Da li su svi pomalo voajeri?

Svi smo mi pomalo voajeri. Možemo se pretvarati da smo fini, biti uvređeni tom tvrdnjom ili ravnodušni, ali puno ljudi ima potrebu da zna šta drugi rade iza zatvorenih vrata.
Svi smo mi pomalo voajeri. Možemo se pretvarati da smo fini, biti uvređeni tom tvrdnjom ili ravnodušni, ali puno ljudi ima potrebu da zna šta drugi rade iza zatvorenih vrata.

Šta voajera čini voajerom? Iako se danas taj pojam koristi u vrlo širokom smislu, da bi vas psiholog proglasio voajerom, morate praktikovati špijuniranje ljudi tokom njihovih najprivatnijih trenutaka, poput svlačenja ili vođenja ljubavi, a da ti ljudi pritom nisu svesni vašeg pogleda. Dakle, aktivna i redovna špijunaža je ključna – ako se osetite seksualno uzbuđenim pri jednostavnom pogledu na golotinju ili tuđu seksualnu aktivnost, ne brinite se, to vas automatski ne čini voajerom.

Od provirivanja kroz čempres, preko bušenja rupica u kabinama na plaži, do različitih drugih metoda virenja – koje uključuju kamere, ogledala i razna čuda moderne tehnologije – širok je raspon metoda koje su na raspolaganju voajeru da udovolji svojim porivima. U praksi, razlika između rupice u zidu i skrivene kamere obično je jednaka razlici između šamara i zatvora.

Poput egzibicionizma, i voajerizam vuče korene još iz biblijskih dana. Pa šta to čuči u nama da nas tera da virimo kad ne bismo smeli? Zapravo se tim pitanjem malo ko bavio osim psihoanalitičara. Frojd je smatrao da se radi o normalnom instinktu za gledanjem, koji postaje perverzija tek ukoliko se potreba odnosi isključivo na genitalije i ukoliko služi kao zamena za seksualnu aktivnost, umesto kao uvod u nju. E sad, zašto neko postane voajer, tu se psihoanalitička priča komplikuje pa (kao i uvek) sve se završava na strahu od kastracije, zavisti i potrebi da se svetimo majci.

Ono malo konkretnih istraživanja, koja se mogu naći u psihološkoj literaturi, kaže da najveći broj dokumentovanih voajera pripada grupi mladih (najčešće muških) osoba, nižeg socioekonomskog statusa, koji su u socioseksualnom smislu takozvani "late-bloomeri", tj. kasno sazreli. Ponekad su skloni sitnijem kriminalu, ali ne većim zlodelima. Literatura takođe tvrdi da je uspeh grupne psihoterapije i nekih kognitivno-bihevioralnih oblika terapije u lečenju od voajerizma dosta dobar.

Ukoliko ne provodite većinu svojih dana gledajući Velikog brata i slične emisije, ili svoje komšije tokom njihovih seksualnih aktivnosti, ili bar ako vam to nije jedini oblik seksualnog zadovoljstva i ako se možete kontrolisati pa ne gledati baš uvek svakoga ko se skida nesvestan vašeg pogleda – ne brinite, još niste zreli za terapiju.

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • 06.06.2011 20:21
    1
    Sustinski se ljudsko bice nije promenilo od postanka sveta, jedino sto se menja je tehnologija,sticanje znaja....
    i zato smo svi pomalo egzibiconosti,voajeri...

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Ljubav i sex