Til Svon – žena koja ohrabruje poklonike da zamisle smrt

BBC je prisustvovao svedočenju koje potvrđuje da je učenje duhovne predvodnice Til Svon dovelo do samoubistva barem dva njena sledbenika.
Til Svon
BBC
Til Svon

Upozorenje: ovaj članak sadrži opise koji neke čitaoce mogu da uznemire

Crtež žene duge kose i upečatljivog izgleda već neko vreme je visio na zidu u njihovoj kući, ali mu Sara nije pridavala poseban značaj. Njena ćerka Kejsi bila je talentovana i provodila sate i sate udubljena u crteže i platna.

Tek kasnije, Sara je počela da se pita o značenju crteža i osetila je potrebu da istraži šta se krije iza njega. Ubrzo je otkrila da ga je Kejsi okačila na internet. Na natpisu ispod fotografije crteža pisalo je samo: „Ova prelepa žena je Til Svon, dragi i spektakularni duhovni guru."

Samo par meseci ranije, Kejsi je sebi oduzela život. Sara, slomljena gubitkom ćerke jedinice, htela je da nekako pronikne u Kejsine poslednje nedelje.

Ko je bila ta žena kojom je njena osamnaestogodišnja kći bila toliko opsednuta?

Tin Svon - crtež
BBC
Tin Svon - crtež

Til Svon je samoproglašena duhovnica koja sebe naziva „revolucionarkom ličnog preobražaja" i „duhovnim katalizatorom".

Rodila se u državi Juta, kao Meri Til Bosvort, i danas vodi centre po Sjedinjenim Američkim Državama i Centralnoj Americi. Ima stotine hiljade pratilaca na društvenim mrežama - njen Jutjub kanal ima više od 79 miliona pregleda.

Njen brend je davanje saveta u vezi sa mentalnim zdravljem, namenjene mahom ljudima koji su u depresiji ili imaju suicidalne misli. Svon, koja između ostalog veruje u reinkarnaciju i moć izlečenja kristalima, tvrdi da zbog iskustva osobe koja je preživela više pokušaja samoubistva ima neke uvide kojima ne raspolažu stručnjaci za mentalno zdravlje

Svon kaže da želi da pomogne ljudima u krizi, dok mnogi tvrde da su im njene misli pomogle kad su bili pred samoubistvom.

No, kritičari je optužuju da često zapada u veličanje smrti, dok stručnjaci za mentalno zdravlje sa kojima sam razgovarala za neke od njenih pristupa ovim problemima kažu da su „neodgovorni" i „opasni".

Dok sedim sa Sarom i njenim suprugom u njihovoj kući na severozapadu Amerike, hrišćanska muzika svira u pozadini dok sunčevi zraci prodiru kroz prozore.

Pričaju mi o pozivu koji im je razorio svet - onom kad su saznali da je njihova ćerka oduzela sebi život.

Ilustracija Sare
Katherine Lam
Ilustracija Sare

Sara je znala da se Kejsi nosila sa bolom prouzrokovanim skorim raskidom, ali nije imala predstavu koliko se loše osećala, niti je slutila da razmišlja o samoubistvu.

Počela je da pretražuje Kejsine naloge na društvenim mrežama u potrazi za tragovima.

Otkrila je da je Kejsi podelila svoj portret crtan olovkom na Fejsbuku i posvetila ga Til Svon. Ubrzo je usledilo saznanje da joj je ćerka bila u „plemenu Til" - zatvorenoj privatnoj grupi na Fejsbuku čiji je sadržaj bio vidljiv samo članovima i članicama.

Sara se učlanila u grupu i ubrzo je usledio šok. Pročitala je Kejsin post da je pokušala samoubistvo. Uz objavu je Kejsi okačila fotografiju žene koja drži dva prsta uz slepoočnicu, poput pištolja.

Dvoje članova je stupilo u kontakt sa Sarom - jedna od volonterki koja je moderirala sadržaj koji se objavljuje u grupi - i to linkom za video-snimak Til Svon „Želim da se ubijem (Šta da radite kad pomišljate na samoubistvo").

Na snimku Til apeluje na one koji pomišljaju na samoubistvo da potraže pomoć lekara. Međutim, u nastavku kaže i da po njenom iskustvu nekim ljudima to neće pomoći dugoročno. Umesto toga, predlaže da na samoubistvo gledamo kao na „našu sigurnosnu mrežu, naše dugme za resetovanje koje nam je uvek na raspolaganju". Tvrdi da takav stav ljudima omogućava da ideju o samoubistvu ostave po strani i usredsrede se na ono što mogu da urade kako bi se bolje osećali u sadašnjem trenutku.

Ona takođe savetuje vežbu u kojoj sledbenicima kaže da legnu na pod i zamisle sopstvenu smrt „do svakog grozomornog detalja". Svon tvrdi da će gledaoci tako shvatiti da „nema gde da se ode sem u život... pa zašto onda uopšte otići?"

Naglašava da bi samoubistvo „izazvalo razorni talas" svim bližnjima i da „nije svejedno da li vas ima ili vas nema... Vi ne želite da umrete. Vi želite da prestane da vas boli."

Ovaj video-snimak je bio pri vrhu rezultata pretrage na Guglu po pojmovima koji se odnose na samoubistvo početkom novembra.

Ilustacije Kejsi
Katherine Lam
Ilustacije Kejsi

Nemoguće je utvrditi da li je Kejsi gledala ovaj snimak, i ako jeste, ne može se znati da li je i kako je uticao na nju da donese poslednju, fatalnu odluku. Ali njene objave na društvenim mrežama neposredno pre smrti odražavaju jezik koji Svon koristi i u njima se pominje ponovno rođenje.

Njena majka Sara je besna što je na Kejsinu poruku jedini odgovor „plemena Til" bilo kačenje video-snimka, te da niko nije pozvao policiju, niti pokušao da stupi u kontakt sa njenom porodicom.

Samo dve nedelje pošto je okačila objavu o prvom pokušaju samoubistva, Kejsi se ubila iz vatrenog oružja.

„Iako verujem da se u životu naše ćerke nije samo to dešavalo, morali biste zaista da se potrudite i uverite me da učenja Til Svon nisu igrala značajnu ulogu u njenim mislima kada je rešila da sebi oduzme život", ogorčena je Sara.

Savet iz video snimka „dođe skoro kao proba" samoubistva, kaže ona.

Da bih istražila ovu priču, učlanila sam se u „pleme Til", zatvorenu Fejsbuk grupu koja broji više od 27.000 članova i naišla na mnoge postove koji su me uznemirili. Bilo je više rasprava o samoubistvu - neki članovi su pisali da žele da okončaju život, drugi bi ih savetovali.

Ponekad bi se u odgovorima na postove našli brojevi telefona za sprečavanje samoubistva. Ali mnogo više samo video snimak Svon koja savetuje šta raditi kada osoba pomišlja na samoubistvo, uz savete drugih članova grupe.

Tokom nekoliko nedeljama praćenja ove grupe, otkrila sam da je još jedna mlada članica takođe oduzela sebi život u roku od nekoliko dana od objave da pomišlja na samoubistvo.

Podučavanje uživo

Uz podučavanje preko interneta, Svon održava i radionice širom Amerike i Evrope. Karte koštaju i do 200 dolara. Otišla sam na jednu radionicu u Čikagu i upoznala se sa obožavaocima koji očigledno osećaju intenzivnu povezanost sa njom.

Po jednoj, Svon „menja svet". Neko ju je nazvao „genijem za uvide u međuljudske odnose".

Događaj je trajao oko šest sati. Svon bi pozivala ljude iz publike na binu, saslušala ih i nudila savete. Pričalo se o duboko ličnim pitanjima, od zlostavljanja do samoubilačkih misli. Jedan čovek je rekao da je svake noći gledao njene video-snimke po pet sati.

Kada se radionica završila, upoznala sam Svon i pitala je šta ima da poruči onima koji je optužuju da ohrabruje samoubistvo.

Sama pomisao isprva je iz nje izmamila smeh. „To je dosta smešno. Meni je to baš smešno", rekla je.

A onda se uozbiljila.

Rekla je da je etiketiranje nje kao pobornice samoubistva „ludo" i da ko god to tvrdi očigledno nije gledao njene video-klipove.

Kada sam joj rekla da je dvoje mladih ljudi, članove njene grupe, izvršilo samoubistvo, atmosfera je postala napeta.

„Ne znam za njih", rekla je.

Zatim se vidno ražestila i rekla da se zbog nje ne ubijaju ljudi.

„Ako malo pogledate demografiju ljudi koje zanima ono što ja nudim - shvatate da se radi o grupi nestabilnih ličnosti.

„ [Insinuirati da sam ja] odgovorna za samoubistvo ljudi koji su meni došli zato što su pomišljali na samoubistvo, pa to je van svake pameti", rekla mi je.

Kada je reč o njenoj grupi na Fejsbuku, Svon je priznala da je veoma anksiozna zbog toga.

„To je najgori deo moje karijere", rekla mi je.

„Osnuješ grupu na Fejsbuku u nadi da će to biti mesto gde mogu da se okupe svi ti ljudi. I onda recimo da neko odluči da se ubije, neko iz te ogromne grupe ljudi koja se već mučila s tim problemom i pre nego što je tebi došla."

„Trudim se da nađem moderatore koji žive u različitim vremenskim zonama, ali recimo da propustimo [post o samoubistvu]. Onda neko kaže da je trebalo da ga vidite. Sad ste vi krivi što su izvršili samoubistvo."

„Stalno razmišljamo o ovome. To su ljudi u osetljivom i krhkom stanju. Šta da radite ako ne možete sve da pregledate?"

Međutim, Svon priznaje da volonteri koji održavaju grupu ne prolaze nikakvu obuku i imaju svega nekoliko smernica šta da rade ako naiđu na objavu nekoga ko piše da ima suicidalne misli.

„Nekad deluje kao da imate psihijatrijsko odeljenje, ali nema nikog od zaposlenih, a vi ne možete da priuštite da nekog zaposlite. A i ko bi se prijavio za takvu vrstu posla?"

Rekla sam joj da društvene mreže možda nisu pravo mesto za tako osetljive razgovore.

„To pitanje i sama sebi često postavljam i tad zamislim sebe sa 15 godina", kaže ona.

„Zapitam se šta bih htela da imam na raspolaganju da je tri ujutrum, a svi u mojoj kući spavaju.

„Da je bilo nekoga na Jutjubu ko mi objašnjava kako da se više ne osećam tako, želela bih to da čujem."

Nikad nećemo saznati da li su nečijoj odluci da sebi oduzme život doprinela učenja Til Svon. Štaviše, Svon insistira da joj ljudi stalno govore da im je pomogla.

„Samoubistvo nikada nije pravi odgovor. Moje učenje osmišljeno je da pomogne ljudima da odaberu život. Svako samoubistvo je tragedija. Upućujemo najdublje izraze saučešća porodici ove mlade žene", rekla je u kasnije poslatom saopštenju.

Dodala je i da „mnogi stručnjaci za mentalno zdravlje podržavaju njeno učenje."

Nekoliko nedelja posle našeg intervjua, Svon je objavila još jedan video-zapis u kome kaže želi da bude „kristalno jasno" da je protiv samoubistva, da je njena namera da ljudima pomogne, a svakako ne da ohrabruje taj čin. Kaže da pokušava da „skine stigmu sa rasprava o samoubistvu."

Skidanje stigme sa razgovora o ovom problemu je neophodno, rekli su mi stručnjaci za mentalno zdravlje sa kojima sam pričala.

Zbog čega su stručnjaci zabrinuti?

Međutim, svaki od njih mi je rekao i da ga uznemiravaju neki aspekti Svoninih poruka.

Među njima je i doktor Džonatan Singer, predsednik Američkog društva psihijatara za prevenciju samoubistva.

„Kad sam čuo Til kako kaže da samoubistvo može da bude i 'dugme za resetovanje', to me je uznemirilo", kaže on.

„Time se sugeriše da možete da se ubijete i da ćete krenuti ispočetka, samo će sve biti bolje, a to nije tačno.

„Ona ima neke ideje koje, kako ih ona vidi, mogu samo da pomognu. Ali drugima te ideje mogu da budu izuzetno štetne.

"Kad od nekog tražite da zamisli kako bi se ubio, vi im praktično kažete da to vežbaju u svojoj glavi", kaže on.

Objasnio je da istraživanja pokazuju kako je vizuelno isprobavanje nekog čina „veoma delotvoran način da poboljšate rešenost da nešto uradite".

Na primer, sportisti pred Olimpijske igre često primenjuju ovu metodu, kaže on.

„Stoga, reći nekom da zamisli korak po korak kako će se ubiti, nikako nije bezbedno."

Razgovarala sam i sa Džedom Flinom, čelnikom britanske humanitarne organizacije za sprečavanje samoubistva Papirus. Pustila sam mu Svonine video-klipove sa savetima kako zamisliti sopstvenu smrt.

„U svakom slučaju, ne pomažete nikome ko pomišlja na samoubistvo ako ga ohrabrujete da zamisli sopstvenu smrt i ako veličate to stanje", kaže on.

„Ovakva vežba može samo da vodi u rizik da se osoba povredi ili ubije. Takve vežbe su neodgovorne. Ona tako rizikuje da je smatraju osobom koja veliča samoubistvo."

Svon tvrdi da se ovom tehnikom sopstvene neosvešćene suicidalne ideje svesno vode u drugom pravcu - što za rezultat ima pozitivniji ishod.

Singer izražava zabrinutost i zbog deljenja Svoninih saveta.

On tvrdi da ljudima u sličnim situacijama može da pomogne međusobna podrška, ali i da mreže poput Fejsbuka mogu da služe „i kao svojevrsna eho-komora".

„Ako osoba pomišlja na samoubistvo i dođe među sagovornike koji svi postuju kako pomišljaju na samoubistvo, time se normalizuju suicidalna stanja."

Singer smatra da kompanije koje vode društvene mreže treba da urade više na regulisanju sadržaja koji se tamo objavljuje i da omoguće ljudima da pomognu onima koji su u opasnosti od samopovređivanja.

On tvrdi da je tehnologija dovoljno razvijena da je moguće učiniti tako nešto.

„Mislim da apsolutno treba da delaju kad je neko suicidalan."

Zbog našeg istraživanja, Fejsbuk je zatvorio grupu „pleme Til".

„U dogovoru sa stručnjacima za prevenciju samoubistva i samopovređivanja, naša je politika da dozvoljavamo objavljivanje određenih sadržaja u kojima se izražava takva namera kao prilika da se dobije odgovor na ono što može da bude poziv upomoć. Međutim, ne dozvoljavamo sadržaje koji direktno promovišu ili podržavaju samoubistvo ili samopovređivanje", piše u poruci kojom se potvrđuje odluka o zabrani zatvorene grupe.

Ipak, neki članovi osnovali su novu Fejsbuk grupu „pleme Feniks". Iako je ne vodi Til Svon lično, bar jedna osoba na visokom položaju u njenom menadžerskom timu je član. Prateći diskusije u grupi, naišla sam na postove onih koji pominju suicidalne misli, dok im ostali članovi ne nude nikakvu pomoć.

„Nastojimo da uspostavimo pravu meru između zabranjivanja video-snimaka koji podstiču opasna dela i uspostavljanja prostora gde ljudi mogu otvoreno i iskreno da progovore o svojim mislima i iskustvima", piše u odgovoru koji nam je stigao iz Jutjuba.

Dodaje se i da je video snimak u kojem Svon predlaže gledateljki da zamisli sopstvenu smrt uklonjen zbog kršenja politike kuće. Ali video i dalje može da se nađe na bar jednom Jutjub nalogu Svoninih poklonika i deli se u novoj Fejsbuk grupi.

Kejsini roditelji
Katherine Lam
Kejsini roditelji

U tihom domu u predgrađu na severozapadu Amerike, jedna majka i jedan otac i dalje se teško nose sa smrću ćerke.

Razgovor sa Sarom i njenim mužem trajao je od popodneva do povečerja, dok su mi objašnjavali kako se za njihovu porodicu sve zauvek promenilo posle Kejsine smrti.

Otkazali su fiksni telefon jer ih je toliko podsećao na poziv koji im je promenio život.

Sara se nada da će odluka da podele svoju priču nekome pomoći.

„Život je dragocen. Život je dar. Ne dolazi sa dugmetom za resetovanje.

„I ako se osećate krhko i nesigurno, nekakav video snimak nije stručan da pomogne.

„Pričajte sa duhovnikom u crkvi, sa nekim ko vas voli, sa nekim kome je stalo do vas. Taj neko je stručan za takvu temu", moli Sara.

Dodatno izveštavanje: Džoen Veli

Neka imena su izmenjena

Short presentational grey line
BBC

U Srbiji u proseku godišnje 1.500 ljudi sebi oduzme život, što našu zemlju smešta na 13. mesto u Evropi po broju izvršenih samoubistava.

Kako bi se taj broj smanjio, u Klinici za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević" nedavno je otvorena Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistava.

Srbija je među poslednjim zemljama u Evropi koja je uvela ovakav vid podrške ljudima sa mentalnim problemima, a na osnovu iskustava drugih zemalja očekuje se smanjenje broja samoubistava za oko 30 odsto.

Ova linija radi 24 sata i od kada je pokrenut broj 011 77 77 000 zazvonila je više od 1.800 puta.

Osobama koje razmišljaju o samoubistvu, godinama je dostupna i SOS linija centra Srce. Na broj 0800 300 303 će vam se svakodnevno od 17 do 23 sata neko javiti.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC