Novosadski stručnjaci sa Tehnološkog fakulteta: Otpad od proizvodnje vina završava u rekama, a može da bude sirovina za novu proizvodnju

Više od 20 doktora nauka, naši stručnjaci sa Tehnološkog fakulteta, poslednjih godinu dana radili su na temi koja će zahvatiti sve vinare i vinogradare u Srbiji - šta raditi sa otpadnim materijama od prerade grožđa i proizvodnje vina.
Domaće vode opterećene su organskim materijama koje završavaju u rekama, razgrađuju se i nastaju toksične materije. Nusprodukti proizvodnje u vinarstvu i vinogradarstvu nisu ništa drugačiji od zagađivača poput, recimo, divljih deponija, samo se manifestuju na specifičan, manje vidljiv način za koji većina građana ni ne zna.
 
Međutim, pitanje je vremena kad će evropska regulativa u vidu strogih kazni za odlaganje otpada doći i kod nas, a zahvatiće nespremne, male vinare i vinogradare širom Srbije, a naročito u Vojvodini, koja pretenduje da proširi područje pod vinogradima.
 
Zbog ovih i drugih pitanja koja se javljaju u specifičnoj oblasti proizvodnje vina, aktivirali su se stručnjaci iz Laboratorije za ispitivanje prehrambenih proizvoda Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu. Ova laboratorija broji više od 20 doktora nauka, podeljenih u 10 odeljenja, a koji se bave širokim spektrom oblasti poput mleka i mlečnih proizvoda, mesa, ulja i masti, vina i alkoholnih pića, kvasca, brašna i drugo.
 
Laboratorija za ispitivanje prehrambenih proizvoda - Odeljenje za vino i alkoholna pića
 
Jednogodišnju analizu postojećeg stanja, uz predstavljanje rešenja za problem odlaganja otpada vodio je projektni tim na čelu sa prof. dr Dragoljubom Cvetkovićem, a u sastavu naših stručnjaka prof. dr Vladimira Puškaša, dr Uroša Mijića i dr Miloša Bjelice. 
 
Profesori Cvetković i Puškaš u razgovoru za 021 otkrivaju koliko je velik problem o kojem govorimo, kako planiraju da zainteresuju vinare i vinogradare za ove buduće obaveze i koliko je Srbija spremna da ulaže ne samo u širenje područja pod vinogradima, već i u zaštitu životne sredine.
 
Aktuelno stanje u Srbiji
 
Godišnje se u voćarsko-vinogradarskoj proizvodnji generiše oko 600.000 tona organskog otpada (biomase, taloga, komine, džibra), zaključak je naših stručnjaka. Za proizvodnju jedne litre vina potrebno je do 1,5 kilograma grožđa, dok je za litar rakije potrebno i više od 15 kilograma voća. To ukazuje na ogromne količine generisanog otpada s kojim se ništa ne preduzima, već ono završava na terenu. 
 
Udeo semenki i koštica koji preostaju nakon prerade nije zanemarljiv. One mogu da se koriste dalje za proizvodnju, na primer, brašna, ali se to retko čini. Takođe, tečnost koja ostaje u kazanu nakon destilacije nema nikakvu vrednost i baca se. Biomasa se u Srbiji i spaljuje, a ima potencijal da se koristi u različite svrhe - kao hrana za životinje, za proizvodnju humusa ili organskog đubriva, za dobijanje alkohola i biogoriva, za proizvodnju papira i ambalaže, različitih predmeta i slično.
 
 
Na pitanje 021 zbog čega su naši naučnici radili ovakvu vrstu analize, prof. dr Vladimir Puškaš kaže da je u pitanju namera i želja da se pomogne malim poljoprivrednim gazdinstvima i ukaže na mogućnost korišćenja biomase. 
 
"Manji proizvođači često su 'prikačeni' na seosku kanalizaciju, pa se ta biomasa ispušta direktno u vodotok, odnosno u reke. Vode su opterećene organskim materijama i, iako šećer nije toksična materija, produkt njegove razgradnje jeste. Da li je za očekivati da svako poljoprivredno gazdinstvo, stariji samostalni vinar, ima kompletnu opremu? Teško. Potrebno je uhodati proizvođače u sistem i uticati na svest ljudi jer će zbrinjavanje biomase pre ili kasnije postati obaveza u Srbiji", navodi prof. Puškaš.
 
Kako dodaje, ponovno iskorišćenje biomase predstavlja moguću zaradu za proizvođača i toga treba biti svestan.
 
Novosadski stručnjaci godinama se bave temom otpadnih voda, a iskorišćenje otpada je velika tema u oblasti nauke, kaže prof. Dragoljub Cvetković. Zato je dobro što je Ministarstvo poljoprivrede i njegova Uprava za agrarna plaćanja prepoznala ovu ideju Tehnološkog fakulteta i njene laboratorije i dodelila joj sredstva za jednogodišnji projekat koji je upravo finalizovan i pred predstavljanjem stručnoj javnosti. Cilj je, kaže Cvetković, da analiza stanja i preporuke stručnih ljudi stignu ne samo do proizvođača, već i do drugih stručnjaka, zaposlenih u službama, donosilaca odluka i svih koji bi zajednički mogli da doprinesu da Srbija ne samo ima dobro razvijeno vinarstvo i vinogradarstvo, već i adekvatnu zaštitu životne sredine.
 
"U Srbiji postoje veliki sistemi koji imaju kapacitet da se bave biomasom, koji proizvode brašno od semenki grožđa, prave ulje, čak i sapune, imaju vezu sa ugostiteljstvom i zatvorenu priču kad je reč o proizvodnji, zaradi i celom procesu. Nije baš realno očekivati da manji proizvođači to rade, ali cilj projekta je pružiti informacije tim malim proizvođačima i stručnjacima iz poljoprivredne stručne službe. Jedna od tema u Strategiji razvoja poljoprivrede u Srbiji je i biomasa, a najavljuje se ulaganje u opremu i nove vinarije u budućnosti", kaže prof. Cvetković.
 
Na pitanje 021 koliko je područje pod vinogradima u Vojvodini, prof. Puškaš kaže da se zvanično, u vinogradarskom atlasu, govori o 22.000 hektara, ali da je u realnosti samo 6.000 hektara u Vojvodini pod vinogradima. S obzirom na to da Srbija, nažalost, uvozi veliku količinu grožđa i vina u rinfuziji, a ima područje pogodno za vinograde, za očekivati je da će se u narednih desetak godina puno raditi u razvijanju domaćih vinograda.
 
"Kada bismo zaista imali tih 22.000 hektara pod vinogradima, bili bismo vrlo ozbiljna vinska zemlja. Epidemija virusa korona jako je pogodila celo ugostiteljstvo, samim tim i vinare, što je dodatna otežavajuća okolnost za razvoj, ali ova priča će biti aktuelnija i treba biti spreman. Zato smo i mi tu - mi nismo samo tehnička laboratorija, već nam je to jedna od delatnosti na fakultetu. Svi naši doktori su u nastavi, ali i u laboratoriji i zato imamo takav povezan odnos sa privredom od samog početka. Uvek smo spremni da pružimo pomoć, uradimo analize, damo mišljenje i ostalo što nam je u delatnosti", kaže Vladimir Puškaš.
 
I prof. Cvetković je stava da je prošlo vreme kad su laboratorije bile zatvorene sobe. Zato sad stručnjaci izlaze sa svojim nedoumicama i pitanjima u nameri da pomognu svima u lancu privrede, a takav skup održan je danas na fakultetu, u prisustvu predstavnika ministarstva i drugih stručnjaka koji se bave ovom specifičnom temom.
 
 
Mogućnosti koje imaju proizvođači
 
Prema rezultatima analize na Tehnološkom fakultetu, gazdinstva koja nameravaju da se bave obradom komine nakon presovanja grožđa mogu da se bave izdvajanjem semenki i sopstvenom proizvodnjom ulja, što zahteva malo veća ulaganja u pogone. Mogu te semenke i da prodaju nekoj registrovanoj uljari i da zarade oko 10 evra po litri ulja.
  • Školski

    09.07.2020 18:04
    Da, sigirno ce izdavajti semenke grozdja iz komine ili uloziti novac za tu nmenu. Mi smo na nizem civilizacijskom nivou. Lepo je cuti ovako nesto I bravo za novinarku.
  • Vera

    09.07.2020 17:26
    Ni jedno zanimanje nema motivaciju i razlog da radi ako država ne pokazuje da jeste i da teži da bude pravna.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti