Da li Srbija treba da uveća cenu rudne rente?

Obilazeći nedavno Loznicu, Aleksandar Vučić se suočio sa pitanjem visine rudne rente u Srbiji.

Piše: Živan Lazić

U okolini je jedno od najvećih ležišta jadarita, minerala u kome ima podosta litijuma, poslednjih decenija jedne od najtraženijih sirovina.

Bez ovog metala nije moguće proizvoditi baterije ni za električne automobile, ni za komjutere, ni za mobilne telefone. Kao izuzetno lak, litijum se upotrebljava i u avioindustriji, a koristi se i za proizvodnju raketnih goriva.

Preduga priprema

Može se reći da je u lozničkom kraju pravo blago, procene su da samo na najvećem nalazištu ima oko 136 miliona tona. Toliko se nalazi još samo u po jednom rudniku u Čileu i Argentini.

Međutim, mada su rezerve otkrivene još 2004. godine, otvaranje rudnika je još u fazi predpripreme. Predsednik Srbije je razočaravajućim glasom podsetio da je svojevremeno srpska vlada za dalje propitivanje ležišta ugovorila krajnje skromnu rudnu rentu.

"Sada se živ jedem, hoću da poludim", razgnevio se Vučić na predizbornom mitingu. Nije se usudio da građane detaljnije upozna koliko Srbija dobija od kanadske firme "Rio Tinto", jedne od vodećih rudarskih kompanija u svetu za istraživačka prava i radove koja podrazumevaju i pravo prednosti u slučaju da dođe do eksploatacije.

Cena resursa

Isto pitanje se više puta potezalo i povodom tri odsto NIS-a za vađenje nafte. Tvrdilo se da je reč o izuzetno niskoj stopi, baš kao što i kineski "Ziđan" izdvaja jako malo za crpljenje Borskog rudnika bakra i zlata.

Zakonska obaveza je pet odsto vrednosti izvučene iz utrobe zemlje. Predsednik je po pitanju rudne rente bio i oprezan; podsetio je da bi bilo veoma teško naknadno menjati davno dogovorene uslove poslovanja, s obzirom da su u oba slučaja novi vlasnici mnogo uložili.

Takođe, postoje države, i to ne mali broj njih, koje vodeće kompanije privlače još nižom naknadom za izvađene resurse, pa bismo u slučaju da precenimo nadoknadu ušli u rizik da nas istraživači napuste.

U delu javnosti je ustaljeno mišljenje kako Srbija jeftino rasprodaje svoje resurse, pogotovo rudne. U tvrdnji ima istine, zakonska obaveza za vađenje metala je pet, za vađenje nafte sedam odsto vrednosti izvađene količine.

Dok je bio u vlasništvu države Srbije, NIS dugo nije ni plaćao rudnu rentu, tek je dve godine pred privatizaciju utvrđena nadoknada od tri odsto, povišena na sedam znatno nakon što je Gaspromnjeft postao novi vlasnik. Za vađenje gline, laporca i ostalog građevinskog materijala taksa je jedan odsto.

Popaljivanje mase

Osim rudne rente država Srbija direktno uzima i 15 odsto dobiti svakog pa i rudarskih preduzeća. Posredne dobiti država, zajednica u celini, ima od zapošljavanja i zarada ovdašnjeg stanovništva, saradnje kompanija sa domaćim dobavljačima i drugim poslovnim partnerima. Tu je i doprinos tehnološkom razvoju, korektan odnos prema lokalnoj zajednici.

Ipak, najviše se dobija razvojem prerađivačkih delatnosti naslonjenih na izvađenu rudu. Dobit, i po ljude, i po državu je tim veća što su prerade modernije i sa što finalnijim proizvodnim programom. Dobit po jedinici proizvoda je u svakoj ozbiljnoj prerađivačkoj fabrici znatno veći nego što je kod vađenja rude.

Pogledajmo šta bismo dobili kada bismo, primera radi, udvostručili rudnu rentu, čime često, pogotovo pred izbore, stranački lideri "popaljuju" masu.

Beznačajno za budžet

Godine 2017, kada su cene goriva i ruda bile osetno, ali ne previše iznad višegodišnjeg proseka, država je od rudne rente pribavila 5,2 milijarde dinara; od rudnika metala je pristiglo 1,3, od naftaša 1,12 milijardi. Ostatak je za vađenje uglja, građevinskog materijala i eksploataciju mineralnih voda.

Rudne rente, čija je visina u javnosti ocenjena niskom, su u budžet unele 2,4 milijarde. To je činilo manje od 0,2 odsto državne kase, beznačajno za budžet.

Ako bismo udvostručili rentu, što je žestoko uvećanje i čime bismo izbili baš u svetski vrh po nadoknadi, dobili bismo još dvadesetak miliona evra. Pitanje je koliko je uopšte upitno upuštati se u prepirku sa kompanijama i rizikovati da napuste ovdašnja nalazišta, kao što nam se desilo kada smo povisili nadoknadu za crpljenje ležišta bornih sirovina.

Prerađivačka industrija

Čini se da je od povike na visinu nadoknade, mnogo korisnije razvijati domaće kapacitete za rudarenje i naslanjajuću prerađivačku industriju. U ovom trenutku nismo dovoljno snažni da sami razvijamo velike kompanije u rudarstvu, gde su ulaganja velika a povrat uloženog je spor, čini se da je uputnije razvijati fabrike za prateće rudarske poslove.

Još bi bilo efikasnije kada bismo razvijali prerađivačku industriju. Ne samo da vadimo i topimo rudu i berzanski prodajemo bakar, već da država Srbija podstiče osnivanje i razvoj preduzeća za brojne prerade crvenog metala.

Ne samo da vadimo litijum, već i da proizvodimo baterije i elektromobile. Naravno, i mnogo šta drugo za šta je potrebna rudna sirovina sa ovog područja.

Dogovor oko ekologije

Dobit od ovakve orijentacije je kroz masovno zapošljavanje, zarade, ali i tehnološki razvoj bez kojeg će budućim generacijama biti veoma teško. Istovremeno, pak, voditi i računa o zaštiti životne sredine, čemu su, primera radi, ovdašnji naftaši u poslednjih desetak godina poklonili dosta pažnje i uložili novac.

Tako je umesto povike na visinu rudne rente mnogo bolje sa "Rio Tintom" dogovorati oko ekoloških normi prilikom veoma složene tehnologije izdvajanja litijuma. Takođe, korisnije od podizanja rudne rente na crpljenje bakra je sa "Ziđinom" pregovarati o tome da se u novom rudniku u okolini Bora "Čukari peku" koristi podzemnom eksploatacijom, a ne neuporedivo spornijom metodom zarušavanja.

  • PRAVDA 2.0

    19.06.2020 16:02
    Zagadjenje okline
    Niko vise ne prica o zagadjenju okoline? Samo da se plati renta i neka sve unsitei zagade. Ljudi nije to Sibir pa ako se zagadi u precniku okolnih 100km, da ne bude problem. To je pola zapadne Srbije.
  • Realista

    19.06.2020 13:01
    Realnost
    Ako država od rudne rente zaradjuje godišnje 10 miliona evra, a godišnja dobit NIS-a sa uračunatim troškovima rudne rente iznose oko 400 miliona €, tu je jako veliki disbalans.
    Da se renta i višestruko podigne dobit bi se samo neznatno smanjila.
    Kada je NIS osamdesetih godina istraživao naftu u Angoli rudna renta je bila daleko veća nego što se ovde plaća.
    Zašto.
    Zar je naša nafta manje vredna.
    Isto važi i za ostala rudna bogatstva.
    Priča da NIS nije davao ništa državi je čista demagogija. Tačno da nije davao, ali mu se sva dobit uzimala.
    Treba iskopirati kineski sistem privlačenja stranog kapitala osamdesetih i devedesetih godina. Oni su davali infrastrukturu, investitor je gradio fabriku i u prvih 5 godina u koji je ulazila i izgradnja dobijao svu dobit, sledećih 5 godina davao je 25% dobiti kini, sledećih 5 godina 50% a posle 20 godina predavao fabriku Kini.



  • NS

    18.06.2020 15:54
    Ma ne treba
    Treba pustiti ruse da izvlace za dzabe sve resurse, sta ce nama pare! I NIS su dobili za dzabe pa sto ne bi i rudnu rentu

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Mali: Od 1. maja jeftiniji gas za privredu

Ministar finansija Siniša Mali izjavio je danas da je jedan od najvažnijih rezultata upravo završene Misije MMF postignuta saglasnost u vezi sa promenom metodologije obračuna cene gasa za privredu.