Hiljade "ijada" po Srbiji dobija pare iz budžeta, a za pojedine niko nije ni čuo

Zvanično, niko ne zna koliko se manifestacija organizuje, jer ne postoji klasifikacija. Naime, održi se mnogo priredbi, ali većina ne preraste u manifestaciju. Turistički radnici ističu da su manifestacije jedan od najvažnijih brendova Srbije, ali ne i sve "ijade", kako mnogi nazivaju ovakve priredbe.

Manifestacije u Srbiji imaju dugu tradiciju, jer je najstarija "Karneval cveća" u Beloj Crkvi održana još 1852. godine.

"Mnogi manifestacije nazivaju vašarima, a ne treba imati loše mišljenje o vašarima jer imaju bogatu prošlost i treba ih razlikovati od "vašarišta". Podržavam i osnivanje novih, ali ukoliko postoji dobra ideja i potreba, a ne da osmisle "izbor za najbolji kotlić", kakvi se održavaju u gotovo svim mestima kraj reke", kaže za "Novosti" Milanka Cvetković iz Udruženja za turizam i manifestacije Srbije.

Nikakav pomak u uvođenju reda među manifestacijama nije urađen. Udruženje za turizam i manifestacije nalazi se u Pokrajinskom sekretarijatu za turizam, koji planira da u jesen organizuje javnu raspravu da bi naredne godine jedan broj manifestacija bio obrađen i kategorisan prema ovom pravilniku.

"Predviđeno je da se manifestacije podele u četiri kategorije. Između ostalog, boduju se ekonomski i kulturni efekti, pristupačnost, tradicionalnost, broj posetilaca i izvođača. Od posebnog značaja je originalnost. Ne može na svim manifestacijama da se igra folklor i dovede estradna ličnost. Svako selo ima "pasuljijadu" ili "kotlić", a originalnost je neophodna. Manifestaciju koja već negde postoji prekopiraju, a iz budžeta dobiju novac", navodi Cvetković.

Recimo, važno je koliko je učesnika i ko su oni. Pojedine manifestacije imaju samo 11 učesnika, a na nekima, poput "Prođoh Levač, prođoh Šumadiju", postoji po nekoliko hiljada. Činjenica da je neka manifestacija međunarodna, nije presudna da dobije epitet "prve kategorije".

U samom vrhu će se, dakle, naći manifestacije koje dugo traju, originalne su, imaju mnogo učesnika i posetilaca. Takve su, recimo, "Kosidba na Rajcu", "Dužijanca" u Subotici, Sabor narodnog stvaralaštva na Oplencu, ali i "Vršački venac", Žetelačke svečanosti Karpatskog basena, "Prođoh Levač, prođoh Šumadiju" i "Čobanski dani", kao i "Homoljski motivi", "Lenkin prsten" i "Mokranjčevi dani".

"Važno je pomagati manifestacije na početku, ali one vremenom moraju da postanu samoodržive", kaže Cvetković.

Oko 3.000 manifestacija "živi" samo od budžeta, jer je većina osmišljena po principu "ajde da pravimo nešto". Manifestacija mora da ima vrednost da bi je država stimulisala. Nažalost, mnogi misle da od njih mogu da zarade "brdo para", pa se opštinski novac razvlači na različite priredbe jer se meštani bune što je dobilo komšijsko mesto, a ne i oni. Kategorizacija bi i to rešila. Novac treba da dobiju manifestacije od značaja, a ostale treba stimulisati.

Posebno pitanje je ko su ljudi koji organizuju ove događaje, jer u većini slučajeva nemaju stručno znanje. Često se dešava da se događaj održi, a da to niko nije ni znao.