Ljubav se desi kad dvoje ljudi u isto vreme spuste gard, kad ih čisto srce odvede do nekog drugog, istog takvog.
I umetničko delo, koje je teškouhvatljiva ljubavnička kreacija uma, desi se otprilike nekako tako: kada duh pobedi ego.
Nije to lako, još manje često.
I sa pozorištem je isto.
Kad se u njega ulazi sa figom u džepu i lažnim motivom, onda gledamo uglavnom to što poslednjih godina gledamo na novosadskim scenama: kuvane špagete kojima - na sebe navučeni - reditelji i ambiciozni direktori drugoligaši, gađaju umišljene mete.
Da ima još ljubavi i istine između još malo nekih ljudi, pokaže se povremeno. Ušuškaju se u nekim skrovitim gnezdima smisla, vrednoće i radoznalosti, oazama posvećenosti, privrženosti i vere u ono što rade.
I onda se dese "Tri zime", novosadske, blistave i divne.
Na novosadskoj Akademiji umetnosti. Po genijalnom tekstu Tene Štivičić, sa izvrsnim studentima glume profesorke Jasne Đuričić koja je i režirala ovo njihovo diplomsko delo.
"Tri" su "zime" autentičan primer ljubavi i odanosti onome u šta se veruje: bio to dobar tekst, svoj profesor, neko iz tehnike, ideja, kolega na sceni, junak koga igraš, ti sam, ili sve to zajedno, kao što je to izgleda primer u ovom slučaju.
Višestruko nagrađivana drama Tene Štivičić saga je o nekoliko generacija žena jedne (hrvatske) porodice u tri ključna trenutka (hrvatske) istorije: na kraju Drugog svetskog rata, devedesetih - uoči raspada Jugoslavije i trenutka uoči ulaska (Hrvatske) u EU. Kroz ove istorijske tačke prelama se i istorija običnih ljudi na eksjugoslovenskom prostoru, prikazuje geneza emancipacije žene ali i slom građanskog i prodor primitivnog mentalitera na celokupnu pozornicu ove geografije.
Studenti Jasne Đuričić igraju junake drame srčano i istinito. Bez ičeg suvišnog. Iako mladi i još nedovoljno iskusni, hodaju ovim tekstom tačno, odvažno a s poštovanjem i u maniru velikih glumačkih mustra umeju da - ovoj predstavi pripadajućim tišinama - daju onoliko vremena koliko traže, ubedljivo igraju junake, bar duplo starije od svojih godina - one kojima su Ismeta Krvavac i "Zemljo moja" bili himna u rangu državne, govore odličnim "stranim jezikom" - savladali su sve njegove kajkavske zavrzlame, duhoviti su a tokom predstave publiku neprekidno bacaju iz zagrljaja smeha u zagrljaj plača...
Tekst "Tri zime" gledali smo pre nekoliko godina u Novom Sadu u najboljoj glumačkoj postavi Hrvatskog narodnog kazališta - Nina Violić je tada "ubila", održavši glumački master klas kakav će se još dugo pamtiti, ali čista zaigranost s kojom junake Tene Štivičič igraju studenti Jasne Đuričić: odlični: Aljoša Đidić, Vanja Kovačević, Ana Rudakijević, Rastko Mićić, Miloš Lučić i Bojana Milanović, izvanredni: Isidora Vlček, Stefan Beronja, Dimitrije Dinić, maestralni Nikola Knežević, Staša Blečić i Ksenija Mitrović i, van svake konkurencije, bravurozna Jovana Belović, stavljaju ovu predstavu u rang haenkaovske, a možda i za megabajt dalje...
Studenti, bravo!
Profesorki - to je najbolji kompliment.
A kolege zaposleni u novosadskim teatrima, pravac na "Tri zime".
Pelceri istine su među njima. Ne zimama, već studentima.
OGLASI RADNO MESTO! Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
Komentari 1
Sarah
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar