Autor: Snežana Miletić

Novi Sad
•
24.10.2020.
•
11:28 > 10:15
Ovo je priča o čoveku, i dalje srećom živom i zdravom, koga je Novi Sad zgotivio zahvaljujući kultnom mestu koje je devedesetih napravio u ajnfortu Futoške 19. Tamo smo listali "Slobodnu Dalmaciju", slušali "Majke", srodili se sa zajebancijama Dežulovića i Lucića, cerekali urnebesju Ante Tomića, padali ničice pred "Dorinim dnevnikom" Đermana Senjanovića, prvi put čuli za Vedranu Rudan, upoznali Mileta Kekina...
  • Tiha

    03.11.2020 • 10:58
    Običan čovek
    Kultno mesto, divna atmosfera, šaren i neobičan sastav gostiju. Ali, autorka teksta previše mitologizuje celu priču. Takvo mesto nedostaje Novom Sadu, to je tačno. Ili bolje rečeno, nedostajalo je kada je zatvoreno. Da li bi sada i opstalo? Teško... upravo zbog čitavog ovog besmisla, zbog kojeg su mnogi od nas i napustili zemlju. Međutim, Moma nije zatvorio lokal „pod najezdom rušenja svake logike i smisla“. Zatvorio je zbog daleko prizemnije, u stvarnosti uobičajenije i svakodnevije stvari, koja je takoreći kliše i koja je tema nebrojenih serija ili filmova. Ljudi čije komentare ovde čitam kao „stalne i redovne goste“, svakako bi trebali da znaju o čemu govorim jer se i sama, sa punim pravom mogu ubrojati u takve. Ako se romansira i mitologizuje život jednog dobrog, običnog takoreći „našeg“ čoveka, nije ni čudo što nam se dešava to što se dešava, jer možete misliti šta se onda piše o onima koji zaista imaju uticaj na neke šire slojeve ovog društva.
  • Backy

    28.10.2020 • 01:15
    Aš od kope
    Brat,prijatelj,ČOUK!
    Ničije ideologije podanik,izgubljenoj duši SVETIONIK...
  • Igor

    25.10.2020 • 17:39
    Ako ikad umrem volro bi da moi neko napiše ovako nešto kad već nije za života. Pamtim jedno druženje ss Momom u Psnteliji, svetdki csr čovek
  • Goran

    25.10.2020 • 13:31
    Esej
    Kakav možeseslobodnoreći esej !!!
    Obori me ženo, jače nego jučerašnja rakija. Dubok naklon Vašoj spisateljskoj veštini i sugestivnosti.
    Hvala!
  • Jelena

    25.10.2020 • 06:10
    Ima li danas tako šta god?
  • Limanoid

    25.10.2020 • 01:14
    Moma je pozitivan lik, divan čovek, zadovoljstvo je poznavati ga.
  • Ruski Krstur

    24.10.2020 • 21:41
    Xxx
    Mnogo razlicitih interesantnih ljudi. Ne secam se da je ikad bilo nekih incidenta. Moma se uvek potrudio da se ne osecas kao da ti nije mesto tamo, sto zna biti slucaj u NS.
    Anegdota: Jednom Moma objavi da mu je rodzendan i sledeci sat vremena se pije besplatno... ko zna kako se otislo kuci te veceri. Uglas su se pevali velveti - venus in furs, bubanj je bio shank, verovatno niko nije znao jedan stih teksta.
    Nema vise ni slicnih mesta.
  • Hook

    24.10.2020 • 20:42
    Harvey Keitel
    Momo, Harvey Keitel, legenda. Odličan tekst!
    Hvala autorki.
  • ođoš ko

    24.10.2020 • 18:42
    Pantelija
    kasete iz Pantelije i dalje se čuvaju
  • ime

    24.10.2020 • 15:33
    P.S. kod mene je plakat hladno pivo sa zida kod wc iz pantelije :)
  • Ateistrepkinja

    24.10.2020 • 15:23
    Kosta nedođošu, txt je upravo govori da je NS postao provincija zahvaljujući ljudima koji misle kao vi. Momo, care, sve ti najbolje želim.
  • sdragan

    24.10.2020 • 15:13
    Legenda Pantelija....
    Na Satelitskoj...na svim tezgama sa paradajzom pise "domaci".
    Jedino kod Pantelije ispred paradajza pise tekst :"Nije domaci! Iz Veternika je". :-))
  • Bela

    24.10.2020 • 14:57
    Moma Legenda
    Jos jedan Odlican tekst !
    Hvala Snezana.
  • Kosta

    24.10.2020 • 14:41
    Sada imate razne magacine pune seljobera dođoša... Novi Sad je umro...
  • Ivana

    24.10.2020 • 14:08
    ...
    Kod Pantelije sam odlazila sa 16-17 god. Tamo sam slusala najbolju mjuzu, tamo mi se razvio muzicki ukus, tamo sam vodila razgovore sa najzanimljivijim ljudima...razmisljam, u stvari znam - tamo sam postala bolji covek. I dan danas mi se stegne srce pri secanju na ta vremena. Hvala! ( Hocemo jos, i dalje! )
  • vojvodjanka

    24.10.2020 • 13:42
    sećanje
    Hvala za divan tekst o vremmenu koje je bilo teško a u kom su se neki ljudi trudili da promovišu knjige i dobru muziku i da spajaju ljude. Momo je bio jedan od njih znam da je u Nemačkoj i želim sve najbolje njemu i njegovoj porodici.
  • Peđa

    24.10.2020 • 13:05
    Nikad zaboravljeno vreme
    Ja i danas još uvek sedim kod Pantelije imam sto i četiri stolice hvala Momi.
  • Zana

    24.10.2020 • 13:03
    Moma
    Momo je covjek koji je zlo vrijeme obiljezio dobrim... Covjek koji je bio "kultno mjesto" nekoliko generacija koje su vjerovale u dobro, cisto... Mozda ce se vratiti ono vrijeme, oni ljudi, ljudi kao sto je on... Valja vjerovat
  • Marta

    24.10.2020 • 12:28
    Tuzno
    Mnoga kultna mesta su nestala u NS. Jednostavno, unistavanjem kulture ovog grada unistena su i ta mesta gde su ljudi koji imaju drugacija shvatanja mogli da razmene misljenja i lepo provedu slobodno vreme. A neki nam tvrde da smo grad kulture... tuga i beda je ono sto obuzima sve...
  • Liman forever

    24.10.2020 • 11:52
    Moma legena, popili smo sva sećanja kod Pantelije. Živ bio sto kila godina.
  • ime

    24.10.2020 • 11:51
    Pantelija is not dead, mislim da mi niko nije otovrio piva koliko ovaj čovek :) drži se kralju i ko ih j...
  • Crnopivo

    24.10.2020 • 11:46
    Da autor nije ništa drugo napisao u životu (a jeste), ovo bi bilo dovoljno. Bravo!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna