Drastičan pad broja dece u Vojvodini

Prošle godine u Vojvodini je bilo 233.000 upisanih u zabavište, osmaka i srednješkolaca, naspram 340.000 1991. godine, dok je za devedeset od tri stotine osnovnih škola već za nekoliko godina opstanak krajnje upitan.

Nedavno su se Somborci glasno zapitali šta će biti sa njihovim gradom; broj đaka prvaka je svake godine sve manji, pa, kada se ima u vidu već decenijski odlazak mladih, vrlo je neizvesno šta će desiti sa varoši upisanu u folklorizovanu predstavu Vojvodine. Izmedju dva poslednja popisa, broj stanovnika je umanjen za 8,9 odsto, međutim još više brine kontinuirano umanjenje broja učenika.

Rode sve ređe sleću

Tako će naredne godine u školske skamije po prvi put sesti 685 mališana iz ove opštine, pet manje nego prošle jeseni, ali 64 manje nego šest godina ranije. Stariji se sećaju da je 60- tih i početkom 70- tih broj prvaka premašivao 1.100.

Posebno je uočljiv opadajući trend učenika nastave na mađarskom; za dva meseca biće upisano samo 32 mala školarca Somborca na ovom jeziku, i to sva u selima. U samom gradu, nastava na mađarskom jeziku se sve brže gubi. Tokom sedme decenije godišnje se upisivalo i po 140 učenika maternjeg mađarskog jezika.

Međutim, "pozorišni Ravangrad" nije izuzetak za vojvođanske prilike. Demografski kolaps je uzeo toliko maha da će se brzo odraziti u svim segmentima života, a u školstvu je uočljiv već decenijama.

Dovoljno je uporediti dva poslednja popisa i videti da se broj žitelja u ravnici smanjio za 100.183 stanovnika, a i nadalje će se umanjivati, otprilike za 8.800 po godini. Predvidjanja su da sredinom veka broj "Lala" i "Sosa" neće premašivati milion i po.

Posledice negativne demografske krivulje prve su osetile škole. Na jesen će ih biti zatvoreno najmanje deset, jer svaka ima manje od šest učenika. Da ne bude zabune, u pitanju su škole sa nastavom samo za prve četiri godine, a brojka šest je za sve četiri godišta, zbirno!

Najgore na Fruškoj gori i u južnom Banatu

Tužno je u vinskoj Fruškoj gori.

Tako je u školi u Suseku učiteljica do prošle godine uporedo podučavala učenika u četvrtom i učenika u trećem razredu, ali će od jeseni ostati samo sa jednim đakom. Nekada je upisivano i po 25 učenika u generaciji. Ovoj školi pripadaju i isturena odeljenja u Lugu, Banoštru i Grabovu, u kome ima samo dva učenika. Kakav kolaps fruškogorskih sela.

Druga crna tačka je srednji i južni Banat. Sredinom netom završene školske godine, jedini učenik u Zlatici, blizu Zrenjanina, se sa roditeljima odselio u veće mesto, pa je škola ugašena, kao što će na jesen prestati sa radom i učiteljice u Šišatovcu, Malom Središtu, Markovcu, Staroj Binguli, Vrbici, Velebitu, Šurjanu, Jankovom Mostu, Sterjinom...

Pitanje je ima li smisla održavati nastavu u čak devedeset od tri stotine vojvođanskih škola u kojima nema učenika za svih osam odeljenja. Ima lokaliteta u kojima nema propisanih 12 đaka, minimum za razred, ni u četiri, pet susednih sela, pa tako škola u Vrdniku nekako zadovoljava kriterijume samo stoga što učenici iz Jaska i još dva susedna sela više razrede pohađaju u obližnjem Vrdniku.

Masovno ukidanje škola

Kriterijum za očuvanje odeljenja i škole su već nekoliko puta ublažavani, kako bi u selima opstajala škola i u njoj biblioteka. U praksi se toleriše i upola manji broj đaka, ali demografski kolaps, uz stalan odlazak iz sela i manjih mesta u veće gradove, pre svega Novi Sad i Beograd, ostavlja sve teže posledice i na mrežu škola.

Isticalo se da selu nema opstanka bez škole. Međutim, i sami prosvetari uočavaju da će se uskoro morati gasiti mnoge škole, a za decu organizvati autobuski prevoz na nastavu. Ne samo da je u pitanju mnogo racionalniji oblik organizovanja, već je i prirodno za decu da znanje stiču zajedno sa vršnjacima.

Već su brojne generacije u kojima mnogi mladići i devojke sa sela nemaju ni školskog druga, ni školsku drugaricu.

Snažan i decenijama kontinuiran demografski kolaps posebno će se loše odraziti na manje zajednice. Za sada najuočljivije se umanjuje broj pripadnika, posebno školaraca, na rumunskom i mađarskom jeziku. Doduše, kriterijumi za odeljenja na manjinskim jezicima, kao što je praksa i u Evropskoj uniji, su primetno blaži, a i pripadnici ovih zajednica odavno su u školskim internatima pri školama i gimnazijama uočili način za opstanak ovih jezika u još uvek multikulturalnoj Vojvodini.

Specifična je situacija u Belom Blatu, valjda najekološkijem i multikulturalnom selu pored Zrenjanina. Petoro učenika sluša nastavu na mađarskom, četvoro na slovačkom jeziku, dok za nastavu na srpskom poslednjih sezona nema polaznika. U selu se žalom sećaju kada je bilo i po 23 učenika u svakoj od četiri generacije ove škole.

Zapravo, ovakav trend ne bi trebalo da začudi, o negativnoj i sve goroj stopi priraštaja priča se bar pola veka. Posleratne "bebi-bum generacije" su u celoj Srbiji, bez Kosova, brojale i po 105.000 novorodjenih. No već sredinom sedme decenije uočava se negativna natalitetna krivulja i stalno se pogoršava.

Tokom ratne decenije, broj novorođenih se smanjio na 60.000, da bi se potom uvećao na 65.700 po sezoni. Poslednjih godina natalitet se ustalio na 63.500 do 64.700 novorođenih.

Kada se pri tome doda da mnogi mladi roditelji sa decom odu "trbuhom za kruhom" u inostranstvo, jasno je zašto je sve manje dece po školama. I to toliko malo da jedino Novi Sad za sada nije u većoj neugodnosti da ukida škole, premda i u najvećem gradu ima kritičnih. Tako je prošle godine škola u Stepanovićevu (selo u novosadskoj opštini) upisala 18, ove tek 11 učenika, dok će, prema evidenciji u mesnoj zajednici, i ako ne bude migracija, u naredne dve sezone broj prvaka biti po devet.

Ovakav trend će celukupnu prosvetu dovesti pred brojne nedoumice, ali već za desetak godina, stanje penzijskog ili zdravstenog sistema, već otežanog funkcionisanja i zasnovanih na međugeneracijskoj solidarnosti, biće takođe pod još većim pritiskom.

Uostalom, to nije neočekivano. Po popisu iz 2011. godine u Vojvodini je bilo 230.000 upisanih u zabavišta, osnovne i srednje škole. Dve decenije ranije, popis pokazuje da je broj pripadnika ovih generacija bio 340.000. Poređenje jasno ukazuje dubinu i dramatičnost demografskog kolapsa.

  • Blajv

    09.06.2016 13:47
    @Čučuk Stana

    Verovatno ne, ja živim u gradu.
  • Boba

    08.06.2016 14:38
    Nije rešenje samo podeliti dečije dodatke. Za rast nataliteta neophodno je da budući roditelji imaju posao, tj. materijalnu sigurnost, da imaju pristojne plate od kojih će moći da se skuće i da školuju i podižu decu, a ne da rade u Juri za kikiriki, da funkcioniše zdravstvo, školstvo. Mislim da je bolje imati dvoje dece koja će imati kvalitetan život i obrazovanje i koja će jednog dana doprinositi ovom društvu svojim radom nego ići na petoro, šestoro i stvarati bedu i socijalne slučajeve.
  • Čučuk Stana

    08.06.2016 11:48
    @ Blajv
    Idiokratija u praksi. Neuki i divlji se štancuju do besvesti i preko bilo kakve racionalne mere dok obrazovani imaju pametnija posla u životu, pa onda kad se divlji naštancuju obrazovanima se još manje prave deca pa da rastu okružena dotičnim, i tako sve gore i gore.
    Kako ste mogli to napisati...ali sudeći po imenu pod kojim ste pisali i ne čudim se.... nadam se samo da mi ne živite negde u komšiluku

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Vojvodina