Hladniji dani i skuplji gas

Hladne noći i jutra početkom oktobra su nas podsetile da dolaze hladniji dani i sezona grejanja.
Hladniji dani i skuplji gas
Foto: Pixabay
Kako se uvećava i broj porodica sa jednim ili više vozila, jasno je da u Srbiji raste potrošnja dizela, benzina i gasa. Država je učinila ozbiljan napor i izdvojila ne malu svotu deviza na uvoz energenata. Reklo bi se - sve je to uobičajeno. 
 
Međutim, kako su cene i nafte i gasa na svetskim berzama već mesecima veoma visoke, razumljivo je da će uvoz biti skup. Predizborno vreme je učinilo da država uvećane troškove samo delimično prenese na teret kupaca. 
 
Kada prođe 25. oktobar, realno je očekivati dodatno poskupljenje goriva na benzinskim pumpama.
Srbija veliki uvoznik
 
Zapravo, činjenice su po nas grube, raspolažemo minimalnim količinama potrebnih energenata, pa smo prinuđeni na uvoz za državu od 6,5 miliona stanovnika ogromnih količina kako nafte, tako i gasa. 
 
Ovih dana ministarka za energetiku Dubravka Đedović Handanović je najavila start gasovodnog povezivanja sa Makedonijom i preko nje do gasnog terminala blizu Soluna. Tako bismo, navodno, povećali sigurnost snabdevanja neophodnim energentom.
 
Ranije, u sličnim prilikama, ministarka je govorila i o mogućnosti jeftinije nabavke gasa oslanjanjem na više dobavljača. Ovoga puta ovaj deo priče je izostao. Razlog je iskustvo sa Azerbejdžanom, od koga smo lane kupili pola milijarde kubika gasa, a za dostavu smo i izgradili posebnu konekciju sa Bugarskom. 
 
Ali gas smo plaćali sasvim blizu tržišne cene, a to je, zavisno od vremena kada smo kupovali, iznosilo između 30 i 90 odsto više nego što nas košta gas iz Rusije, decenijama jedinog dobavljača. 
Loše menja dobro
 
Vlada Srbije ušla je u višegodišnji aranžman sa Azerbejdžanom, uz ambiciju da investitor iz ove države u okolini Niša izgradi i gasnu elektranu i tako poboljša snabdevanje strujom ovaj region Srbije. 
 
Izgleda lepo, ali električna energija dobijena upotrebom gasa je poprilično skuplja. To što će plin plaćati strani investitor samo na prvi pogled izgleda kao pogodnost za potrošače. Jasno je da će cena električne energije proizvedene u ovoj elektrani biti znatno viša nego dobijena na drugi način. Cenu struje, a preko nje i skupljeg gasa, plaćaće krajnji potrošač.
 
I nije nam dovoljno jedno iskustvo, ponovo idemo na varijantu za koju se unapred zna da će biti skuplja. Iz srpskog ugla izgradnja gasne konekcije sa Makedonijom nema ekonomskog rezona, jer je cena gasa u solunskom terminalu visoka. 
 
Setimo se kako se donedavni predsednik Aleksandar Vučić svojevremeno iščuđavao previsokoj ceni američkog gasa lagerovanog u terminalu na moru blizu Soluna. 
 
S jedne strane pritisak je urodio plodom, ali sa druge reč je i o trgovini - za političku karijeru svakog pojedinca bitno je da iz Amerike pristižu glasovi pune hvale, a oni su u poslednjih godinu-dve dana baš učestali kada je reč o zvezdi naprednjaka. Tako, formalno, Ameri nisu uveli gasne sankcije, ali se kazna plaća kupovinom skupog gasa.
Berza određuje cenu
 
Za Srbiju, zemlju siromašnu energentima, uvoz nafte i gasa je krupno, osetljivo i izuzetno važno pitanje. Država je to za koju je obezbeđenje energenata strateško pitanje i kome se poklanja veoma mnogo pažnje. 
 
Godišnje potrebe za naftom su privrednim razvojem i dinamičnim životom narasle na otprilike 4,3 miliona tona, od kojih iz domaćih izvora potiče najviše 850.000 tona. Dakle, uveze se gotovo 3,5 i samo je pitanje sezone kada će uvoz dostići i pet miliona tona.
 
Vrednost ove stavke zavisi od berzanske cene nafte, a ona osciluje u (pre)velikom rasponu od tridesetak dolara za barel (220 USD za tonu), koliko se plaćala početkom veka, do 140 dolara za barel (1.020 USD za tonu), koliko se plaćalo u jeku svetske finansijske krize 2008. godine. 
U relativno dugom periodu od 2015. do 2025, cena se kretala između 45 i 78 dolara za barel, uz izuzetak proleća 2022. godine, kada je, uporedo sa početkom rata u Ukrajini, jedno vreme premašivala i 125 dolara.
 
Agresija SAD na Iran
 
Već na prvi pogled vidi se koliko je u trgovini naftom bitno sagledati dešavanja u svetu od kojih i te kako zavise cene energenata. Naravno, niko nema neograničen izvor deviza, pa da u vreme niskih cena sirovina kupi naftu za tri, četiri sezone unapred i tako spreman dočeka obrt na naftnom tržištu. 
 
Strategija kupovine nafte je važno i delikatno državno pitanje, a Srbija je do određenih beneficija dolazila vezivanjem za pojedine dobavljače. Stoga su rafinerije u bivšoj Jugoslaviji podizane tako da su tehnološki prilagođene za preradu nafte koju nude Irak, Rusija, Iran. Ovaj energent se povremeno nabavljao i od Alžira, Kazahstana, Libije, Angole... Često se plaćalo radom domaćih građevinskih preduzeća u zemljama od kojih se dovlači "crno zlato".
 
Nedavno, kada je nakon agresije SAD na Iran cena nafte sa gotovo 60 skočila i mesecima se održavala na oko 100 dolara za barel, za kupce, tržišno posmatrano, to je bio izdatak od 320 dolara za svaku kupljenu tonu. Kako Srbija u poslednje vreme godišnje uvozi 3,5 miliona tona, trošak je uvećan za gotovo 1,2 milijarde dolara.
 
Jugoslovensko rešenje
 
Kada je gas u pitanju, Srbija je još siromašnija i od godišnje potrošnje od tri milijarde kubika, iz domaćih nalazišta je jedva 300 miliona kubika. Nabavka gasa je složenija i, usled potrebe za gasovodima ili posebnim terminalima, manje je tržišna. 
 
Nekadašnja Jugoslavija se odlučila da se gasovodom poveže sa bivšim Sovjetskim Savezom, daleko najvećim izvoznikom gasa, iz koga je plin pristizao za više od polovine žitelja Starog kontinenta. Dugogodišnja saradnja je krunisana aranžmanom u kome je cena gasa fiksna, samo okvirno zavisna od kretanja na tržištu.
 
Posle krupnih političkih promena i raspada i Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, Srbija je gasni aranžman uspostavila sa Rusijom i, uz manje dopune, traje već više od tri decenije. Dugoročnost projekta i vezanost za istog dobavljača iznedrila je i cenu gasa veoma povoljnu po kupca. Unazad nekoliko godina 1.000 kubika Srbija plaća 318, dok se tokom istog perioda cena gasa kretala između 360 i 570 dolara za 1.000 kubika.
 
Uspešna strategija
 
Naravno da je posle agresije SAD na Iran skočila i berzanska cena gasa, već duže vreme se vrti između 850 i 950 dolara za hiljadu kubika, s tim da je dopremanje dodatna nabavna stavka. 
 
Neophodno je izgraditi gasovod koristan i za novog dobavljača, kao što je urađeno prilikom nabavke gasa iz Azerbejdžana, odnosno kako se najavljuje radi kupovine američkog gasa iz solunskog terminala. To dodatno utiče na rast troškova, pa ispada da cena gasa dostiže i 1.200 dolara za hiljadu kubika plina.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Teme

GAS

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Novih mesec dana neizvesnosti

Gotovo u minut do dvanaest stiglo je odobrenje kojim kancelarija Vlade SAD za kontrolu imovine u inostranstvu dopušta da Naftna industrija Srbije i u narednih 30 dana posluje na međunarodnom tržištu.