ali prođu i smatraju da je to deo Beograda. Možda im se ne sviđa, ali tu je. To je neki korak napred, nije preveliki, ali je korak napred".

Kako navodi, to pokazuje da „ne bežimo".

„Ne izađemo na Trg republike dva sata i pobegnemo. Centar radi svakog dana i vikendom, dolaze ljudi, dobijaju informacije o HIV-u, azilu, gde mogu da se venčaju..."


Brojke

  • 26% građana Srbije bi prekinulo svaki kontakt sa nekom osobom za koju saznaju da je gej
  • 20% je onih koji bi toj osobi ponudili da joj nađu lek
  • 18% ima interakciju sa pripadnicima LGBT populacije
  • 38% smatra da je homoseksualizam bolest
  • 28% smatra da je gej osoba ne može da se pojavi u „normalnoj porodici"
  • 25% smatra da LGBT osobe postoje zbog „negativnog uticaja sa Zapada"
  • 50% ne bi glasalo za stranku koja brani LGBT prava
  • 48% roditelja bi pokušalo da izleči svoje dete koje je LGBT
  • 7% bi prekinulo svaki kontakt sa LGBT osobom
  • 2/3 se protivi pravu da se LGBT osobe venčavaju
  • 90% se protivi pravu LGBT osoba na usvajanje dece
  • 70% se protivi pravu LGBT osobe da nasledi partnera koji je preminuo
  • 4% odobrava nasilje nad LGBT osobama

Podaci ERA iz više istraživanja


Problemi LGBT zajednice

I danas su najveći problemi LGBT zajednice - nasilje i diskriminacija.

„Ako ste kao pripadnik LGBT zajednice žrtva nasilja, gotovo je izvesno da nećete imati pristup pravdi i da počinioci neće biti pronađeni, osuđeni ili slično", tvrdi Miletić.

Potom ide nekoliko zahteva državi - prvi je Zakon o registrovanim partnerstvima.

„Ako ja mogu da nasledim svog partnera, niko od građana neće ništa izgubiti, glupo je praviti neku famu od toga", ocenjuje Miletić i dodaje da to „može da se uradi brzo i jednostavno".

Drugi zahtev je Zakon o rodnom identitetu, koji štiti prava transrodnih osoba.

„Tu nema nikakvog pomaka. Jedino što se desilo jeste da je izmenjen Zakon o matičnim knjigama, čime se prvi put otvorila zakonska mogućnost da se dobije novi JMBG, ali samo onima koji završe postupak promene pola, pa je i to polovično".

Poslednji zahtev je borba protiv nasilja u školama, zbog čega se insistira na donošenju Aleksinog zakona.

Prema Miletićevim rečima, istraživanja pokazuju da se nasilje nad gej osobama najčešće dešava u školskim klupama.

„Svoju seksualnost prvi put prepoznate na kraju osnovne ili u srednjoj školi i onda zato što ste drugačiji - a često ne znate zbog čega - trpite nasilje od školskih drugova".

Prajd u Beogradu
Getty Images
Parade ponosa počele su da se organizuju nakon „Stounvolskih nemira" 1969. u Njujorku koji se smatraju početkom borbe za LGBT prava

„Najveći problem - šminka"

Azdejković je, međutim, dosta oštriji.

„Trenutni najveći problem LGBT zajednice u Srbiji je šminka.

'Kažu 'imate gej premijerku i ne jednu, već dve parade godišnje - budite zadovoljni i ne tražite ništa više od toga'".

Jedno je zajedničko i Miletiću i Azdejkoviću, smatraju da jasno i snažnije treba zahtevati „poboljšanje položaja LGBT populacije u Srbiji" - donošenje zakona o istopolnim partnerstvima i veće angažovanje države na smanjenju homofobije i zaštite LGBT osoba od nasilja i diskriminacije.

Stanovanje

Jedno od istraživanja organizacije ERA uključilo je 160 stanodavaca iz Beograda, Niša, Novog Sada i Kragujevca. Parovi, tridesetogodišnjaci, stalno zaposleni i sa stalnim prihodom, raspitivali su o iznajmljivanju stana.

Drugačija im je bila samo bila seksualna orijentacija.

Raičević kaže da svakom petom istopolnom paru nije ponuđen stan, dok nijedan heteroseksualni par nije odbijen. Muški stanodavci su više odbijali gej parove od lezbejskih, a ženski podjednako i jedne i druge.

Evo nekih razloga za odbijanje:

  • „Par, kako to mislite par? Mislite dva čoveka u emotivnom odnosu? O pa, ne, ne zbogom"
  • „Pa ja nikada nisam iznajmio stav muškom paru, uvek je to mladi par i bračni par. Žao mi je, ali ne"
  • „Stvarno ne bih želeo, nemam ništa protiv toga, ali ne bih želeo"
  • „Mojoj baki se to ne bi dopalo"
  • „Znate imamo decu, tako da ne"
  • „Meni to ne bi bio problem, ali mogao bi da bude za komšije i druge stanare. Ne možemo to da dozvolimo"
Prajd u Beogradu
Getty Images
Poslednjih godina Parada ponosa u Beogradu prolazi u miru, bez mnogo protesta

Školovanje

U drugom istraživanju, „majke" imaginarnog „feminiziranog" 14-godišnjeg dečaka raspitivale su se o njegovom mogućem upisu u sedmi razred.

Raičević kaže da se radilo o diskriminaciji na osnovu pretpostavljene seksualne orijentacije.

  • „S obzirom na to da dete ima takav profil ponašanja, a deca su okrutna, molio bih vas da probate sa drugom školom. I nemojte pominjati da vam je sin feminiziran, odmah ćete se suočiti sa preprekama".
  • „Znate kakava su deca, ne tolerišu razlike".
  • „Naši sedmaci su agresivni i plašim se da to ne bi bilo dobro okruženje za vašeg sina. Oni uvek traže žrtvu i nekog koje malo drugačiji".
Natpis protiv Prajda u Beogradu
BBC
Godinama je pred svaki Prajd ceo Beograd bio išaran pozivima na sprečavanje Parade ponosa

„Ubij, ubij, pedera"

Prvi "Prajd" u Beogradu, 2001. godine, ostao je upamćen po nasilju.

Grupa huligana i pristalica desničarskih organizacija brutalno je pretukla sve koji su pokušali da se šetaju, bez obzira da li je reč o muškarcima ili ženama.

„Ubij, ubij, pedera", skandirala je gomila.

Parada ponosa bila je planirana i za 2004. godinu, ali je otkazana zbog martovskih nemira na Kosovu. Isto se dogodilo i pet godina kasnije.

Onda je došla 2010. godina i veliko nasilje na ulicama Beograda, kada je kolona uspela da prođe uz velike policijske snage.

U naredne tri godine Parade ponosa nije bilo.

Od 2014. svake godine viđamo barem jednu - a ponekad i dve parade godišnje - bez mnogo pompe i pretnji.

Dobar čovek na rolerkosteru

Tokom svih tih godina, Dragan živi u Srbiji, i to, kaže, kao na „rolerkosteru" - od osamdesetih kada je „Beograd bio metropola, a Srbija i Jugoslavija progresivne sredine".

Devedesete, „takve kakve jesu, sa svim tim jezivim retrogradnim pojavama", ostavile su traga.

„Dvehiljaditih se onim demokratskim promenama kao nešto pomerilo unapred i mrdnulo sa mrtve tačke, ali retrogradne snage su takve kakve jesu, pa je huliganima, navijačima i opoziciji bilo lako da spopada i napada".

„Sad su došli ovi poslednji, posle propasti tog političkog okruženja baziranom na (Zoranu) Đinđiću, koji je bio pametniji nego što možemo da zamislimo.

„Nažalost, njegovi naslednici nisu imali ni snage, ni volje, ni morala, da nastave promene, pa se cela ta demokratija razvodnila".

Prajd u Beogradu
Getty Images
Dragan kaže da bi „iz čisto praktičnih razloga" voleo da bude donet Zakon o istopolnim brakovima

Dragan, za sve to vreme, pokušava da „kao svaki drugi normalan čovek bude osvešćen, a ne onesvešćen građanin", da radi za svoju korist, ali i za zajednicu.

„Trudim se da je jednostavno budem dobar čovek".


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC