Tako je govorio Peđa Vranešević: Mi, što se kaže, publiku zamajavamo

Predrag Peđa Vranešević sahranjen je danas na Gradskom groblju u Novom Sadu. U sećanje na njega prenosimo delove njegovih intervjua.

Peđa Vranešević preminuo je u nedelju, u 76. godini. Poznat po grupi Laboratorija zvuka, koju je osnovao sa bratom Mladenom, ostaje upamćen kao jedna od najkreativnijih ličnosti moderne novosadske kulturne scene.

"Niko od nas karijeru nije napravio u Novom Sadu, nego u Beogradu, Zagrebu i možda Ljubljani. Novi Sad je nekako gušio svoje", rekao je Peđa Vranešević 2017. godine za 021.rs povodom organizovanja prve Novosadske kulture sećanja.

"Ja sam šaljivdžija po svom habitusu i onda trpam tu razne šaljive momente. E sad, da će to da naiđe na dopadanje oficijelne kritike vrlo je teško. Ali i ne treba. Nije pravljeno da se dopadne, nego da provocira. To je puno presnog životnog jezika", rekao je na onlajn tribini "Turbo tribina-Turbina".
 
"Ali, da budem sasvim iskren, ja i jesam nihilista. Mislio sam da sam anarhista, ali nisam ja ni anarhista, nisam ja ništa, ja sam 'the best nothing', ja sam najbolje ništa, daleko od svega toga…", rekao je Vranešević za sebe u intervjuu za portal Moj Novi Sad.
 
"Umetnost je, u samom svom korenu, kad analizirate reč 'art', 'artificial' znači veštački, umetnost može da se smatra i čistom, pukom veštinom, a to nije ono što bi trebalo da bude", rekao je za emisiju RTS-a "Ostavi sve i čitaj" krajem 2019. godine.
 
"Umetnost, kakva god da je, uvek je na izvestan način slika i prilika društva u kom je nastala. Čak i najapstraktnija, čak i ta konceptualna umetnost, gde mi napišemo jednu rečenicu. 'Ovde još ništa nije, ali neki oblik bi mogao da se pojavi.' Trt Mileva. Šta to znači? Mi, što se kaže, publiku zamajavamo. (...) Država sistemski može da potpomogne kulturu, samo što neće. Zašto neće? Zato što se bolje vlada glupim i nepismenim narodom nego, ne daj Bože, da nešto saznaju, da pročitaju, pa da kažu: 'Pa čekaj, ne ide ovo ovako. Ove ćemo da rasteramo, pa ćemo da počnemo ispočetka'", dodao je u istoj emisiji.
 
"Umetnici i političari su braća starozavetna (citat - Slobodan Tišma). Isprepletene su im sudbine. Tako je bilo oduvek i tako će se nastaviti. Umetnici (najčešće) povlađuju moćnicima, ali ima i situacija kada dođe do nesporazuma. To ne mora biti loše po umetnike. Danilo Kiš kaže: Cenzura je jako dobra. Primorava te da se služiš metaforama i alegorijama. Pisci na zapadu mogu da napišu što god im padne na pamet. Niko se neće uzbuditi. Istočnoevropski i centralnoevropski stvaraoci stavljaju glavu u torbu i takva situacija ih tera da pažljivo biraju reči, note, crteže. Kako je moćna ta umetnost, kad se vlast plaši efekta, koji će proizvesti na publiku. Padom Berlinskog zida nestalo je i cenzure. Sada i ovde može da se pljuje po vrhu države, a glava opstaje na ramenima", objasnio je odnos umetnika i političara u intervjuu za Glas Amerike 2019. godine.
 
"Postoji slatka priča : Došao Prefekt pariske policije kod Šarl De Gola i kaže: 'Moraćemo da uhapsimo Žan Pol Sartra. Deli letke, podržava studente.' 'Ne dolazi u obzir', odgovara mu De Gol. 'Francuska ne hapsi svoje Voltere!' (maj '68.) Nekada su i desničari bili pristojni. A ne ko ovi sada - busaju se u grudi ko je netolerantniji i militantniji", rekao je Vranešević za Glas Amerike.
 
U intervjuu za nedeljnik Vreme 2013. godine rekao je da je umetnost izmišljotina.
 
"Umetnost zapravo ne postoji. To je izmišljotina. Vidiš li onaj plakat na zidu, to je iz filma Splav Meduze. Branko Vučićević je pisao scenario, režirao Karpo Aćimović Godina. Na jednom mestu u filmu mladi umetnici (zapravo se radi o Miciću i zenitistima), predstavljaju se kao X1, X2, X3… Tu su dve seoske učiteljice, i jedna od njih kaže: 'Ju, kakva su to imena?', a druga će: 'Oni su umetnici!' Na to jedan od njih odgovara: 'Pardon, nemojte da vređate!' I zaista, reći za nekog da je umetnik nije drugo nego uvreda. Zato što umetnost spada u craftswork. Umetnost je veština", pojasnio je Peđa Vranešević.

"Jedan prijatelj me je zavitlavao da je Aca Lukas moj kolega, umetnik. Ja sam odgovorio da je to tačno, mi smo isto, Aca Lukas i ja. I moja koleginica Jelena Karleuša – mi smo isto. Jedino se razlikujemo po tome što će se njihova muzika naći na ringfonu mobilnih telefona, a 'Nemu zemlju' je videlo nekoliko stotina posvećenih posetilaca…", rekao je Peđa Vranešević za Vreme 2013. godine.

  • Ja

    12.02.2022 04:39
    Ccc
    Samo da mi je znati ko lupa minuse, na ovako lepe reči o Peđi.
  • jelena kačmarčik

    11.02.2022 18:15
    veliki, a skroman!
    Peđa je bio divan čovek i kolega. Nismo mnogo sarađivali, ali jednom, davno, radili smo u susednim montažama u TVNS. Moj reditelj, Lazar Brkić, snimio je izvanredan materijal o radu bolnice u Starom Lecu ( u Banatu) i nije mogao da nađe adekvatnu muziku. Peđa je, u pauzi, ćaskao sa nama i zainteresovao ga je snimljeni materijal. Čuo je kakav imamo problem i obećao da će, do sutra, on pronaći muziku. Ujutru je došao sa muzikom. Komponovao je muziku za tu priču. A to je bio prilog za program na rusinskom jeziku TVNS. Naravno da smo mu zahvalili, ali ovo je poslednja prilika da tu zahvalnost izrazim još jednom i podelim je sa vama. Neka počiva u miru i neka ga anđeli čuvaju!
  • Инспектор Вишекруна

    11.02.2022 17:31
    Увек
    Увек сам га поштовао, али након ових цитата поштујем га још више!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.