Prolaz kroz Suecki i Panamski kanal se naplaćuje: Zašto ne i kroz Ormuz?

Iran zahteva da brodovi plaćaju i do dva miliona dolara za prolaz kroz Ormuski moreuz. Zbog čega Egipat i Panama imaju pravo da naplaćuju tranzit kroz svoje vodene puteve, dok Iranu to nije dozvoljeno?
Prolaz kroz Suecki i Panamski kanal se naplaćuje: Zašto ne i kroz Ormuz?
Foto: Pixabay
Nakon što su se pojavile informacije da Teheran naplaćuje i do dva miliona dolara (oko 1,7 miliona evra) po brodu za "bezbedan prolaz" kroz Ormuski moreuz, svetski mediji su izveštavali o optužbama na račun iranskog režima za iznudu i ugrožavanje globalne energetske bezbednosti, piše DW, prenosi N1.
 
Ovaj moreuz, smešten između Irana i Omana, predstavlja najvažniji energetski koridor na svetu. Pre izbijanja rata u Iranu, kroz njega je prolazila čak jedna petina ukupne svetske nafte i gasa.
Vlasti u Teheranu pravdaju ove namete kao ratnu odštetu za gubitke pretrpljene tokom američko-izraelskih napada, ali i kao naknadu za "navigacione usluge", zaštitu životne sredine i povećanu bezbednost. Najavljeno je i sastavljanje zajedničkog protokola sa Omanom, prema kojem bi brodovi morali da traže posebne dozvole pre nego što uđu u moreuz.
 
SAD i Kina postigle su dogovor o zajedničkom protivljenju ovim nametima, preneo je Rojters pozivajući se na zvaničnike američkog Stejt departmenta, a ovu praksu odbacile su i zemlje Persijskog zaliva.
Kakva pravila važe za moreuze?
 
Prema međunarodnom pomorskom pravu, prirodni moreuzi koji služe za plovidbu regulisani su posebnim pravilima kako bi se zaštitili globalna trgovina i sloboda navigacije.
 
Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS) garantuje brodovima i avionima svih država takozvano pravo na tranzitni prolaz kroz međunarodne moreuze koji spajaju delove otvorenog mora. Da bi se plovidba smatrala tranzitnim prolazom, brod mora da se kreće kroz moreuz bez odlaganja i bez usidravanja, osim u hitnim slučajevima.
 
Pravila UNCLOS-a izričito navode da priobalne države ne smeju da ometaju taj tranzit. One mogu da naplaćuju samo ograničene naknade za konkretne usluge, kao što su pilotaža (vođenje broda) i tegljenje.
 
Zašto operateri kanala imaju pravo na takse?
 
Kanali poput Sueckog i Panamskog su veštački vodeni putevi koje su suverene države izgradile i koje održavaju uz ogromne troškove.
 
Egipat od taksi za brodove koji koriste 193 kilometra dugačku prečicu kroz Suecki kanal ostvaruje godišnji prihod od oko četiri milijarde dolara. Carigradska konvencija iz 1888. godine, koju su potpisale tadašnje velike sile, izričito dozvoljava egipatskim vlastima da naplaćuju tranzit kako bi pokrile troškove održavanja, rada i modernizacije kanala.
 
Sa druge strane, Uprava Panamskog kanala, koja upravlja ovim prokopom izgrađenim od strane SAD, takođe ima dozvolu za naplatu na osnovu posebnih međunarodnih ugovora. Panamski kanal, završen 1914. godine radi spajanja Pacifika i Atlantika, zahteva neprekidno i skupo održavanje, uključujući stalno čišćenje dna zbog mulja i odrona.
 
Zanimljivo je da oba ova kanala naplaćuju takse koje su u proseku upola manje od iznosa koji sada traži Iran.
 
Postoje li izuzeci?
 
Sive zone ipak postoje, pa se prolazak kroz pojedine moreuze, pa čak i delove okeana, ponegde naplaćuje.
Rusija, na primer, naplaćuje pratnju ledolomaca, pilotažu i uslužne tarife na Severnom morskom putu duž svoje severne obale. Ova ruta nudi znatno kraći put između Evrope i Azije nego Suecki kanal. Prolazi kroz Severni ledeni okean i spaja Atlantik i Pacifik preko Barencovog mora i Beringovog moreuza. Uglavnom se koristi leti kada se led otopi, a njom najčešće plove brodovi iz Rusije, Kine i Južne Koreje. Moskva velike delove ove rute tretira kao svoje unutrašnje vode ili oblasti pokrivene ledom, pozivajući se na član 234 Konvencije UNCLOS.
 
Kanada ima slične zahteve za suverenitet nad Severozapadnim prolazom, morskim putem kroz Kanadski arktički arhipelag. Vlada u Otavi povremeno razmatra uvođenje taksi, ali nailazi na oštro protivljenje Sjedinjenih Država.
 
Još jedan dugogodišnji primer su Turski moreuzi. Bosfor i Dardaneli, koji preko Turske spajaju Crno i Sredozemno more, regulisani su Konvencijom iz Montrea iz 1936. godine. Prema ovom ugovoru, Turska mora da garantuje slobodan prolaz trgovačkim brodovima i može da naplaćuju samo minimalne takse za svetionike i navigacionu pomoć, ali ne i klasične tranzitne putarine.
 
Ceo tekst možete pročitati OVDE.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Region i svet

UN: Rat u Ukrajini preti da izmakne kontroli

Ujedinjene nacije su upozorile na opasnu eskalaciju rata u Ukrajini zbog talasa velikih ruskih napada i pretnji daljim napadima, a generalni sekretar Antonio Gutereš je rekao da "spirala smrti mora da se zaustavi".