Nikada manje reakcija nije bilo u Srbiji zbog tako teške, epski bolne tragedije navodno njenih građana. Nije bilo u Srbiji zastava na pola koplja, Press, Kurir i Novosti nisu pisali o lelecima majki i baka za svojim najmilijima, nije se ovih dana slušala klasična muzika na elektronskim medijima širom Srbije. Nismo saznali ni kako se zovu.
Između šest i osam hiljada evra koštao je put u smrt za 18 nesrećnika s Kosova - bitno li je reći (?), albanske nacionalnosti - koji su se po mrkloj noći 16. oktobra utopili u hladnoj reci Tisi pokušavajući da se domognu boljeg života.
Njihova tako tragična, apsurdna smrt, veoma je slična tragedijama s Mediterana o kojima smo toliko često puta slušali, kada bi nestala kakva barka sa afričkom sirotinjom i izbeglicama iz raznih ruandi, konga, sudana i drugih toponima užasa. Da, i mi imamo jedan takav toponim. Približno se prostire između paralela 42° i 44° severne hemisfere Zemlje i između 20° i 22° meridijana. Zove se Kosovo, ili Kosovo & Metohija, sve zavisi kako ga percepirate. Ali, bez obzira na način naše percepcije tog dela sveta, bilo da ga vidimo kao nekakvog dela srpske duše i svetinje ili pak slobodne albanske teritorije, Kosovo nas svakodnevno bolno podseća kako je lako razrušiti i uništiti sve što se može.
Ovih osamnaest ljudi, od koji su neki i sa svojom decom ipak krenuli ka trećem putu, nisu daleko stigli. Samo nekoliko stotina kilometara severno od svojih domova položili su svoje živote u ratu protiv nemaštine. Ne znam ko su ti ljudi, ali bih želeo da ih zamislim kao požrtvovane i vredne, svesne trenutka gde žive i šta im nudi takav život. Koji žele bolje, ali ne tako što će nositi pištolj ispod jakne, već upornim radom, kao fizički radnici, čistačice, konobari jeftinog restorana, đubretari, grobari...
Za Srbiju, smrt njenih građana albanske nacionalnosti bila je tek telegrafska informacija, bez emocija. Samo vest. Kao kada se na Mediteranu udavi dvadesetak Somalijaca, pošto se njihova barka prevrne usled velikih talasa. Tako oholo ignorisanje jedne tužne činjenice, prosto u čoveku probudi neopisivi bes. Pa, onda, postavlja samom sebi brojna pitanja. Pa mu nije jasno, čemu onda mapa Kosova prilikom najave vremenske prognoze, čemu onoliko ubeđivanje sa Briselom oko pasoša i insistiranje Beograda da i Albancima šakom i kapom podeli nove crvene biometrijske putne isprave, pošto su i oni tobož "naši građani", čemu tolike pesme o srpskom Kosovu, toliki grafiti da je Kosovo Srbija, zbog čega se onomad skupilo nekoliko stotina ljudi ispred Skupštine? Da li zbog toga da svetu kaže da Kosovo neodvojivi deo Srbije?
Ako je tako, onda induktivnom metodom začas posla dolazimo do jedne proste činjenice: da su u Tisi, u noći 16. okotobra, tražeći bolju budućnost, život izgubili građani Srbije s Kosova, a da samu državu Srbiju za to nije bilo briga ni najmanje.
Žao mi je života i ponajmanje ih se treba koristiti za novinarske političke lekcije Republici Srbiji, a o čemu je trebao da razmišlja autor ovog teksta. Problem Kosova koji Srbija pokušava da reši je veoma dubok, i sigurno ga neće eliminisati bilo kakvim emotivnim izjavama u (daleko bilo) ovakvim nesrećama. Naprotiv, bilo kakav pokušaj približavanja etničkim Albancima sa Kosova uvek je licemerno komentarisan od njihovih šiptarskih predstavnika. To opet znači da autor ovog teksta nije analizirao istoriju odnosa etničkih Albanaca prema državi Srbiji pre nego što je napisao ovako oštar tekst na račun ponašanja svoje države.
Nema šta da se kaže - tekst je slika i prilika današnje srbije, međutim, tekst je veoma jednostrano napisan. Zamislite stvar u malom: lopovi vam otmu krov nad glavom - potom ti isti lopovi idući za boljim životom, se podave u reci - humano bi bilo reći da je gubitak života za žaljenje, ali međutim prirodna reakcija je ravnodušnost. Lično, autora teksta bih nagradio sa 10000 evra, ali ako bi se međutim utvrdilo da isti autor ni jednom rečju u svojoj karijeri nije pominjao neku od puno priča sa lelecima srba čiji su najmiliji proterani, dodatno bih ga nagradio sa 20 godina robije. Ravnodušnost kažete?
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Stotine mladih plesačica u belim "tutuima" okupile su se u sredu u njujorškom hotelu "Plaza" da bi oborile svetski rekord u plesanju na vrhovima prstiju.
Opšti sud EU odbio je 17. aprila zahtev za registraciju imena Pablo Eskobar kao zaštitnog znaka jer se povezuje s trgovinom drogom i organizovanim kriminalom.
Predmet koji je pao sa neba i probio kuću jednog stanovnika u američkoj saveznoj državi Floridi zaista je stigao sa Međunarodne svemirske stanice (ISS), potvrdila je Američka svemirska agencija NASA.
Prva dama SAD Džil Bajden napisala je knjigu za decu o svojoj mački iz Bele kuće - Vilou, koja će biti objavljena u junu, saopštila je izdavačka kuća iz Njujorka "Sajmon i Šuster".
Bela kuća objavila je memorandum u kojem traži od američke svemirske agencije NASA da uspostavi novi standard za lunarne vremenske prilike do 2026. godine.
Najseverniji region Norveške Finmark zatražio je od Evropske komisije da odobri uspostavljanje vremenske zone sa 26-časovnim danom, preneli su lokalni mediji.
Potpuno pomračenje Sunca prvi su videli stanovnici Mazatlana, na meksičkoj pacifičkoj obali, prvom gradu nad kojim je danas bila vidljiva solarna eklipsa.
Milioni ljudi duž uskog koridora od Meksika preko SAD do Kanade željno iščekuju današnje potpuno pomračenje Sunca, ali meteorolozi najavljuju oblačno vreme koje će nekima pokvariti uživanje.
Šorts koji je nosio bokser Mohamed Ali u čuvenoj borbi "Triler u Manili" protiv Džoa Frejzera biće na aukciji sledeće nedelje i očekuje se da će dostići cenu od više od šest miliona dolara.
Britanski IT ekspert koji je izagubio hard-disk sa 7.500 bitkoina pokrenuo je sudski postupak kako bi primorao gradsko veće Njuporta da mu dozvoli da pretraži deponiju.
Suosnivači Gugla Lari Pejdž i Sergej Brin objavljivali su neobične ideje svakog 1. aprila, nakon što su osnovali svoju kompaniju pre više od četvrt veka.
Komentari 6
janko
samo se pitam, da li si ti nekada analizirao sta su radile srBende na kosovu, u bih (recimo srebrenici), hrvatskoj (napr. vukovar).
svaka cast na postenju, prava srBenda
Vaskez NS
G
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar