Kod Muse popijem kolu u staklenoj flašici pa u školu. Crne alve sam se jednom prejeo pa duže nisam kupovao. Sećam se da smo krali po koji pečeni kesten sa onog gorionika na plin. Nije se ljutio Musa. Bio je poznat kao pošten čovek na Detelinari i mnogo šire.
Musa je svojom posebnoscu, poštenjem i velikim osmehom za sve bio živa legenda Detelinare i Novog Sada. Iskreno saučešće njegovoj porodici. Ako je za utehu, ljudi kao Musa živeće dok god je nas koji ga pamtimo. U sećanju na predivno i bezbrižno detinjstvo koje smo živeli njegov lik će uvek biti prisutan.
Pocivaj u miru LEGENDO
Поздрав за Мусу,честитог и поштеног човека. Као стари Салачанин сећам се вредног Мусе са Детелине када сам тумарао и лутао пешке од Салајке до Детелине и увек на суњу код вредног Мусе. Нека ти лака црна земња добри човече.
Novosadjani treba da se organizujemo i da se postavi bista sa njegovim likom kod robne kuce. Počivaj u miru dobri čoveče. Nisi umro, otisao si u legendu...
Sreo sam ga prošle godine kod Robne kuće pristojnog i vedrog kao uvek, dostojanstvenog i skromnog, gospodin, šešir kao i uvek.
Znao sam leti kao školarac na raspustu da predveče odem do Muse sa drugom, kupili bi "Tajsonke", i vratili se, grickali cunju iz kesice sedeći na klupi. Nekad smo ponovo išli do Muse isto veče kada bi pogrickali, po još.
Najbolje poslastice je imao, više toga neće nikad biti. Jabuke ušećerene, alva, sladoled sa krajem sa kojim "Musa čačka uši", bonbone, Tajsonke cunja, susamica....
Mnogo kasnije kad se ide na Najlon pre nego se spustiš niz klisanski most, desno niz oštre stepenice nadole nastavlja se ulicom do Najlona, tu sam par puta video i prepoznao sa osmehom parkiran na jednoj kapiji Musin špediterski varburg sa bivoljim rogovima duplum farovima a tu je bio i zvuk sirene koja se ovek oglasi u magnovenju i kad ne svira, pa uzvratih još jednim osmehom i pozdravom. Tako će i ostati sa pozdravom, sad kada Muse nema, kad kod budem prolazio pored nekad ogromnog kioska tj. "Musine institucije za mafiju".
Sreo sam ga prošle godine kod Robne kuće pristojnog i vedrog kao uvek, dostojanstvenog i skromnog, gospodin, šešir kao i uvek.
Znao sam leti kao školarac na raspustu da predveče odem do Muse sa drugom, kupili bi "Tajsonke", i vratili se, grickali cunju iz kesice sedeći na klupi. Nekad smo ponovo išli do Muse isto veče kada bi pogrickali, po još.
Najbolje poslastice je imao, više toga neće nikad biti. Jabuke ušećerene, alva, sladoled sa krajem sa kojim "Musa čačka uši", bonbone, Tajsonke cunja, susamica....
Mnogo kasnije kad se ide na Najlon pre nego se spustiš niz klisanski most, desno niz oštre stepenice nadole nastavlja se ulicom do Najlona, tu sam par puta video i prepoznao sa osmehom parkiran na jednoj kapiji Musin špediterski varburg sa bivoljim rogovima duplum farovima a tu je bio i zvuk sirene koja se ovek oglasi u magnovenju i kad ne svira, pa uzvratih još jednim osnehom i pozdravom. Tako će i ostati sa pozdravom, sad kada Muse nema, kad kod budem prolazio pored nekad ogromnog kioska tj. "Musine institucije za mafiju".
Veoma mi je žao napeg divnog Muse, ljudine, kao dete Detelinare, odrastala sam uz sunje, kokice, i to se znalo nedeljom bih dobijala džeparac od mame i pravac do Muse po sunju, najlepša sunja koju sam u životu jela, dve čašice, a on bi dodavao još pola ili jednu celu, u fišeku, a ja sam pažljivo nosila da ne ispustim ni jedno dragoceno zrno, tako lepo pečen suncokret, svež, a uvek vedar i nasmejan je poštovan i od nas dece, na jamu sam ga viđala sa sladoledom na točenje, kupovala sam, a on bio točio toliko da sam govorila pa ovo je previše. Čovek ogromne duše, družio se sa mojim tatom, kad god bi pošao u pazar zastao bi kod našeg Muse i divno bi se ispričali. Kada je počeo da se bavi trgovinom voća uvek bi za tatinog unuka poslao jednu ogromnu krušku, bananu, pomorandžu, malog bi uvek pomazio po glavi tako da se to prijateljstvo prenelo i na drugo koleno. Sin je stalno pitao kada ćemo kod Muse. legenda, čovek kojem su svi ljudi bili isti, jesi Rom, jesi Srbin,. Makednonac, Mađar, Slovak....Ne znam nekoga ko ga nije obožavao ne samo zbog njegove darežljivosti već topline i vedrine osmeha, njegove vedrine. Slava mu i hvala za sve. zauvek će ostati u mom srcu, jedan veliki simbol devojčice koja je bila veoma siromašna, i kojoj je svaki susret sa Musom značio pravi doživljaj, danas redovni profesor, primarijus, i lekar je pomogao kome god je pomogao, jer smatram da nas Bog stalno gleda, verujem u njega i sledim ono što sam u detinjstvu naučila, da su svi ljudi isti.
Musini sinovi idu očevim stopama, divni momci na tatu legendu Detelinare!
Najmanje što detelinarci mogu da urade je bar neki Mural sa Musinim likom, zaslužio je "Mafija" počivaj u miru!
Poslednji pozdrav ovom divnom čoveku od biviših učenica i učenika Tozine škole. I on je bio deo onog Novog Sada koga smo neizmerno voleli. Neka počiva u miru.
Sve napisano stoji 100%. Živeo sam na staroj Detelinari i Musa nam se svima bio deo detinjstva. Musa, musina radnja, "tajson semenke, kaubojski šešir i zeleni vartburg... čovek apsolutna ikona Detelinare, a dobar čovek iznad svega. Slava mu !
"Sunje,sunje, adidas sunje, sport za zube! Idemo narode, samo kod Muse......!"
Kakvo vreme, kakvo druženje?!?!
Hvala ti "mafijo" za lepe uspomene i da ti dragi Bog , otvori vrata raja!
Bio si prijatelj mog pokojnog muža dr Puniše Belića,Detelinarca od 1966.te godine.Voleo te i poštovao...Prošle godine u januaru sam ti javila da je preminuo.Sada ste zajedno tamo negde na boljem mestu...
Počivajte obojica u večnom
miru!
Jako mi je zao Muse. Bio jako dobar covek i divna dusa, sinovi su mu predivni i dobri ljudi. Privukao nas je sa sunjama naravno, kokicama, kuvanim kukuruzom, povrcem, semenkama tajsonke, lepom recju i dobrim delima. Jako malo ljudi zna da je novcano pomogao oboleloj deci i ostalima, a nije dozvoljavao da mu se pominje ime. Cast mi je sto te je upoznala komplet moja porodica, 3. generacije. Dobronamerno nas je pozdravljao sa, gde si mafijo. E pa Mafijo, hvala ti za sve.
Secam se kada smo se sreli na pumpi kada je bio Ramazan,ja kupio pivo,kaze on-jel mogu ja da platim,danas mi je praznik pa bi hteo da castim. Dobri covece,pocivaj u miru
Secam se kad smo isli na sanjam poljoprivrede, klinci da pokupimo prospekte I slatkise. Naletimo na Musu I kazemo gde si mafijo I uvek dobijemo besplatan sladoled, jer je Musa voleo "nas mafiju". Zao mi je pokoj ti dusi Musa.
"Primer da se samo svojom ljudskošću i poslovnom intuicijom može postati i opstati kao instuticija. Musa je uvek bio značajno detelinarsko mesto susreta. Osnovne životne stvari kao što su dijalog, poštovanje i tolerancija, kod Muse su uvek bile dostupne i besplatne. Kao čaša vode putniku", navodi se u Azbučniku Detelinare.
Ovo je bio moj skromni pisani doprinos Azbučniku Detelinare. Ceo život živim na Detošu i Musa će nam svima nedostajati.
Odrasla sam uz njegovo pečeno kestenje, kokice crne i bele semenke, alvu, bio je učenik na praksi kod moje majke. Neka mu je laka zemlja, zahvalna sam mu na prelepom detinjstu, od Boga do groba. Svaki naš sustret je bio ispunjen poljupcima i zagrljajem, bioje moj član porodice, deo naše duše i Detelinare.
Odrasla sam uz njegov kiosk na okretnici autobusku stanicu.Govorim o šezdesetim godinama.Pre njega je tu bio starija Musa,verovatno njegov otac.Imam samo lepo sećanjue na to vreme.Divni ljudi.
Čitajući komentare, vratila sam se u uspomenama na moju Detelinaru, kakva je nekada bila. Bezbrižna, nevina vremena i Musa koji nas je sve znao i voleo. Saučešće porodici.
Musa je bio institucija Detelinare.Čovek sa osmehom, vedrinom i lepom rečju.Privilegija je bila odrastati uz takvog čoveka i poznavati ga.Imena nam je znao, javljao nam se gde god nas je sreo.I kad smo odrasli,prepoznavao nas je...
Slava mu i hvala za sve lepo što nam je u sećanjima ostavio.
Saučešće porodici...
Obožavali smo ga kao deca, a decu ne možeš da prevariš, oni osete ko je dobar i ko ih voli. Saučešće porodici, neka ti je večna slava i hvala dobri naš Musa.
Poslednji pozdrav od Detossa svako dete svaki tata i mama su ga znali uvek nasmejan i spreman za salu od 80godina Dositejeva a posle u Tozina skola znalo se veliki odmor tu je Musa sa svojom korpom i mantil i kapa titovka bele boje i cela skola kod njega. Legenda Detelinare
Imao sam sedam godina kada sam prvi put otišao kod njih. Bilo je to pre 57 godina. Za to vreme, ni od njega, ni od, sada već odavno pokojnih, brata i oca, nikada ružna reč, nikada prek pogled. A Muki... jedan jedini, jedinstven! Čovek za film. Sa njim, moram da kažem, odlazi i deo mog života. Bila je privilegija poznavati ga. Drugovanje se nastavlja sa sinovima, takođe divnim momcima. Zbogom, Mafijo!
Jedan od retkih ljudi koji je svojom vedrinom i šalom crtao osmeh na lice ljudi.Bez i jedne predrasude ka bilo kome, odrasli smo uz njegov kiosk na crnoj alvi, vanila kugle sladoleda i kada je bilo love kokos štangle i Tajson crna sunja.
Sučešće porodici, zaslužio je ulici sa svojim imenom ili barem naziv po njemu tog.malog detelinarskog trgića uz lokal.
Koliko je dobar čovek bio, mogu da posvedočim da za mojih 50 i kusur godina, nikada nisam čuo da je iko rekao nešto loše o njemu, naprotiv.
Uvek kada se pomene Musa, to je bilo uz osmeh, isti onaj osmeh kojim je on dočekivao i ispraćao svakog, od deteta do starca.
Zaista bi treblo da taj mali deo Detelinare dobije ime "Musin trg" i da mu se postavi spomenik.
Zaslužio je, jer nas je zadužio učeći nas da budemo dobri ljudi.
Saučešće porodici, prijateljima i svim Detelinarcima.
Mule je bio i ostaće urbana legenda Detelinare. Čovek uz koga su odrasle generacije i generacije dece iz Tozine i Dostejeve škole. Omiljeni komšija, uvek vedar i nasmejan, spreman za razgovor i šalu sa svakim i o svemu. Jednostavno pravi prostodušni čovek iz naroda. Neka ti je laka crna zemlja i vidimo se gore,......"mafijo".
Hvala vam 021 što ste bez obzira da je ova tužna vest, obavestili novosađane i podsetili ih kako je Musa bio divan čovek.
Gospodin, humanitarac, hodajuće srce.
Generacije detelinaraca iskreno su ga uvažavale.
Počivaj u miru dragi naš Musa.
Bio je legenda među legendama. Ja mu viknem na ulici "de si čika Gorbačov" a on uzme pa me gađa jabukom, smeje se. Uvek je bilo mesta za šalu, ulepšavao nam je dane.
Poslednji pozdrav u ime svih nas iz Tozine.
Štanglice sa susamom i orasima, bazooka žvake, vampirski zubi (beli i žuti) po izboru, sunja, sladoled i pre svega dobra atmosfera kojom je grejao ceo trg.
Leti je jedno vreme imao mali štand u centru sa sladoledom, u ulici Narodnih Heroja, i bili smo ponosni kada ga tamo vidimo, jer je bio naš.
Musa je bio legenda koji se rađa jednom u 1.000 god. Zaslužio je bistu na Detelinari. Iskreno saučešće porodici. Hvala mu na svim lepim gestovima i toplim rečima. Dragi Musa počivaj u miru
Idu u raj.Znao je svako dete i svakog coveka sa Detelinare.Podelio je tone banana deci i imao osmeh za svakog.Smatram ga prijateljom kuce.Velika legenda.
Musu smo vičali na Detelinari, stadionu, uveče u centru grada do 22:20 kada najveći broj mladih odlazi busom kući i do pre par godina na Limanu 4, gde je pekao kestenje.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Preminuo Musa - legenda Detelinare
Autor: 021.rs
Novi Sad
•04.02.2025.
•15:59 > 16:00
Komentari 80
Raša
Da li neko zna da li je živ Voja,čovek invalid,koji je dosta vremena provodio ispred Musine poslastičarnice.
Saša
Dragica Lazovic
Pocivaj u miru LEGENDO
Дућа Салајчан
Tanana
Toza
Nikola Basket
Znao sam leti kao školarac na raspustu da predveče odem do Muse sa drugom, kupili bi "Tajsonke", i vratili se, grickali cunju iz kesice sedeći na klupi. Nekad smo ponovo išli do Muse isto veče kada bi pogrickali, po još.
Najbolje poslastice je imao, više toga neće nikad biti. Jabuke ušećerene, alva, sladoled sa krajem sa kojim "Musa čačka uši", bonbone, Tajsonke cunja, susamica....
Mnogo kasnije kad se ide na Najlon pre nego se spustiš niz klisanski most, desno niz oštre stepenice nadole nastavlja se ulicom do Najlona, tu sam par puta video i prepoznao sa osmehom parkiran na jednoj kapiji Musin špediterski varburg sa bivoljim rogovima duplum farovima a tu je bio i zvuk sirene koja se ovek oglasi u magnovenju i kad ne svira, pa uzvratih još jednim osmehom i pozdravom. Tako će i ostati sa pozdravom, sad kada Muse nema, kad kod budem prolazio pored nekad ogromnog kioska tj. "Musine institucije za mafiju".
Slava mu!
Nikola Basket
Znao sam leti kao školarac na raspustu da predveče odem do Muse sa drugom, kupili bi "Tajsonke", i vratili se, grickali cunju iz kesice sedeći na klupi. Nekad smo ponovo išli do Muse isto veče kada bi pogrickali, po još.
Najbolje poslastice je imao, više toga neće nikad biti. Jabuke ušećerene, alva, sladoled sa krajem sa kojim "Musa čačka uši", bonbone, Tajsonke cunja, susamica....
Mnogo kasnije kad se ide na Najlon pre nego se spustiš niz klisanski most, desno niz oštre stepenice nadole nastavlja se ulicom do Najlona, tu sam par puta video i prepoznao sa osmehom parkiran na jednoj kapiji Musin špediterski varburg sa bivoljim rogovima duplum farovima a tu je bio i zvuk sirene koja se ovek oglasi u magnovenju i kad ne svira, pa uzvratih još jednim osnehom i pozdravom. Tako će i ostati sa pozdravom, sad kada Muse nema, kad kod budem prolazio pored nekad ogromnog kioska tj. "Musine institucije za mafiju".
Slava mu!
Pobedine zgrada
Goca
Sanja
Trix
Najmanje što detelinarci mogu da urade je bar neki Mural sa Musinim likom, zaslužio je "Mafija" počivaj u miru!
Mark
KirkaYU
Milan Dzaric
Patak-Gosta
Kakvo vreme, kakvo druženje?!?!
Hvala ti "mafijo" za lepe uspomene i da ti dragi Bog , otvori vrata raja!
Belić Dubravka
Počivajte obojica u večnom
miru!
:/
Ja i dan-danas kazem "kod Muse", kada se nalazim sa prijateljima.
Митке
Huncut
Despot
ML
Roba
Saučešće porodici ..
General
Marinko
Kole
Yelisiye
Dragan Matić
Ovo je bio moj skromni pisani doprinos Azbučniku Detelinare. Ceo život živim na Detošu i Musa će nam svima nedostajati.
Slava mu!
laka mu
Đomla
Syracuse
KLEOPATRA
Nikola NS
Pozdrav iz Teodora Kračuna.
...
Detelinara okr.3
Sofija
Darko
Saša*
Jakob Jerih
Ljilja
Bata021
Ex detelinarka
Svetlana
Slava mu i hvala za sve lepo što nam je u sećanjima ostavio.
Saučešće porodici...
cure
Laki
Detelinarac
Nenad
Армаггедон
Gojko
/
nece biti ovakvih ljudi u gradu i drzavi
Maja
Novosadjanin
Vladimir
LEGENDE NE UMIRU
Đole
Gile ex Detoš
Sučešće porodici, zaslužio je ulici sa svojim imenom ili barem naziv po njemu tog.malog detelinarskog trgića uz lokal.
Zbogom
Uvek kada se pomene Musa, to je bilo uz osmeh, isti onaj osmeh kojim je on dočekivao i ispraćao svakog, od deteta do starca.
Zaista bi treblo da taj mali deo Detelinare dobije ime "Musin trg" i da mu se postavi spomenik.
Zaslužio je, jer nas je zadužio učeći nas da budemo dobri ljudi.
Saučešće porodici, prijateljima i svim Detelinarcima.
Ivan
ZoxDetosh
Nikad piće od drugog
Uvek piće za sve .
Muki, popićemo po vinjak
Pera Ždera
Iskreno saučešće porodici.
Počivaj u miru legendo.
Siniša
Penzos
Детелинара
Vesna ns
Dzo
Od 'plavog džoa' kako me zvao
Snežana
Gospodin, humanitarac, hodajuće srce.
Generacije detelinaraca iskreno su ga uvažavale.
Počivaj u miru dragi naš Musa.
90te na detosu
Srećko
kikimusampa
Hvala i slava mu
Štanglice sa susamom i orasima, bazooka žvake, vampirski zubi (beli i žuti) po izboru, sunja, sladoled i pre svega dobra atmosfera kojom je grejao ceo trg.
Leti je jedno vreme imao mali štand u centru sa sladoledom, u ulici Narodnih Heroja, i bili smo ponosni kada ga tamo vidimo, jer je bio naš.
Mira
DetelinaraDoŠtranda
Dobri
NSova
Mile K
Dragan
Vlada
Željko
Lola
DekacNS
Uvek je imao osmeh za sve nas, klince iz Dositejeve.
Neka ti je laka zemlja, predobri naš Musa.
Marija
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H