Roditeljski dinar potreban i kada se idu na studentske razmene

Postoji mnogo razlika u programu studija u Srbiji i u inostranim zemljama, sistem visokog obrazovanja razlikuje se od zemlje do zemlje, pa su razmene studenata odličan način da se stekne znanje i vide razlike u studiranju.
Prema podacima Univerziteta u Novom Sadu, trenutno je u ovom gradu na razmeni 30 stranih studenata iz različitih evropskih i svetskih zemalja.
 
Sam proces odlaska nije toliko jednostavan jer je potrebno ostvariti dobar uspeh prilikom prethodnih godina školovanja, zatim je na redu administrativna procedura, ali i finansijski momenat koji znatno utiče na odluku u koju zemlju otići na razmenu, kada su domaći studenti u pitanju. Koordinatorka razmene studenata na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Jelena Kleut objašnjava za 021.rs razliku između odlaska na inostrane studije sa završetkom istih i odlazak na razmenu studenata na određen broj semestara.
 
- Postoje dve procedure. Prvo, ukoliko odlazite negde na studije da biste dobili diplomu inostrane visokoobrazovne institucije, a druga je kada se odlazi na studentsku razmenu. Kada se aplicira za odlazak za dobijanje diplome, onda visokoobrazovne institucije propisuju neka svoja pravila. Kada se odlazi na razmenu, to je nešto jednostavnije i po pravilu se traži uvek jedan isti niz dokumenata, dakle, ono što je prepis ocena koje će da pokažu prosek tokom studiranja. Drugo je motivaciono pismo u kojem kandidat uglavnom treba da navede glavne razloge zašto želi da ode, ali i šta ta institucija može da ima od samog kandidata, od studenta ili studentkinje. Uglavnom se traže i preporuke studenata.
 
Ono što bih ja istakla kao posebno važan deo koji se sve češće gleda kada se radi o evropskim programima razmene, to je neki dodatni angažman, volonterske aktivnosti pri studentskim organizacijama i nevladinim organizacijama, ali i pri humanitarnim organizacijama. Dakle, nije dovoljno imati samo dobar prosek, nego pokazati da vas i mimo onoga što je obavezni program fakulteta, interesuju i druge stvari - rekla je Kleut.
 
Još jedan bitan faktor koji utiče na odluku odlaska na studije u drugu zemlju jesu i finansije.
 
- U razmeni studenata važna je i socio-ekonomska komponenta. Kada u Srbiju dolaze studenti iz inostranstva, njihove stipendije za život u Novom Sadu, Beogradu i Nišu su dovoljno visoke da pokriju jedan relativno lagodan život. Mislim da mogu slobodno da kažem da je to bolji život od onoga koji naši studenti u Srbiji žive.
 
Što se tiče naših studenata koji odlaze u inostranstvo, njihove stipendije nekada jesu sasvim zadovoljavajuće, ali za neke gradove i neke zemlje ove stipendije nisu dovoljne. Recimo, za odlazak u London, pored onoga što stipendija pokriva, studenti i njihovi roditelji sigurno moraju da dodaju još novca. Ma koliko ovi programi razmene bili jedinstveno iskustvo, ono na čemu bi trebalo poraditi jeste kako da se reši ta neujednačenost studentskog i roditeljskog standarda na nivou zemalja EU i onih zemalja poput Srbije koje participiraju u programima EU. To bi trebalo nekako ujednačiti tako da svi imaju jednake mogućnosti za studentsku mobilnost - kaže Kleut.
 
  Studentkinja četvrte godine Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu Dejana Nikolić, koja je na Odseku za arhitekturu, studirala je godinu dana u gradu Alkala de Henares u Španiji na Univerzitetu Alkala.
 
- Način rada je drugačije koncipiran. Oni se baziraju na rad u malim grupama i nastava je u toku prepodneva. Više su orijentisani na timski rad, profesori biraju nekoliko manjih grupa koje će sarađivati, što predstavlja neku simulaciju nametnutog rada. Mislim da je za njih studiranje privilegija, pošto se plaća. Studenti neretko menjaju fakultete kada ostanu bez budžeta, pa je s te strane bolje kod nas studirati, dosta je jeftiniije. Profesori su dosta tolerantni i fleksibilni prema stranim studentima, ali bih posebno naglasila da je praksa kod njih ustaljena forma, što kod nas nisam imala priliku vidim. Tamo sam radila deset meseci u birou za arhitekte, a u Srbiji ni dan za tri godine studija - jasna je Nikolićeva.
 
Olivera Tadijin studira na fakultetu za medije u Džordžiji, a u Ameriku je otišla sa nepunih osamnaest godina još kao srednjoškolka. Ona se, pored studija, bavi i tenisom.
 
- Studije u Americi nisu teške kao u Srbiji. Nema usmenog odgovaranja, sve se radi pismeno. Studenti mogu da biraju časove koje će da pohađaju, takođe mogu da biraju i profesore na raznim predmetima, što je odlična stvar, zatim termine predavanja pa onda možemo lakše da organizujemo naše vreme. Još jedan problem koji sam primetila jeste da se u Srbiji ne pridaje puno pažnje sportu. U Americi je sport osnova koledža i fakulteta, to je najlakši način da se stigne do profesionalnog nivoa, a ja to u Srbiji nisam videla. Sigurno se neću vraćati u Srbiju, ne verujem da mogu puno toga da postignem tamo, moja sestra je završila doktorske studije ekonomije i ne može da nađe posao. Osim toga, sviđa mi se i način života u Americi - kaže Olivera.
 
  Osim klasične razmene studenata i priključenja studijskom programu drugih univerziteta u inostranim zemljama, postoje i stručne prakse, kao i volonterske. Diplomirana novinarka Milana Čavić je preko "AISEC" organizacije otišla na tromesečnu volontersku praksu. Ona je na Siciliji predavala engleski jezik prvom i drugom razredu osnovne škole.
 
- Proces odlaska je standardan, preko motivacionog pisma i intervjua do raznih formulara koje sam morala da popunim. Bila sam tamo skoro tri meseca, osim što sam dosta toga naučila, videla sam od ostalih kolega koliko smo svi slični. Ja sam praktično bila ambasador Srbije tamo, svi mi imamo problem sa zapošljavanjem, sa studijama, i različitim pitanjima. Imala sam priliku da upoznam studente iz svih delova sveta,  oni su mi predstavili njihov metod rada, a način na koji sam predavala toj deci je metod kojim se uči u Srbiji - rekla je Milana. 
 
Iskustva studenata koji su bili na studentskim razmenama, stručnim i volonterskim praksama, ali i procenat onih koji ostanu u inostranim zemljama su pokazatelj da je ovo uspešan program. Nismo uspeli da pronađemo studenta koji bi voleo i želeo da svoje studije završi u Srbiji, ukoliko ima mogućnost da ode u neku inostranu zemlju. 
 
Takođe, jedan od velikih problema sa kojim se studenti iz Srbije koji žele na razmenu suočavaju, jesu i finansije. Stipendije koje su obezbeđene u većini slučajeva nisu dovoljne da pokriju sve troškove, pa je onda neisplativo studirati u drugoj državi.
 
Ovaj tekst proizveden je u okviru projekta "Preuzmi u svoje ruke" koji finansira Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije, a u sklopu konkursa " sufinansiranja projekata proizvodnje iz oblasti javnog informisanja u 2015. godini". Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost Radija 021 i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Ministarstva.

Ostalo iz kategorije Projekti - Preuzmi u svoje ruke