Dugotrajno plivanje i let u svemir mogu da utiču na smanjenje srca

Dugotrajni boravak u svemiru i dugotrajno plivanje imaju nešto zajedničko: mogu da smanje srce, zaključili su naučnici u studiji koju je predvodio internista sa teksaškog univerziteta.
Dugotrajno plivanje i let u svemir mogu da utiču na smanjenje srca
Foto: Pixabay
Uporedili su efekte jednogodišnjeg boravka u svemiru na telo astronauta Skota Kelija sa efektima koje je na telo plivača Benoa Lekomta ostavio pokušaj da prepliva Tihi okean.
 
U oba slučaja reč je o izostanku opterećenja koje na srce pravi gravitacija, što izaziva atrofiju srca. Ni u jednom od ova dva slučaja vežbe nisu bile dovoljne da kompenzuju promene na srcu.
 
Studiju je vodio dr Bendžamin Levin, profesor, internista na Univerzitetu u Teksasu, a objavljena je u časopisu "Circulation".
 
Rezultati studije odnosili su se na dugotrajna putovanja u svemir, kao što su ekspedicije na Mars koje NASA planira narednih deset godina.
 
"Jedna od stvari koje smo naučili iz mnogo godina studija, jeste da je srce neverovatno elastično. Zbog toga se ono privikava na opterećenje. U svemiru se događa to da srce više ne mora da pumpa krv prema gore, jer nema gravitacije", kaže profesor Levin za BBC News.
 
Skot Keli proveo je 340 dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) kako bi naučnicima omogućio da prouče efekte dugotrajnih letova na ljudsko telo.
 
Plivač Benoa Lekomt, koji je ranije preplivao Atlantski okean, počeo je 5. juna 2018. drugi poduhvat, a to je da prepliva Tihi okean. Lekomt je preplivao 2.821 kilometar za 159 dana, a zatim je odustao od poduhvata.
 
Plivanje u dugim vremenskim periodima takođe deluje na srce jer menja opterećenje koje srcu čini gravitacija s obzirom na to da je telo u vodi u horizontalnom, a ne u vertikalnom položaju.
 
Lekomt je plivao u proseku 5,8 sati na dan i spavao je osam sati noću. To znači da je svakog dana između devet i 17 sati bio u ležećem položaju.
 
Naučnici se ponekad koriste studijama ležanja u krevetu kako bi simulirali svemirski let jer ležanje uklanja pumpanje od nogu prema glavi koje opterećuje srce. Ali profesor Levin smatra da je uronjenost u vodi tokom dužeg vremenskog perioda u horizontalnoj poziciji čak bolji model za simulaciju boravka u svemiru.
 
U slučaju ova dva muškarca srce nije moralo da pumpa krv prema gore, pa je tako počelo da gubi masu.
 
"Kada pogledamo u levu komoru srca vidimo gubitak od 20 do 25 odsto od ukupne mase za četiri ili pet meseci koliko je Lekomt plivao", rekao je koatuor studije dr Džejms Meknamara sa teksaškog univerziteta. "Kod kapetana Kelija uočili smo specifičan gubitak mase od 19 i 27 odsto za godini dana."
 
Vežbe naravno deluju tako da smanje proces gubitka srčane mase. Astronauti na ISS intenzivno vežbaju kako bi smanjili gubitak mišićne i koštane mase što se događa u orbiti.
 
Međutim, čak ni režim vežbanja nije bio dovoljan da spreči atrofiju srca kod kapetana Kelija.
 
Na početku studije, naučnici su se pitali da li će količina vežbanja koju praktikuje plivač u vodi da spreči gubitak srčane mase.
 
"Apsolutno sam bio uveren da srce plivača neće atrofirati. I to je ono najlepše u nauci - saznate najviše kada pronađete nešto što niste očekivali", objasnio je profesor Levin. "Pokazalo se da kada plivate toliko sati dnevno, to nije kao kad pliva Majkl Felps jer on pliva iz sve snage."
 
U slučaju Lekomta to je bilo relativno lagano plivanje i "nije bilo dovoljno telesne aktivnosti. Nizak nivo telesne aktivnosti ne štiti srce dovoljno da bi ono moglo da se prilagodi gubitku gravitacije", kaže Levin.
 
Prilagođavanje srca na nove uslove nije dugoročno, i jednom i drugom muškarcu srca su se vratila u normalu kada su kročili na čvrstu podlogu.
 
Ali srčane pretkomore šire se u svemiru zbog promena načina protoka krvi i to može da vodi stanju zvanom fibrilacija atrija iliti aritmija, kada srce kuca brzo i nepravilno i može da se poveća opasnost od srčanog udara.
 
Postoji i druga opasnost za srce tokom boravka u svemiru. Viši postotak zračenja može da ubrza koronarne bolesti i zbog toga astronauti idu na preglede zbog moguće ateroskleroze. Ali astronauti koji lete u svemir uglavnom su ljudi srednjih godina, a problem stvaranja plaka na zidovima krvnih sudova nastaje u starijoj životnoj dobi. To je važno jer bi srčani udar u svemiru bio katastrofa.
 
Profesor Levin je deo NASA programa zvanog "Cipher" koji će poslati još 10 astronauta u svemir radi istraživanja efekata dugotrajnih svemirskih misija.
  • NS

    05.04.2021 10:21
    Znam samo da je vaterpolista Sandić imao najveće srce na svetu pa mi ta informacija malo škripi - jedan uzorak i onda zaključak?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Zdravlje

Batut: Ne držite dijetu na svoju ruku

Institut za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović Batut" apelovao je danas da se prolećne dijete ne sprovode "na svoju ruku", već pod nadzorom stručnjaka.