CIA pomno pratila dešavanja u bivšoj Jugoslaviji

Samo od materijala u kojima se obrađuju Tito i njegov režžim mogla bi se sastaviti solidna istorijska građa, piše "Večernji list". U dokumentima se nalazi sve, od procena vojnih snaga neposredno posle rata pa nadalje, preko ulažženja u procene koliko je zaista jaka Titova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne.

Ide se često i u detalje, analiziraju se jugoslovenski mediji, prati se svaka svađa u partijskom vrhu. Iz dokumenata se vidi i na koji je način Tito vodio svoju politiku, vrlo pragmatično i bez puno skrupula, navodi "Večernji".

Posebno je praćen bio Rankovićev pad, likvidacija Hebranga i ŽŽujovića, javni obračuni i revizionizam vodećih Titovih špijuna nakon njegove smrti. S diplomatima kalibra Henrija Kisindžera razgovarao bi u rukavicama, a svojim arapskim prijateljima razgovor prezentovao kao proarapsko predavanje američkom diplomati.

S Kastrom, prema CIA-inim dokumentima, nije bio u naročito dobrim odnosima, pogotovo mu je zamerao meššanje u sukobe u Angoli koju je držžao važžnom u kontekstu nesvrstanosti.

Brojni su i dokumenti koji se odnose na tok i period nakon raspada Jugoslavije.

Analitičari CIA imali su vrlo detaljne informacije o tome ššta se događa i kakva je uloga političara, a kako tvrdi "Večernji list", Slobodana Miloševića su definisali kao "glavni remetilački faktor i najopasnijeg činioca u već krhkoj federaciji".

Vidljivo je da se pratilo i sve ššto govori Franjo Tuđman, kakva su kretanja na terenu, mogućnosti ishoda sukoba, uz vrlo brzu reakciju u procenama.

Navodi se kako je Milošević gledao na krajiške Srbe ili kako je Tuđman čekao trenutak u kojem možže biti siguran da Hrvatsku neće pogoditi sankcije ako napadne tadaššnje sektore Sever i Jug.

"Večernji" prenosi i da je američka agencija pratila i emigrantske aktivnosti. Od prvog dana stupanja na americko tlo imali su sve informacije o Andriji Artukoviću, pratili aktivnosti Ante Pavelića od pocčtaka njegove emigracije u Argentini, s kim srađuje, kakvi su mu planovi.