Beri Kalebo, milionske subvencije za novosadsku fabriku i snaga robova: Prljavi čokoladni biznis

Dok se u februaru 2021. u Novom Sadu "pripremao teren" za otvaranje fabrike Barry Callebaut, hiljadama kilometara daleko podnosila se tužba protiv "čokoladnih giganata".
Prilikom otvaranja fabrike Barry Callebaut u Novom Sadu, predsednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je kako ćemo se hvaliti time da smo "jedna od najmirisnijih zemalja u Evropi i svetu". Njegov PR tim je sa naloga predsednika države poručio kako je "Srbija sada na mapi onih koji prave čokolade", zaboravljajući na to da konditorska industrija ima dugu tradiciju upravo u Vojvodini.
 
Na otvaranje nove fabrike u Novom Sadu, koja je predstavljena kao još jedna velika stvar za domaću industriju, nisu bili pozvani novinari. Kako smo već pisali, ova kompanija je od države dobila više od 14 miliona evra u vidu subvencija i besplatnog zemljišta. Nasuprot tome, obećala je da će do kraja 2023. uložiti najmanje 45 miliona evra u proizvodnju, te da će zaposliti barem 100 radnika. 
 
Međutim, osim priče o otvaranju fabrika, napretku, rastu, dolazak "čokoladnog giganta" građanima Srbije donosi i još jednu priču, onu o svetu u kojem deca robuju radi našeg užitka i tuđeg profita.
 
Dečakov san o biciklu
 
Arouna Ballo je rođen 1998. godine, a počeo je da radi sa 14. Dolazi iz sela u Maliju, zemlje sa niskim životnim standardom. Čovek je došao u selo i obećao četrnaestogodišnjem dečaku da će mu naći dobar posao u Obali Slonovače, zatim ga je povezao na motociklu do autobuske stanice u gradu Sikaso. Muškarac je dao novac vozaču autobusa, a dečaku je rekao da će troškovi prevoza biti odbijeni od prve plate. Ballo ne zna da prve plate neće ni biti.
 
Stigao je u Grabo, u Obalu Slonovače, kod vlasnika plantaže kakaoa. Ballo je uskoro počeo da radi, a radio je sve na plantaži, od berbe do prskanja plodova pesticidima. Nije dobio nikakvu zaštitnu opremu i posekao se mnogo puta. Vlasnik je dolazio jednom nedeljno, doneo bi mu hranu i dao uputstva za sedmicu pred njim. Često je vikao na dečaka, preteći mu da će ostati bez hrane ukoliko ne uradi što mu je rečeno. Nakon prve godine rada, vlasnik plantaže je rekao dečaku da nema novac, ali da će mu platiti u nekom momentu. 
 
Ballo je nastavio da radi četiri godine. Nije imao predstavu gde se nalazi ili gde bi mogao da ide. Nije imao novca, niti bilo kakvu identifikaciju. Jednog dana, posle četiri godine rada, razboleo se i izgubio je svest. Navodi da se to dogodilo zbog iscrpljenosti i gladi. Na kraju je završio u bolnici, a ni sam ne zna kako je njegov rođak pozvan da ga zbrine. Doktor je konstatovao da sada već osamnaestogodišnjak pati od traumatskog stresa.
 
Kako se prisećao, najgori deo traume koja se stvorila tokom četiri godine rada na plantaži, a da za to nije primio nikakav novac, jeste to što je maštao o kupovini bicikla i radio aparata jednom kada konačno bude plaćen.
 
Robovi protiv giganata
 
Ovakve i slične priče mogu se pročitati u tužbi koju je, u ime osam bivših dečijih radnika na farmama kakaoa u Obali Slonovače, podnela organizacija International Rights Advocates (IRA). Tužbom su obuhvaćeni giganti čokoladne industrije - Nestlé, Cargill, Mars, Olam, Hershey, Mondelēz i novi novosadski komšija - Barry Callebaut. 
 
Organizacija optužuje ove velike kompanije da su praktično pomagale sistem koji se zasniva na trafikingu, prinudnom radu i protivpravnom ponašanju. Kompanije se optužuju da su svesno profitirale od prisilnog dečijeg rada, zarađujući na deci koja su koristila mačete, hemikalije bez zaštitite, obavljajući i druge štetne poslove na plantažama. 
 

Foto: Pixabay
 
Tužba je podneta u Sjedinjenim Američkim Državama, jer u Maliju, odnosno Obali Slonovača, ne postoje osnovni uslovi za to. Uz to, osmorica momaka, kao i njihove porodice, mogli bi da se suoče sa odmazdom vlasnika farmi na kojima su robovali, lokalnih kupaca kakaoa... 
 
"Osam bivših dečijih robova se nadaju da će, pričajući javno o užasima trafikinga i dečijeg ropstva, moći da edukuju javnost, kupce i vladine regulatore, kako bi se ove odvratne prakse okončale", navodi se. 
 
Korišćenje dečije radne snage u industriji je poznato već dugi niz godina, a pojedine kompanije, kao što je upravo Barry Callebaut, priznaju postojanje problema. Neke od njih nastoje da iskorene dečiju radnu snagu iz svojih nabavnih lanaca, ali im to do danas nije uspelo. 
 
Još 1997. godine UNICEF je saopštio da deca iz Malija i Burkine Faso bivaju prokrijumčarena u Obalu Slonovače da bi brali kakao. Ono što je zabrinjavajuće jeste to da su deca, uprkos određenim koracima da se eliminiše dečije ropstvo, i dalje veoma prisutna u procesu proizvodnje kakaoa. 
 
Svedočanstvo Arouna Balloa jedno je od osam ispričanih u tužbi. U stvarnom životu, to je jedna među milionima takvih priča. Prema procenama američkog Departmana za rad iz 2020. godine, čak 1,56 miliona dece je uključeno u rad na proizvodnji kakaoa. 
 
S obzirom na to da je Obala Slonovače najveći snabdevač u svetu, organizacija IRA optužuje kompanije da one nisu samo korisnici kakaoa iz ove afričke zemlje, "već da su arhitekte i branioci sistema proizvodnje kakaoa", koji je u njoj uspostavljen. Organizacija smatra da kompanije imaju dovoljno snažnu kontrolu nad industrijom da mogu da eliminišu dečiju radnu snagu iz lanca snabdevanja, ali da to svesno ne čine, jer na taj način mogu da ostvaruju veće profite. 
 
Aktivisti za ljudska prava više ne veruju velikim kompanijama koje ostvaruju ogromne profite. Godine 2001. donet je Harkin-Engel protokol, odnosno Kakao protokol, prema kojem bi industrija kakaoa pokušala da se samoreguliše u vezi sa korišćenje dečijem radne snage. Iako su iskoraci učinjeni, do danas velike kompanije ne mogu sa sigurnošću da tvrde da li su u proces proizvodnje bila uključena i deca. Iz tog razloga, aktivisti ne veruju u novo pomeranje rokova i obećanja koja se mogu čuti iz multinacionalnih kompanija o tome kako rade na suzbijanju korišćenja dečije radne snage.
 
Nemamo ništa s tim
 
Pravni tim tuženih je, naravno, odgovorio. Stava su da bi tužba trebalo da bude odbijena jer, prema teoriji tužilaca, svaka osoba koja kupi proizvod ili materijal proizveden u određenoj zemlji, uključujući tu i potrošače i prodavce koji bi mogli da imaju koristi od navodne niže cene, mogli da se proglase odgovornima za trafiking koji sprovode nepoznate osobe.
 
U odgovoru se ukazuje i na to da u tužbi nema navoda o tome da su farme na kojima su radili dečaci u vlasništvu kompanija, kao ni to da su osobe koje su im obećale poslove, prevezle ih do farmi kakaoa i prisiljavale ih na rad, u bilo kakvom odnosu sa tuženim kompanijama. U odgovoru se ističe da kompanije "snažno osuđuju upotrebu prisilnog rada", kao i da rade na tome da se reši pitanje dečije radne snage u lancima snabdevanja. 
 
Navodi se i to da su tvrdnje iz tužbe zasnovane na tome da su tužioci kao deca radili na farmama kakaoa koje se nalaze u oblastima Obale Slonovače iz kojih se neke od kompanije snabdevaju. 
 
"Odsustvo bilo kakve povezanosti između kompanija i farmi ili pojedinaca koji su ih zapošljavali je fatalno za njihovu tužbu", dodaje se. 
 
To je i razlog zbog kojih kompanije ne bi mogle da budu optužene za nemarnost ili pak namerno nanošenje emocionalnog stresa. 
 
 
 Foto: Pixabay
 
Zauvek čokolada
 
Ideja "održivosti" postala je svojevrsna vrsta mantre koja se ponavlja od velikih do malih preduzeća. Svi teže za održivošću za kojom jure na razne načine. 
 
Tako je i Barry Callebaut napravio svoj plan "Forever Chocolate" sa ambicioznim ciljevima koje bi trebalo da ispune do 2025. godine. Svi ciljevi vode ka tome da se ukaže na društvenu odgovornost ove kompanije, koja je kroz 2019/20. godine proizvela 2,1 milion tona kakaoa i čokolade. Tako ova kompanija nastoji da do 2025. godine, između ostalog, više od 500.000 kakao farmera izađe iz siromaštva i da odstrani dečiju radnu snagu iz svog lanca snabdevanja.
 
Svake godine Barry Callebaut objavljuje izveštaj o tome kakav su uticaj ostvarili, koje promene su nastale sprovođenjem njihovog plana, ukazujući i na to da je "Forever Chocolate" prepoznat i nagrađen.
 
Ono što je uočljivo u izveštaju jeste da je broj identifikovanih slučajeva u vezi sa dečijom radnom snagom značajno porastao u odnosu na 2018/19. Tako se u poslednjem izveštaju navodi da su identifikovali gotovo 23.000 ovakvih slučajeva, što je objašnjeno time da su proširili definiciju onoga što se smatra najgorim oblicima dečije radne snage u Gani. 
 
Deo napora multinacionalne kompanije jeste i da se identifikuju farme koje su u njihovom lancu snabdevanja, upravo kako bi mogli da im pomažu, ali i da potisnu dečiju radnu snagu.
 
U svom poslednjem izveštaju navode da je više od 94.000 farmera prošlo obuku o svesnosti u vezi sa problemom dečije radne snage. U istom vremenskom periodu, neto zarada ove kompanije iznosila je 319 miliona švajcarskih franaka.
 
Reakcije u Srbiji
 
Na dolazak "čokoladnog giganta" u Srbiji nije bilo mnogo reakcija, barem ne onih koje su se ticale upotrebe dečije radne snage. Reagovale su tek dve političke organizacije - Partija radikalne levice i Akcija progresivne Vojvodine.
 
"Ovakvim stvarima je potrebno stati na kraj ukoliko želimo da živimo u civilizovanom društvu, a ne u društvu otimačine kapitalističkih kartela koji su zarad profita decu iz školskih klupa gurnuli na plantaže", naveli su u PRL.
 
Nasuprot tome, APV se nije bavila pitanjem dečijeg ropstva, već time da je kompanija dobila milionske subvencije, te da se domaća industrija dovodi u nepovoljan položaj. Kako kažu, "kao i iza svih 'velikih projekata' aktuelne vlasti i iza ovoga se krije velika prevara".
 
"Izuzev neracionalnog trošenja sredstava poreskih obveznika, obilna finansijska podrška stranom investitoru koji je u monopolskom položaju na tržištu konditorskih proizvoda, naneće veliku štetu domaćoj industriji čokolade, jednoj od malobrojnih očuvanih privrednih grada s viševekovnom tradicijom u Vojvodini. Domaće fabrike čokolade već dugo uspešno posluju u Subotici, Vršcu, Kikindi, Novom Sadu i drugim gradovima, ostvaruju znante budžetske prihode i zapošljavaju nekoliko hiljada radnika, ali pored toga nemaju ovako privilegovan tretman", poručuju u APV.
 
Slatki greh
 
Možda upravo sada, dok čitate tekst, jedete čokoladu. Do sada ste već i svesni toga da postoji verovatnoća da je u procesu stvaranja proizvoda koji vam je u istima, u nekom momentu, učestvovalo neko dete koja je prokrijumčareno iz Malija ili Burkine Faso. 
 
Možda i razmišljate o tome da jedna tužba malo toga može da promeni. Pogotovo u situaciji kada je sličan slučaj odbačen, što se dogodilo u junu ove godine, u postupku protiv kompanije Nestlé i Cargill. Gotovo isto su tužioci tvrdili, da su ove dve kompanije odgovorne za ono što se dešava na plantažama Obale Slonovače. Međutim, Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država rekao je drugačije. Teško da je i mogao ishod da bude u korist tužilaca, kada je i američka Privredna komora podržala kompanije, svesna toga o kolikom novcu je reč.
 
I dok će ljudi u Maliju, Obali Slonovače ili Burkini Faso nastaviti da vode svoje teške živote, tržište čokoladnih proizvoda će nastaviti da raste, sa procenom da će 2025. godine, kada bi Barry Callebaut trebalo da potisne dečiju radnu snagu iz svog lanca snabdevanja, iznositi više od 223 milijarde američkih dolara.
 
To znači i da će velike kompanije nastaviti da zgrću ogromne profite, a deo zasluga za to pripašće i jeftinoj radnoj snazi na afričkom zapadu. 
  • cokolada

    13.10.2021 08:05
    već poznato
    imamo mi i naše fabrike čokolade pa ne vidim čemu ovaj tekst u ovom momentu, to sve znamo...
  • 321

    13.10.2021 07:59
    Ocemo obnovljuve izvore energije,a gas nas ne interesuje,grejace nas ljubav prema deci u africi. Tolko vam je stalo do te dece kao do lanjskog snega cilj vam je laz i napad zarad vlasti.
  • Pićuka

    12.10.2021 18:39
    Mi to radimo za "našu decu". Koga briga za tuđu i to još u Africi. Majka je samo jedna.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti