Čekajući na novu namenu nekadašnje čuvene Agrarije

Ovih dana u "Svilari" možemo da vidimo kako ovdašnji, ali i studenti arhitekture iz Beograda i Temišvara maštaju o budućem izgledu "Agrarije", sedištu Centralne poljoprivredne zadruge nemačke nacional
Čekajući na novu namenu nekadašnje čuvene Agrarije
Foto: 021.rs

Zgrada u Lasla Gala 32 je generacijama stasalim tokom socijalizma poznata kao "Elektroluks", po firmi koja je više decenija bila smeštena u ovom prostoru.

Već duže vreme je potpuno napuštena, dosta je oronula, ali i dalje privlači pažnju prolaznika, baš kao i susedna, poznata kao Hotel "Orijent" sa legendarnom kafanom "Piroš čizma".

Mašta mladih novu ulogu zdanja vidi kao buduće sedište umetnika različitih disciplina, a sve u sklopu podsticanja formi stvaralaštva i rada izniklih u doba digitalizacije. Tu bi bili ateljei, specifični radni prostori koje je grad dodeljivao još pre četiri, pet decenija kada je imao upola manje i stanovnika i artista.

Bilo bi, naravno, i mesta za izlaganje, radionice, sala za tribine, prostore za globalno umrežavanje...  Jedno vreme ceo kompleks bi i obavljao ulogu tako nedostajuće gradske galerije.

Oživljavanje kompleksa bi bilo i svojevrsno podsećanje na nekadašnju važnu ulogu danas mirne Železničke ulice kojom je od centra do železničke stanice prolazilo više ljudi nego centralnom Zmaj Jovinom ulicom. Setili bismo se i dvojice značajnih, a posve zaboravljenih arhitekata, Oskara Pakvora i Pala Soceka.

Prvi je projektovao uličnu zgradu "Agrarije", a iza njega je ostalo više od 20 zgrada u Futoškoj, Železničkoj, Svetozara Markovića, Barona Bajića, na Malom Limanu, u blizini Dunava... Poseban utisak ostavio je retko uspešnom rekonstrukcijom zgrade Nemačke evangelističke crkve, danas zdanju "Ujvideki sinhaz". Umro je u logoru na Kavkazu.

Autor dvorišne zgrade u "Agrariji" Pal Socek je iz porodice tradicionalnih graditelja Novog Sada. Osim projektovanjem bavio se i građevinskom delatnošću.

Za samo sedam-osam godina rada pročuo se kao arhitekta dvadesetak zgrada sa stanovima za iznajmljivanje, ali i manjeg kvarta na kraju Ćirpanove ulice. U tom kraju je i njegova stvaralačka "puslica", dom Mađarskog pevačkog društva, danas Društva za telesno vežbanje.

Prvi se u gradu bavio urbanim mobilijarom, pa su i danas prisutna njegova pojedina parterna rešenja i stubovi za oglašavanje. Kao i Pakvor tragično je okončao u logoru na Kavkazu.

Građani i umetnici su rekli šta misle i kako vide "Agrariju" i druge arhitektionske baštine Novog Sada. Na potezu je uprava grada.

Projekat "Sećanja grada" finansijski je podržala Gradska uprava za kulturu. Stavovi izneti u sadržaju nužno ne odražavaju stav gradske uprave.

OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Ostalo iz kategorije Projekti - Sećanja grada

Kompozitor koji spaja narode

Na Uspenskom groblju u Novom Sadu i danas se nalazi spomenik kompozitoru Josifu Runjaninu poznatom po kompozicijima "Lijepa naša domovino" i "Rado ide Srbin u vojnike".

Park star skoro dva veka

Najveći i najstariji park u Novom Sadu postoji već 185 godina, ali malo ko od Novosađana zna da se on zapravo ne nalazi u samo gradu, već na drugoj strani reke.