Evo zašto ništa nije i ne može biti brže od svetlosti

Da ništa ne može da putuje brže od svetlosti uče nas u školi, ali nam retko do kraja objašnjavaju zašto je to tako.

Uz to, povremeno se dogodi i lažna uzbuna poput one iz septembra 2011. kada neko pomisli da je otkrio da se neke čestice kreću brže od svetlosti. Tada je bila reč o projektu OPERA, čestice su bile tau-neutrini, a fizičar koji je morao da podnese ostavku, iako nije apsolutno garantovao da je uspeo pobiti tvrdnje Alberta Ajnštajna, zvao se Antonio Ereditato. Ispalo je da je za rezultat kriv jedan labavo spojen kabl. Brzina svetlosti je, dakle, ipak (za sada) konačna brzina i ništa je ne može dostići.

Svetlost se kroz vakuum širi brzinom od 299,792.458 kilometara u sekundi, praktično 300.000 i od Sunca mu, na primer, do nas treba samo osam minuta i 20 sekundi. O kakvoj je brzini reč pokazuje da je najbrži objekat koji je stvorio čovek bila sonda Nju Horajzons koja je pokraj Plutonovog satelita Haron u junu prošle godine prošla brzinom od 45 kilometara u sekundi.

Naučnik Vilijam Bertoci je 1960. na MIT-u pokušao da ubrza elektrone do brzine svetlosti. Ali nije uspeo. Ispalo je da, što je više ulagao energije u elektrone, njihova se brzina povećavala, ali po sve manjoj i manjoj stopi. Odnosno, kako je to još Ajnštajn definisao, s povećanjem brzine povećava se i masa objekta. A to onda iziskuje više energije. Na kraju, za brzinu svetlosti, teoretski bi trebala beskonačna energija, koja ne postoji, a i da postoji, masa čak i jednog elektrona postala bi beskonačna i usisala ceo svemir u tačku. Zato je ubrzavanje do brzine svetlosti kao prilaženje vratima, pri čemu bismo svaki sledeći korak skraćivali na pola prethodnog i nikad ne bismo stigli do njih.

Međutim, kako onda fotoni mogu da jure brzinom svetlosti? Zato što nemaju masu. Istovremeno postoje i kao talas i kao čestica, što je malo zbunjujući koncept, ali nije zbunjujuće to da se fotoni čim nastanu kreću brzinom svetlosti i zato ni ne moraju da ubrzavaju.

A kako to da se fotoni onda kroz optičke kablove kreću i do 40 odsto sporije ako im je brzina stalna? To je zato što se pritom sudaraju s fotonima koji se oslobađaju iz atoma kabla kao posledica putovanja glavnog svetlosnog talasa. Ono što je bitno jeste da je brzina fotona kroz vakuum konstantna, da se ne menja i da je to apsolutna granica.

To je bitno za niz praktičnih stvari našeg univerzuma. Recimo da smo u svemirskom brodu i da od poda do plafona imamo pet metara. Pa ako s poda uperimo svetiljku u ogledalo na plafonu, svetlost će preći udaljenost od 10 metara. Ali, šta ako svemirski brod odjednom ubrza takvom brzinom da i svetlost mora da putuje i zapravo, kao i naša tela, umesto 10 mora da pređe 15 metara? A sve u istom vremenskom roku? Opet je reč o Ajnštajnu.

Pojava je još davno eksperimentalno dokazana i nije sporna, ali nije ni paradoksalna jer je to moguće zato što se pri kretanju iskrivljuje prostor, kao i vreme, tela se skraćuju, tako da udaljenosti ostaju iste, što se svetla tiče, i sve ostaje u harmoniji. Na to je Ajnštajn mislio kad je rekao da je sve relativno.

Autor: Nezavisne.com

  • Nebitni

    08.11.2023 10:32
    Nrzina vet(p)ra
    U suštini kažete da je brzina svetlosti svuda blizu 300 000km/s,a onda da to može da dostigne u vakuumu,ali na 350-400km od površine zemlje nije vakuum a fotoni se ipak kreću brzinom svetlosti...Kako je to moguće?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Nauka i tehnologija

Sojuz lansiran prema svemirskoj stanici

Ruska svemirska letelica Sojuz s ruskim kosmonautom i dvema astronautkinjama, beloruskom i američkom, lansirana je s kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu prema Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).