Moma Pantelija, renesansni čovek eksjugoslovenskog kova: Za čije nebo treba da sam duga
Ovo je priča o čoveku, i dalje srećom živom i zdravom, koga je Novi Sad zgotivio zahvaljujući kultnom mestu koje je devedesetih napravio u ajnfortu Futoške 19. Tamo smo listali "Slobodnu Dalmaciju", slušali "Majke", srodili se sa zajebancijama Dežulovića i Lucića, cerekali urnebesju Ante Tomića, padali ničice pred "Dorinim dnevnikom" Đermana Senjanovića, prvi put čuli za Vedranu Rudan, upoznali Mileta Kekina...
Ničije ideologije podanik,izgubljenoj duši SVETIONIK...
Obori me ženo, jače nego jučerašnja rakija. Dubok naklon Vašoj spisateljskoj veštini i sugestivnosti.
Hvala!
Anegdota: Jednom Moma objavi da mu je rodzendan i sledeci sat vremena se pije besplatno... ko zna kako se otislo kuci te veceri. Uglas su se pevali velveti - venus in furs, bubanj je bio shank, verovatno niko nije znao jedan stih teksta.
Nema vise ni slicnih mesta.
Hvala autorki.
Jedino kod Pantelije ispred paradajza pise tekst :"Nije domaci! Iz Veternika je". :-))
Hvala Snezana.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.