VIDEO: Teški Gustav - Hitlerov džinovski top koji je bio potpuno nepraktičan

Godine 1934. jedina stvar koja je sprečila Hitlera da napadne Francusku bila je Mažino linija. To je bila jedina prepreka koja je Hitleru bila na putu prema osvajanju zapadne Evrope.
Sistem utvrđenja protezao se duž istočne granice Francuske, od Švajcarske do Belgije, a sagrađena je između dva svetska rata. Ime je dobila po Andreu Mažinou, francuskom ministru odbrane i činila se neprobojnom jer je bila izgrađena od kamenih i betonskih blokova, bunkera i ugrađenih železničkih šina. U pojedinim delovima je imala više spratova. 
 
Glasne o njenoj neprobojnosti došle su i do Hitlera, koji je bio uveren da je neće probiti ni njegove trupe. Zbog toga je nemački OKH - Vrhovno zapovedništvo vojske - angažovao inženjere iz Krupa, tadašnje moćne fabrike čelika iz Esena, da dizajniraju dovoljno jako oružje koje bi moglo da uništi francusku fortifikaciju.  
 
Tražili su čudovište, čije bi granate imale snagu da razore armirani beton i probije ga do dubine od gotovo 75 cm i barem tri metra debelog čelika.  
 
Da bi ispunili taj zadatak, Krupov inženjer Erih Miler izračunao je da oružje mora biti daleko veće i puno moćnije od bilo kog topa koji je do tada svet video. Konačno, Miler je napravio nacrt i predstavio ga zapovedništvu. Nazvali su ga Schwerer Gustav (Teški Gustav). S kalibrom od 780 mm, mogao je da ispali projektil težak 10 tona na udaljenost od oko 55 km. 
 
Schwerer Gustav bio je zaista impozantan. Cev je bila dugačka 30-ak metara, duža od bilo koje topovske cevi ikad. Telo je takođe bilo glomazno, zapravo je više bio sličan omanjoj zgradi nego topu. Od postolja do vrha bio je visine četvorospratnice, koja je zajedno s cevi bila dugačka oko 45 metara i ukupno teška oko 1.300 tona. Na primer, današnji Spejs šatl teži oko 2.000 tona. 
 
Same granate koje su bile konstruisane samo s jednom mišlju - da razore svaki cilj - bile su duže od 3,5 metara i teške oko devet tona. Bilo je potrebno desetak vojnika da bi se jedna stavila u cev. Da bi mogao da se kreće, Schwerer Gustav je bio postavljen na dva seta šina. 
 
Zapovedništvo je naručilo dva primerka - jedan je trebalo da bude Schwerer Gustav, a drugi nešto manji model nazvan "Dora". Naravno, tako veliki projekat nije mogao da bude dovršen u onom roku koji je Hitler želeo, a njemu se žurilo da što pre napadne Francusku. Nije više bio zabrinut jer je znao da je nemačka vojska znatno brojnija od francuske.  
 
Iako je lako osvojio Francusku, Hitler je i dalje želeo da ima u arsenalu i ovo razorno oružje. Zbog toga je napad na Sevastopolj bio odlična prilika da isproba top. Na postavljanju čeličnog diva angažovali su 4.000 vojnika. U pet dana, između 5. i 17. juna 1941. Schwerer Gustav ispalio je 48 projektila što je značilo oko 30.000 tona municije. 
 
Cev topa, koja je tokom testiranja ispalila oko 250 projektila, jednostavno se preforsirala, a slično se dogodilo i s vojnicima koji su ga opsluživali. Nakon bitke, top je vraćen u Krup da bi se zamenili delovi i Gustav pripremio za napad na Lenjingrad. 
 
Dovukli su ga do Lenjingrada i upotrebili ga samo jednom. Nemci su zaključili da je ovako glomazno oružje vrlo nepraktično. Pre svega, bila je potrebna prevelika posada da bi se ispalio samo jedan set municije. Tokom bitke, bio je preveliki luksuz trošiti toliko ljudi da obavlja samo jedan zadatak.  Osim toga, trebalo je angažovati čitave trupe po nekoliko dana da bi se džinovski top pomerio s mesta, pa je takvu akciju bilo nemoguće izvesti u tajnosti. 
 
Takođe, bilo ga je nemoguće kamuflirati i sakriti od avionskih napada. Uz to, mogao je da se kreće samo po posebno konstruisanim šinama, pa mu je bilo nemoguće kretanje po zahtevnijim terenima. Šine su morale unapred da budu postavljene, pa su Saveznici lako mogli da saznaju šta Hitler planira i gde će krenuti s trupama. 
 
Na kraju, i cena municije bila je previsoka u odnosu na onu za manje i pokretljivije tenkove. 
 
Konačno, Nemci su odlučili da penzionišu Gustava, a da bi bili sigurni kako se njihovi neprijatelji neće domoći tog oružja i upotrebiti ga protiv njih, rastavili su ga. Ni danas se ne zna gde su završili delovi.  
 
 

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Magazin