Građani platili kvazinaučne radove i novosadskih profesora u predatorskim časopisima

Najmanje 70 radova profesora i naučnika sa Univerziteta u Novom Sadu do sada je objavljeno u predatorskom časopisu HealthMed, koji radi po principu "plati, pa se klati".
Građani platili kvazinaučne radove i novosadskih profesora u predatorskim časopisima
Foto: Pixabay
Piše: Gorica Nikolin
 
Kako se uverio 021 u zvaničnoj evidenciji radova, Univerzitet u Novom Sadu treći je po učestalosti u objavljivanju radova u ovom kvazinaučnom časopisu, koji nema respektabilnost u svetskoj naučnoj zajednici. Trenutno, uz Metalurgia International i TTEM, HealthMed predstavlja najpoznatiji predatorski časopis na Balkanu. 
 
Aktuelni podaci pokazuju da se 263 rada iz Srbije nalazi objavljeno u HealthMed-u, što Srbiju čini trećom državom po učestalosti objave u pomenutom osporenom časopisu - a broj raste. Na drugom mestu je Turska, a na prvom je BiH. 
 
Vrlo smo aktivni i u oblasti metalurgije. Srbija je u Metalurgia International sa 284 radova druga na listi objava, posle Rumunije.
 
 
Poražavajuće je što u Srbiji konstantno raste broj objava radova u ovakvim časopisima. Prepoznaju se po tome što su potpuno otvoreni za svakog autora i svaku temu, naučni parametri ne postoje, već je samo bitno imati dovoljno novca da se plati publikovanje.
 
Kako za 021 kaže dr Jelena Jović, viša naučna saradnica Instituta za zaštitu bilja i životnu sredinu u Beogradu i dugogodišnja istraživačica ove teme u Srbiji, u slučaju naših istraživača koji publikuju u predatorskim časopisima, svi radovi plaćeni su novcem poreskih obveznika preko budžetski finansiranih projekata Ministarstva prosvete. Naime, nauka se u Srbiji finansira projektno, pa iz budžeta svake godine deo naučne zajednice dobija sredstva za rad, koja koristi i za publikovanje radova. Profesori i drugi pojedinci ne moraju da troše samo projektna sredstva za radove - mogu da utroše i novac sa računa fakulteta, ali i da plate iz svojih džepova, koje takođe puni novac poreskih obveznika. 
 
Trenutno u svetu postoji 1.155 izdavača predatorskih časopisa, dok ih je 2011. godini bilo svega 18. Istovremeno, samih predatorskih časopisa trenutno ima 1.294, dok ih je 2013. godine bilo svega 126. Cifre rastu konstantno, a neki izdavači izdaju po nekoliko predatorskih časopisa. 
 
Država Srbija očigledno nema dovoljno snage da se izbori sa predatorstvom, ali je problem i u profesorima i naučnicima koji tolerišu i čak redovno publikuju u ovim časopisima. Dovoljno je da vam zatreba rad ili dva da biste konkurisali za određeno mesto u naučnoj zajednici - sastavite bilo šta što formom liči na naučni rad, platite da se objavi u nekom od predatorskih časopisa, a preostaje samo još da se utiče na članove komisija, kolege profesore da vam progledaju kroz prste i priznaju rad neophodan za dostizanje nekog zvanja.
 
Poznato je da se "talasanje" u bilo kojoj, pa i u naučnoj zajednici, skupo plaća, pa se retko kada događa da profesori javno ukažu na predatorstvo. To se, međutim, nedavno dogodilo na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, u slučaju dekana Radeta Doroslovačkog, o čemu detaljnije čitajte OVDE.
 
Dr Jelena Jović napominje za 021 da su istraživači koji su na osnovu radova publikovanih u predatorskim časopisima izabrani u viša zvanja (uključujući profesore) time ostvarili veća primanja, koja se takođe finansiraju iz budžeta Srbije. 
 
"Koji je broj doktorskih disertacija odbranjen sa ovim radovima, naučnih savetnika, vanrednih i redovnih profesora izabran u zvanje sa ovim radovima, nije tako lako utvrditi, ali je jasno da taj broj sigurno nije mali. Broj predatorskih časopisa i izdavača je iz godine u godinu sve veći i ovi časopisi obuhvataju sve oblasti nauke. Mogu samo da primetim da je u nekim oblastima 'malo veća sramota' objavljivati u predatorskim časopisima, jer je sama oblast nauke takva da se kod nas u njoj uglavnom objavljuje u međunarodno priznatim i respektibilnim časopisima. Takve oblasti su fizika, matematika, hemija, biologija, ali čak i one su pogođene pojavom predatorskih časopisa i neetičkim ponašanjem. Ipak, sramota za publikovanje zavisi od osude naučne akademske zajednice, a tome retko svedočimo", smatra dr Jović.
 
 
Ona predatorske izdavače i časopise prati od 2012. godine, kada je prof. dr Džefri Bil sa Univerziteta Kolorado na svom blogu Predatory Open-Access Publishers objavio kriterijume za definisanje predatorskih izdavača i listu predatorskih izdavača i časopisa. Iako nezvanična, ova lista je tokom godina postala najznačajnija lista za proveru potencijalnih predatorskih časopisa i izdavača. Na nju je obratilo pažnju i Ministarstvo prosvete, ali samo u formi "skretanja pažnje" profesorima da ovi časopisi i nisu baš najpošteniji način rada.
 
"Veoma često su časopisi koji se pojave na ovoj listi posle godinu-dve dana bivali suspendovani sa zvanične liste međunarodnih časopisa, što je dodatno učvrstilo legitimitet prvobitne liste profesora Bila. Kriterijumi za određivanje predatorskog karaktera izdavača, kako ih je definisao Džefri Bil, globalno su priznati i predstavljaju glavne smernice za proveru sumnjivog kvaliteta časopisa. Kobson je na svom sajtu odlično preneo ove kriterijume, kao i relevantne radove iz ove oblasti, upozorenja i liste predatorskih izdavača, predatorskih časopisa, kidnapovanih (hakovanih) časopisa. Međutim, u ovom, ali i drugim tekstovima o ovoj temi u našoj naučnoj javnosti se predatorski časopisi predstavljanju samo sa aspekta upozoravanja istraživača kako da izbegnu prevaru od strane predatorskih izdavača. Ono što se najčešće ne pominje jeste činjenica da nisu samo časopisi ti koji se ponašaju predatorski ka istraživačima, već i istraživači često koriste ove časopise kao način i sredstvo ostvarivanja potrebnih naučnih publikacija za napredovanje u akademskoj karijeri. Odnosno, korist je često obostrana, kao i neetičko ponašanje", upozorava dr Jović za naš portal.
 
Srbija se do sada nije odlučno suočila sa problemom kvazinauke i kvazistručnjaka, koji slobodno stiču visoka zvanja i titule objavljujući neproverene i laičke radove, na račun države. Pri tome, objava jednog rada u predatorskom časopisu košta i po nekoliko stotina evra.
 
Ministarstvo prosvete je pre dve godine izašlo sa predlogom pravilnika o kategorizaciji i rangiranju naučnih časopisa u kojem, kaže dr Jović, prvi put stvarno prepoznaje predatorske časopise. Ali, ovaj pravilnik nikada nije usvojen, a ocena da li je časopis predatorski, suspendovan ili pseudo ostala je isključivo na ličnoj proceni članova komisija za izbore u zvanje kandidata, ocenu doktorske disertacije i dr.
 
"Odgovornost za situaciju da do danas nije donet pravilnik, kao i nedostatak jasnih i transparentnih kriterijuma za ocenu vrednosti i kvaliteta naučnih časopisa, jeste primarno na naučnoj zajednici, s obzirom na to da je jasno da je u nadležnom Ministarstvu postojala namera uređenja ove oblasti. Ali, mišljenja sam da način uređenja nije odgovarao uticajnom delu zajednice - čije delovanje, odnosno naučno publikovanje, je ovaj pravilnik trebalo da uredi", napominje naša sagovornica.
 
Najbolji dokaz koliko je lako postati autor naučnog rada u Srbiji dala su trojica profesora Fakulteta organizacionih nauka eksperimentom iz 2013. godine. Oni su pod lažnim imenima poslali rad "Evaluacija transformativnih hermeneutičkih heuristika za procesiranje slučajnih podataka", koje je pratila i njihova zajednička fotografija. Profesori su se fotografisali sa zalepljenim brkovima i šeširima, a u tekstu su na lažnom engleskom jeziku citirali eminentne naučnike poput Paje Patka i Šilje.
  • Stari profesor

    23.01.2018 19:09
    Studentu
    Mnogo časopisa na SCI listi ti u recenciji nagovesti da bi trebalo da ubaciš više citata članaka iz časopisa u kojem objavljuješ. I tako raste njegova citiranost, kapiraš?
  • Stari profesor

    23.01.2018 17:55
    Mungosu
    To što ovaj posao radim malo duže, ne znači da se ne trudim da pratim tokove. Kurikulumi u svetu se menjaju da bi bili aktuelni, ne da se prilagođavaju onome što profesor zna, sasvim suprotno. Često sam pisao uporedne analize za akreditaciju, pa sam shvatio koja smo mi rupa od obrazovanja. "Napredni" kriterijumi mi nisu bliski ni malo, ali ni laži i prevare koje nisu oni izmislili. Nekada se ovde moglo menjati 15% kurikuluka bez prijave KAPK, sada ne može ni jedan, a na odgovor se čeka godinu dana. Zato mi prijavimo program, godinu dana čekamo akreditaciju i on bi se već mogao menjati, ali ga mi glabamo 5 godina i onda se trudimo da ga netaknutog opet proturimo i narednih 5 godina isto pričamo, odnosno naši asistenti, mi vijamo privatne poslove u Bačkom Magliću ili smo po projektu u Mongoliji. A ako nešto i pričamo, to je već davno ispalo i iz ovako zastarelog programa. I nikom ništa, jedino nam SNS smeta da bolje radimo. To je hipokrizija o kojoj govorim i zato smo i mi deo ovog propalog društva koji se ne trudi da bar on bude dobar.
  • Мунгос

    23.01.2018 16:47
    @ Student,
    Добро је дошло то што сте потегли Импакт фактор, јер ако неко испадне са SCI листе, онда нема квалитетних радова. А заборавили сте конкурентну SNS листу?
    Како каже колега „Stari profesor“, овако: „Prateći kurikulume na cenjenim svetskim univerzitetima, može se videti da ih oni samostalno i slobodno menjaju svake godine.“.
    Па можемо и ми ваљда да мењамо наше Курикулуме самостално.
    А што их не би мењали једном месечно, питам ја вас? Било би: Брже, Јаче, Боље.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti