INTERVJU policajac Serpiko: Ništa se ne menja, korupcija uvek dolazi s vrha

Frenk Serpiko, legendarni njujorški policajac kojeg je Al Paćino verno prikazao u filmskom klasiku "Serpiko", kaže u intervjuu za antikorupcijski sajt Pištaljka da je borba protiv korupcije trajna borba.

Iako je govorio o tome kako funkcioniše sistem Sjedinjenih Država, korupciji u policiji i pravosuđu, te stanju u medijima, iz njegovih rečenica svako može povući paralelu sa sredinom u kojoj živi.

Ovaj njujorški policajac, Italijan, nije nosio značku samo radi ukrasa. Njegove neobične metode istrage i nadaleko čuvena prerušavanja i maskiranja brzo su upali u oči šefovima i raščuli se među kolegama.

Borba sa korumpiranim policajcima i političarima, zbog koje je postao sinonim za uzbunjivače u svetu, za malo ga je koštala života. I danas u glavi nosi metak koji je "zaradio" u akciji u kojoj su ga kolege ostavile na cedilu. Dok se rastajao sa životom ležeći u lokvi krvi, njegove korumpirane kolege su samo gledale i čekale da umre. I čekaju još.

Pištaljka: Da li se njujorška policija promenila u proteklih 40 godina otkad ste razotkrili korupciju?

Serpiko: Ne. Kažu da riba smrdi od glave. Oduvek je tako. Korupcije na dnu nikad ne bi bilo da nema korupcije na vrhu. Uzmite na primer slučaj narednika Džozefa Trimbolija iz njujorške policije. On je otkrio policajca koji je šmrkao kokain sa komandne table svog službenog automobila, koji je hapsio dilere po nalogu drugih dilera da bi im uklonio konkurenciju.

Trimboli je radio u unutrašnjoj kontroli i držao je sliku osumnjičenog policajca na zidu. Kad je ušao poručnik, pitao ga je: "Ko ti je ovaj"? "Osumnjičeni, gospodine". "Ma kakav osumnjičeni, to je naš policajac, skidaj to odmah. Šta ti, bre, misliš ko si? Neki novi Serpiko"?

I Trimboli je onda prošao kroz strašne stvari. Oni čekaju da se pažnja novinara usmeri na nešto drugo i onda vam se svete. Ništa se ne menja, problem uvek isti - ako vidite korupciju nemate kome da je prijavite. Niko neće da zna za nju.

Uvek sa vrha dolazi ista priča - ne smemo da objavimo da ima korupcije, jer će ljudi izgubiti poverenje u policiju. Mislim, koliko je to glupo?

Pištaljka: Šta mislite o policijskoj brutalnosti protiv crnaca?

Serpiko: Ja mislim da je ovo rasistička zemlja. Mi imamo Muzej holokausta, i ja poštujem patnju tih ljudi i žao mi je zbog njih, ali takvih muzeja ima po celoj zemlji. A nema mnogo muzeja posvećenih onome što smo uradili crncima. Linčovali smo ih, hapšeni su samo zato što su se nekome našli na putu i u zatvorima trunuli godinama.

To je utisnuto u stavove bele rase, ne kažem svih, ali će većina gledajući neku crnu osobu videti nešto zlo. Takvo je društvo, imate i "Ratove zvezda" gde je Dart Vejder, kako mu je već ime, crn. Crno je uvek loše.

Pištaljka: Zašto nema policajaca koji uzbunjuju zbog brutalnosti nad manjinama?

Sepiko: Ima ih nekoliko, ali njima ne daju da rade. Problem su i sudije, tužioci i advokati. Nikad nema optužnice zbog ubistava, sem ako ubistvo nije toliko užasno da neko odluči da žrtvuje neku sitnu ribu da bi smirio narod. Pritom se činjenice menjaju kako nekome odgovara. Ja ne verujem policiji.

foto: Al Paćino kao Serpiko, film Sidnija Lumeta iz 1973.

Pištaljka: Šta je sa medijima?

Sepiko: Ponekad se pojavi neki novinar koji otkrije priču koja je tako velika, da moraju da je objave. Mediji su pod kontrolom političara, ali ponekad imate novinara koji je dovoljno hrabar i spreman da rizikuje svoj posao.

Kao Džulijan Asanž. A onda odjednom stižu optužbe za seksualni napad, nešto vam već pronađu, optužiće vas, uništiće vam reputaciju, jer tako sistem funkcioniše.

Pištaljka: Vidite li da stižu novi uzbunjivači?

Sepiko: Naravno. Ali to ima svoju cenu. Znam jednog policajca koji se požalio svojim šefovima, nije nikome van policije rekao ništa, a oni su mu odmah pretražili kuću, stavili ga u ludnicu gde je bio vezan za kolica šest dana.

Kažu da u ovoj zemlji možete da kažete šta god hoćete. To je glupost. Pogledajte samo vojnika Meninga i Edvarda Snoudena. Ako je ovo demokratska država, zašto se ta promena ne prihvati, zašto ne nagradimo te ljude.

Kao u mom slučaju - ljudi misle da sam ja dobio nagradu, a u stvari me policija još smatra "crnom ovcom". U ovoj zemlji, ako kažete istinu, to nazivaju "pomaganjem neprijatelju". A propaganda je takva da većina ljudi nema pojma. Većina, na primer, i dalje misli da smo u Iraku uradili pravu stvar.

Pištaljka: Kad ste otkrili korupciju, pojam "uzbunjivač" nije bio u upotrebi. Kako ste opisivali sebe?

Sepiko: Radio sam svoj posao. Bio sam policajac, a to je ono što policajci rade - vidiš nešto i... Znate, imali smo unutrašnju kontrolu i ja sam mislio da će oni nešto uraditi. Vide vas da pijete besplatnu šolju kafe i odmah... Mislio sam, čekaj kad čuju šta ja imam da prijavim... Pet godina je to trajalo, išlo do vrha i - ništa.

Tako sam ja naučio dosta, jer je tip s kojim sam radio bio toliko pohlepan da je uzimao i mito namenjen meni, a drugim policajcima govorio da sam i ja korumpiran kao oni.

Pištaljka: Kakvu biste poruku poslali uzbunjivačima u srpskoj policiji i uzbunjivačima u Srbiji?

Sepiko: Najpre, moje divljenje i poštovanje. A ako je vlada ozbiljna u borbi protiv korupcije, onda bi trebalo da ih odlikuje.

Kompletan tekst možete pročitati OVDE.

  • Al

    26.01.2017 15:27
    Naj film
    Zar nije legenda pobegla u Švicu od idiota?

    Naj film Al Paćina koji objašnjava početak kraja društva
  • Upoznat

    26.01.2017 11:17
    Detalji, detalji...
    Povodom skorašnje pucnjave...
    Tačnu vest, da je dete u Dečjoj bolnici u Novom Sadu, maksimalno su skrivali svi mediji - jer im je tako rečeno.
    Mi, malobrojni, znali smo da je to istina a ne dezinformacija.
    Radilo se o 12-godišnjem sinu upucanog, koji je bio na zadnjem sedi[tu, a otac ga je poveo sa sobom i završio je u Dečjoj, verovatno kod psihologa, jer nije bio ranjen.
    Zabrana objavljivanja ove vesti važila je da se ne uzbunjuje javnost previše, jer je i dete bilo ugroženo pucnjavom.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.

Valuta pokazuje čije je Kosovo

Nekoliko dana pred kraj 2023. godine, Nacionalna banka Kosova je obznanila da od 1. februara neće tolerisati plaćanja u dinarima.

Vidite da može drugačije

Nedavno sam pisao da je potpuno normalno da poslodavac koji smatra da ne posluje zadovoljavajuće i nema dovoljan obim posla, može da otpusti deo radnika koje smatra za višak.