Knjiga o Petrovardinu - ulaznica u "zaboravljenu" istoriju Gradića i njegove okoline

Publikacija "Knjiga o Petrovaradinu" donosi čitaocima zanimljive crtice iz bogate istorije ovog mesta, koje je osim vojne istorije imalo i bogat privredni i kulturni život.
Knjiga o Petrovardinu - ulaznica u "zaboravljenu" istoriju Gradića i njegove okoline
Foto: 021.rs
Iza publikacije stoji uređivački tim koji su činili Sanja Macut, Vladimir Mitrović i istoričar Muzeja Vojvodine Darjuš Samii. Sama knjiga je podeljena na tri celine - prostor, pojave i ljudi u kojima se nalaze priče iz gradskog života Petrovaradina. 
 
Kako kaže Darjuš Samii, Petrovaradin ima izuzetno bogatu i kompleksnu prošlost koja je još uvek nedovoljno istražena.
 
"Novi Sad je i nastao preko puta Petrovaradina. Pre svega, na tvrđavi imamo tragove praistorijskog čoveka a poznato je da je tu bilo utvrđenje još u rimsko doba i kasnije u srednjem veku, sve do perioda Austro-ugarske monarhije koja je digla tvrđavu", kaže Samii.
 
Mnogima je prva asocijacija na Petrovaradin upravo tvrđava, a ideja "Knjige o Petrovardinu" je da čitaocima približi istoriju samog grada - njegov razvoj i ambijent.
 
"Gradić je imao razvijenu zanatsku privredu u početku. Kasnije je tu bio, recimo i veli broj fotografa, u gradiću, zbog potreba vojske. Početkom 20. veka tu je bilo više od deset foto-studija. Poznati novosadski fotografi su otvarali svoje podružnice i ispostave u Gradiću. Bilo je razvijeno ugostiteljstvo, bilo je nekoliko restorana i kantina, dvorskih sala sa muzikom. Van Gradića, izvan kapija, koje su odvajale gradski deo od seoskog dela Petrovaradina, bila su domaćinstva koja su imala okućnice i koja su se bavila poljoprivredom i oni su snabdevali vojsku", objašnjava Samii.
 
  
 
U okolini naselja, u Majuru, bilo je, izuzetno razvijeno vinogradarstvo. Petrovaradin pre nekih 100-150 godina u ovoj grani nije ni malo zaostajao za, na primer, Sremskim Karlovcima. Danas je to iščezlo. 
 
Veliki deo istorije Petrovardina čine i verski objekti, koji su uglavnom sačuvani. Kako se u tvrđavi nalazila Austrijska vojska, najprisutniji je pečar katoličke crkve.
 
"Tu su osnovana dva samostana - franjevački i jezuitski. Danas su ti objekti sačuvani. Franjevački samostan je pretvoren u vojnu bolnicu, jezuitski je napušten, a crkva Svetog Jurja je deo tog samostana. Imamo i dve katoličke crkve u Majuru. Pored vojne bolnice, podignuta je i crkva za potrebe vojnika. Kad se povećao udeo srpskog stanovništva i vojnika u vojsci, onda je za njihove potrebe podignuta i pravoslavna crkva, koja ima burnu istoriju", kaže Samii za 021.rs.
 
Ono što je velika prednost Petrovaradina je činjenica da je urbano jezgro Gradića sačuvano u potpunosti, što je, smatra Samii, značajno i za Novi Sad.
 
"Ta urbana struktura je značajna zbog kontinuiteta, da bi samo videli kako je izgledao život pre 200 i više godina. Kuće u Gradiću su, uglavnom,  građene krajem 18. i početkom 19. veka. Tu ima i zgrada koja su bogatije ukrašene, u kojima su živeli visoki vojni činovnici i po tome možemo da vidimo kakav se život vodio. Te porodice su se kroz vreme i promene država raseljavale. Bilo bi drugačije da su to ostali potomci tih generala, onda bi imali i njihova odlikovanja i hronike, fotografije ali i još neke stavri koji bi pomagale da bolje poznajemo Petrovaradin", kaže naš sagovornik. 
 
  
 
Ovaj deo grada već privlači brojne turiste, a bolje prezentovanje njegove istorije bi samo povećalo atraktivnost Petrovaradina kao destinacije.
 
"Turisti kad dođu nije dovoljno da se govori samo da je to stari deo grada , oni će želeti da znaju ko je to živeo, kako je živeo, koje su značajne ličnosti tu bile, a Petrovaradin ima tu puno toga da ispriča", zaključuje Samii.
  • Marko

    18.09.2021 10:11
    KC PROSTOR Beogradska 11, Petrovaradin, odmah kad pređete most sa leve strane
  • warad

    18.08.2021 13:49
    prepričavaju prepričano
  • srđan

    18.08.2021 13:36
    gde?
    Gde se može nabaviti ova publikacija?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.