Gluma i van pozorišta

"Niti jedan odsto budžeta" je fraza koja se uobičajila kada reditelji, glumci ili dramski pisci hoće figurativno da odslikaju marginalizovanu poziciju umetničkog stvaralaštva u nas.
Gluma i van pozorišta
Foto: Pixabay

Piše: Živan Lazić

Pitanje je, međutim, koliko u javnosti previše rabljena rečenica ukazuje na problem, a koliko se izlizala u poštapalicu, bez značenja i smisla.

Linija dopuštenog

Sa druge strane strane, daleko od toga da su "teatarci" nevešti u približavanju čuvarima novca i pridobijanju sredstava koja inicijalno i nisu bila planirana striktno za kulturne potrebe. Primer predstave "Koštana", u režiji Kokana Mladenovića i produkciji Srpskog narodnog pozorišta, Studentskog kulturnog centra iz Novog Sada i Centra za kulturu z Tivta ukazuje da u borbi za novac liniju dopuštenog načepe i sa scene nama tako dragi likovi.

Reč je o predstavi jednog od vodećih reditelja sa ovih prostora, već duže vreme naročito uspešnom u novim tumačenjima klasičnih dela i obradi polaznih tekstova. Lucidnom stvaraocu nije bilo teško da u Stankovićevom romanu vidi mogućnost "čitanja" drugojačijeg od odomaćenih i odlučio se da ponudi novo viđenje prelepe Romkinje - pevačice u patrijarhalnoj sredini.

Po običaju za svojevrsne eksperimente, opredelio se da predstavu radi "po projektu", odnosno van standardnog pozorišnog repertoara finansiranog uobičajenim prilivom namenskog budžetskog novca.

Finansiranje kao istraživanja

U ovakvim prilikama noseći ansambl, u ovom slučaju SNP-a, dopuni se gostujućim glumcima i umetnicima. Obično se ceo projekat postavi regionalno, sve zarad postizanja punog efekta osobenog tumačenja poznatog nam predloška.

Naravno da je i način finansiranja specifičan, iz više različitih kasa, često i sa osloncem u nekom od evropskih donatorskih programa. Tako se i Mladenović odlučio da naslovnu ulogu tumači Božidar Vrećo, estradni lik iz Sarajeva, koji uporedo iskazuje dve, mušku i žensku, seksualnu orijentaciju.

Način finansiranja, bar u delu koji se odnosi na Pokrajinu, ne koristi sredstva Sekretarijata za kulturu. Ruka se zavlači u budžet Sekretarijata za obrazovanje, nauku i istraživanje, a sve na proceni da je "novo čitanje" vrsta eksperimenta.

Blagotvorna prožimanja

Nema spora, ovakve pozorišne prakse su izraz dragocene saradnje među kulturnim institucijama, kako iz iste, tako i iz različith država. Slična međusobna umetnička prožimanja su blagotvorna na sve učesnike i njihov doprinos modernizaciji pozorišnog izraza je teško zamenjiv.

Nevolja celog projekta je što je osmišljen i dogovoren pre parlamentarnih izbora 2016. godine, a realizacija se desila tokom avgusta, tri meseca nakon izbora.

U međuvremenu, na pokrajinskom nivou se dogodila promena stranke nosioca vlasti, nedugo zatim i direktora kulturnih institucija. Nosioci, pak, projekta bili su bliski poraženoj političkoj struji.

Vrana vrani oči ne vadi

Pravo je svakog pojedinca da glasa za opciju koju smatra najboljom, tu zbora nema. Problem je što su odlazeći sa vlasti projekat "Koštana" finansirali ne iz budžeta za istraživanja, već iz budžetske rezerve.

Bahanalije, jer novac iz rezerve se koristi samo u hitnim, vanrednim okolnostima, recimo kada iznenada pukne kanalizaciona cev ili naša kulturna zdanja zadesi sličan maler. Nove vlasti su brzo uočile nezakonito ponašanje prethodnika.

Novoj upravi pozorišta i nosiocima projekta ukazali su na brljotine u korišćenju nenamenskog novca. Međutim, znali su da su glumci, rediteji, pozorišni ljudi u celini, popularni i da za sebe vezuju brojne poklonike umetnosti i obične gledaoce.

Imajući u vidu da će do kraja radne karijere, kao profesionalni političari, još mnogo puta prolaziti glasačko rešeto, novi čelnici nisu hteli rizikovati popularnost. Prešli su preko svega i, nakon rebalansa budžeta, popunili rezervu, svakako kalkulišući da će u slučaju da suprotna opcija (ponovo) dođe na vlast, imati slično razumevanje.

Držali su se poslovice "vrana vrani oči ne vadi".

Pankerka Koštana

U tom smislu, "Koštana" je primer ne samo kako se za kulturu izdvaja više novca nego što je formalni kulturni budžet, već i kako se takva mogućnost zloupotrebljava. Neposredni prekršioci i nisu umetnici, dok je teško da tadašnji čelni ljudi našeg najstarijeg teatra nisu bili upoznati sa mahinacijom.

Kako nevolja nikada ne dolazi sama, usledilo je, tri dana pred premijeru, odustajanje Vreća od učešća, pa se popularni Kokan našao na mukama kako da projekat privede kraju. Nezavršavanje bi ostavilo loš utisak na finansijere i uticalo na buduće angažmane. Predstava mora dobiti pozorišnu formu i izvedbu na "daskama koje život znače".

Reditelj se setio Emine Elor, aktuelne zvezde glumišta na mađarskom jeziku, subotičke glumice koja "Koštanu" igra nekoliko sezona i po osobenom rukopisu Andraša Urbana, takođe u regionu afirmisanog reditelja. Kako je otkazom glavnog glumca otpala i ideja da naslovni lik bude dvojnog seksualiteta, sada na sceni gledamo Koštanu pankerku.

Ostaje upitno, koliko je, nakon svega, predstava istraživačka koliko improvizovana.

Izbegavati mahinacije

Da novca za kulturu ima, a bilo bi dobro da ga je i više, potvrđuje i poslednjih godina učestalilo osnivanje festivala u Čortanovcima, fruškogorskom selu do nedavno poznatom po vinogorju. Vila koju je još pre Drugog svetskog rata na gotovo okomitoj nizbrdici sagradio lekar i profesor Ivo Stanković, jedan od namesnika maloletnog kralja Petra Karađorđevića, pokazala se izazovnim ambijentom za alternativne i teatre osobenog pristupa.

Prvo je reditelj Nikita Milivojević, nekada upravnik Bitef teatra, u divljem planinsko-dunavskom ambijentu našao scenu idealnu za šekspirov(sk)e likove. Ubrzo je nikao "Šekspir fest", potom je rediteljka Vida Ognjenović u isti prostor locirala "Novi tvrđava fest", ne baš profilisanu reviju regionalne orijentacije.

Oba letnja programa se većim delom finansiraju novcem šire lepeze potrošnje. Dobro je što su, na osnovu projekta, kulturni poslenici uspeli zavredeti "dodatni novac", a da bi revije i dalje opstajale neophodno je da se izbegavaju incidentne situacije, poput finansiranja novcem iz budžetske rezerve.

Jeste da je ceo život pozorište, ali glumi se, pre svega, na sceni.

  • Vlada

    16.05.2017 14:03
    "Bahanalije, jer novac iz rezerve se koristi samo u hitnim, vanrednim okolnostima, recimo kada iznenada pukne kanalizaciona cev ili naša kulturna zdanja zadesi sličan maler."

    Ovo je i netačno i malo naivno: budžetska rezerva može da se koristi i oduvek se koristila (opravdano ili neopravdano) za sve što nije u godišnjem planu, nego se naknadno pojavi.
  • Mali Radojica

    15.05.2017 18:30
    Dajte malo pisite o Pozoristu mladih, pa zar ne vidite kako se taj teatar potpuno ugasio od kakko su ga preuzeli skkakavci, tj. SPO i Jeliceva klika! Kako se tek tu kradu pare na veliko i kako niko nista ne radi, to je za njuz.net bre!
  • samo kazem_ns

    15.05.2017 13:08
    Ne znam koliko ostali posećuju pozorište ali u zadnjih par meseci ja sam stalni gost.
    Karta se kupi za 200 din, glumci se potrude maksimalno.
    Hvala im na tome. To je jedino što si mogu priuštiti jer sam mesecima bez posla.
    Da je karta skuplja (a glumci su zaslužili da bude) ja bih pozorište gledala samo na YouTubu! Ali ih to opet neamnestira od odgovornosti ako neko uzima pare.
    Gledala sam i Koštanu u Kokanovoj režiji i izuzetno je dobra!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti