Srbija je, zapravo, Holivud

Stvarnost nam je takva da bi joj svaki bioskopski repertoar pozavideo, svi žanrovi su tu.

Piše: Milan Ceković

Na primer, u Nišu su bili prisutni svi elementi horora. Nije funkcionisalo ulično osvetljenje, idealna situacija za gospodina Krugera ili nekog demona iz tame. Poplave su sad već redovna vanredna situacija, da bi neki film "Komarci-kapitalci", bio idealna zamena za "Ptice" ili neka druga leteća stvorenja, koja su idealna da zastraše gledaoce. Uz malo mutacije neki som koji nadire uz bujicu može odemniti onu ajkulu, Ili, recimo, one alge u Užicu su adekvatno rešenje za zaplašiti publiku do koske.

Akcija u našoj stvarnosti je zastupljena u friškim novosadskim informacijama o aktiviranim bombama i automobilima koji se dižu u vazduh ili redovnoj pucačini u Laze Telečkog. Ništa manje akcije nema u kadrovima opsade Beograda, kojom se brane ljudska prava i šetnja u trajanju od pola sata. Potpuni triler imamo u slučaju "premijerov brat i surova Žandarmerija", a ništa manje nije kompleksan slučaj "Pritisak je utisak"’. To je sad već utisak koji prevazilazi nedelju. O tajkunskim aferama ne bih, jer to ni Šerlok to ne bi razmrsio.

Da totalna tragedija ne bude na marginama repertoara, postaraju se najpre vesti o sudaru, pa ubistvu, pa o samoubistvu, a da morbidnost bude veća, nekim posetiocima bašta u čijoj se blizini nalazi leš, uopšte ne smeta taj prizor prilikom srkanja kafe. Kao, baš smo cool. Drama je prisutna u ličnim sudbinama nezaposlenih ili onih koji "moraju" da rade za poslodavca koji im isplaćuje lažnjak od minimalca. Kao, evo ti dvadeset i koja hiljada, ali vrati mi odmah sedam. Ako nećeš, ima ko hoće!

Prvak monodrame je, naravno, sam premijer, pogotovo kad krenu one njegove briljantne pauze, kojima poručuje da bi nam svašta rekao, ali je njegova veličina baš u tome da će to "svašta" da prećuti. U osnovi drame je sukob, to znate, a monodrama verovatno ište interni konflikt sa samim sobom. I komedije ima, ali je osmeh nekako kiseo. Stvarno je smešno kada PPV i ministar inostranih poslova pomahnitalo tercira u onom vladinom busu za pomenuti Niš, grohot izaziva kada se setim Supermena, pa ko je bio predsednik KONUS-a kako se pišu i brane doktorati, nasmejem se uvek i prilikom onih rekonstrukcija i podignutih lestvica, a ništa manji osmeh nemam na licu kada vidim ko je sve poslanik. A kada me premijer obavesti da su baš njegovi roditelji najviše oštećeni neminovnim smanjenjem penzija, sve biva i nekako tužno - tragikomedija, gotovo jednaka onoj kao kad gledate domaći fudbal.

SF je tu kad lider PUPS-a i merna jedinica za eliksir mladosti, objašnjava da penzije, ipak, prate plate, samo u suprotnom smeru. Što bi ovdašnji pesnik rekao "nakon pranja mozga, uključena je centrifuga". Nad tom tiradom i ostalim tiradama sija "Beograd na vodi", kao glavna scenografija "Jutarnjeg programa", na generalno sjajnoj televiziji. Čim naletim na takav jutarnji prizor meni se smrkne i tu više ni šarmantna voditeljka ne pomaže. Vestern, to znate, možete gledati subotom kada nam sledi dvoboj GRAND I PINK ZVEZDA.

Grafikoni, istraživanja, procenti, šerovi, sjajne televizije ukazuju da je Željkov genijalan projekat porazio Sašin, mada Saša ima oprečne tvrdnje, što je u današnje vreme informacija od vitalnog značaja. Važno je gledati gledanije i baš u takvom programu se reklamirati. Mada, Željko je ovih dana dobio neku "BK zlatnu medalju" i bio bi red da bude i on dočekan ispod onog legendarnog balkona. Ma, budimo realni, bez sportista i možemo, ali bez Pinka nikako.

Ne znam samo gde nam se Kluni izgubio ovih dana? On je neophodan ovom spektaklu. Naravno, tu su i reprize u vidu ekskluzivnih intervjua sa jednim te istim glumcem, a priča se svodi na "sve je pod kontrolom - ništa ne valja". Kad je bankrot miljama daaaaleko, koliko je tek daleko "bolje sutra". Izgleda da je blizu samo "malo sutra".

I tako, ako imate love kupite kokice, mrak je već odavno svuda oko nas i gledajte te filmove. Kad sve to pogledate i kada se upale svetla, ko zna, možda nam filmovi i neće više biti potrebni, jer sa tolikim brojem zombija odavno sami režiramo nešto od čega zastaje dah. Na kraju krajeva, Hičkok je za nas samo amater.

  • Dejan

    10.10.2014 17:41
    A porno žanr?
    Šta to političari rade građanstvu?
  • bata

    07.10.2014 01:04
    hahahah odlicno!
  • 05.10.2014 10:07
    Istina
    Bravo majstore,sve je to sto si napisao ziva istina.Svaka cast.Ne znam samo kada ce ovaj narod da progleda.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.