Ko su bili svi (privremeni) predsednici Srbije: Od Miloševića do Čupića

Od uvođenja višestranačkog sistema 1990. godine do danas, na čelu Republike Srbije smenilo se pet izabranih predsednika i čak osam vršilaca dužnosti.
Ko su bili svi (privremeni) predsednici Srbije: Od Miloševića do Čupića
Foto: 021.rs
Svaki od ovih mandata, bilo da je trajao čitavu deceniju ili svega jedan dan, verno oslikava turbulentnu političku istoriju zemlje, od raspada Jugoslavije, ratova i sankcija, preko petooktobarskih promena i institucionalnih kriza, pa sve do aktuelnih političkih preokreta u jesen 2026. godine. U nastavku donosimo pregled svih državnika i predsednika parlamenta koji su u proteklih 36 godina obavljali funkciju šefa države.
 
Slobodan Milošević
 
Slobodan Milošević za predsednika Republike Srbije izabran je na prvim višestranačkim izborima u decembru 1990. godine, kao kandidat Socijalističke partije Srbije.
 
Rođen u Požarevcu 1941. godine, karijeru je gradio kroz privredne i bankarske strukture socijalističke Srbije, na čelu "Tehnogasa" i "Beobanke", pre nego što je sredinom osamdesetih preuzeo vođstvo Saveza komunista Srbije. Njegov nagli politički uspon počeo je 1987. godine čuvenom posetom Kosovu Polju i rečenicom "Niko ne sme da vas bije", kojom se nametnuo kao neprikosnoveni nacionalni lider. Kroz takozvanu "antibirokratsku revoluciju" i mitinge širom zemlje učvrstio je vlast, ograničio autonomiju pokrajina Vojvodine i Kosova, a 1990. godine transformisao Savez komunista u Socijalističku partiju Srbije (SPS).
 
Na prvim višestranačkim izborima u decembru 1990. godine ubedljivo je pobedio u prvom krugu i u januaru 1991. stupio na dužnost prvog predsednika Republike Srbije, a mandat je potvrdio i na prevremenim izborima 1992. godine. Iako mu je Ustav davao pretežno protokolarna i ograničena ovlašćenja, Milošević je zahvaljujući potpunoj kontroli nad partijom, državnom bezbednošću i državnim medijima uspostavio sistem lične vlasti. Njegovu vladavinu obeležili su krvavi raspad Jugoslavije, ekonomske sankcije, rekordna hiperinflacija i višemesečni građanski protesti zbog izborne krađe.
 
Posle druge pobede za predsednika u decembru 1992. ostao je na ovoj poziciji do 23. jula 1997. godine, kada je izabran za predsednika Savezne Republike Jugoslavije. Na toj funkciji ostao je do 5. oktobra 2000. godine, kada je pod pritiskom javnosti priznao poraz na predsedničkim izborima održanim 24. septembra. Uhapšen je u Beogradu 1. aprila 2001. godine pod optužbom za finansijske malverzacije povezane sa carinom, ali taj proces nikada nije vođen, pošto je 28. juna 2001. godine izručen Haškom tribunalu pod optužbom za ratne zločine. Umro je u ćeliji Haškog suda 11. marta 2006. godine, nakon čega je i obustavljen proces protiv njega.
Dragan Tomić
 
Dragan Tomić je funkciju predsednika Republike Srbije preuzeo kao predsednik Narodne skupštine. Na mesto predsedavajućeg parlamenta postavljen je 1994. godine i tu je ostao do oktobarskih promena 2000. Od 23. jula 1997. do 29. decembra iste godine, odnosno 159 dana, bio je vršilac dužnosti predsednika Republike Srbije. Za vreme njegovog mandata na čelu Skupštine ukinuti su direktni TV prenosi parlamentarnih zasedanja.
 
Milan Milutinović
 
Milan Milutinović je još jedan predsednik Srbije koji je bio optužen za ratne zločine tokom svog mandata, ali je proglašen nevinim po svim tačkama optužnice. Bio je karijerni političar i diplomata, a između ostalog obavljao je funkcije sekretara za prosvetu i nauku, upravnika Narodne biblioteke i ministra inostranih poslova.
 
Za predsednika je izabran u decembru 1997. godine na ponovljenim izborima posle nedovoljnog odziva birača, kada je Socijalistička partija Srbije promenila prvobitnog kandidata Zorana Lilića i kandidovala Milutinovića, koji je u drugom krugu pobedio Vojislava Šešelja. Bio je jedan od najbližih saradnika Slobodana Miloševića, pa se smatralo da je njegovo vođenje Srbije bilo u senci tadašnjeg predsednika SR Jugoslavije.
 
Njegov mandat protekao je u znaku ratnih sukoba na Kosovu, neuspelih pregovora u Rambujeu i NATO bombardovanja 1999. godine. Ostao je na funkciji po završetku bombardovanja i posle Miloševićevog svrgavanja sa vlasti, sve do predaje Haškom tribunalu u decembru 2002. godine, provevši tako dve godine na čelu Srbije kao haški optuženik. U Srbiju se vratio 2009. godine, nakon što je Haški sud utvrdio da su dokazani masakri, proterivanja i teror nad Albancima na Kosovu, ali da "Milutinović nije imao ovlašćenja pred snagama koje su počinile zločine". Umro je 2023. godine.
Nataša Mićić
 
Nataša Mićić postala je v. d. predsednice Republike Srbije 29. decembra 2002. godine, pošto je Milanu Milutinoviću istekao mandat, a prethodni predsednički izbori propali zbog nedovoljne izlaznosti građana. Prema Ustavu, nove izbore trebalo je da sazove u roku od 60 dana, ali to nije uradila u predviđenom roku.
 
Ostaje upamćena pre svega po proglašenju vanrednog stanja nekoliko sati nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine, kao i po pokretanju policijske akcije Sablja. Vanredno stanje je ukinuto do kraja aprila iste godine.
 
U oktobru 2003. godine, kada je vladajuća koalicija DOS ostala bez parlamentarne većine prvi put za skoro tri godine, započela je rasprava o nepoverenju Nataši Mićić kao predsednici Skupštine. Mićić raspušta Skupštinu 13. novembra, tri dana pred zakazane predsedničke izbore koji su ponovo doživeli neuspeh zbog niske izlaznosti, i zakazuje vanredne parlamentarne izbore za 28. decembar 2003. U februaru 2004. na mestu predsednice Skupštine menja je Dragan Maršićanin. Kasnije je bila poslanica Građanskog saveza Srbije, a potom potpredsednica Liberalno-demokratske partije (LDP). Poslednji poslanički mandat u Skupštini dobila je 2016. godine.
 
Dragan Maršićanin
 
Dragan Maršićanin (DSS) prvi put je bio predsednik Skupštine Srbije 2001. godine, ali je poslanička grupa DOS ubrzo inicirala njegovu smenu, pa je na čelu parlamenta proveo desetak meseci pre nego što je podneo ostavku. Posle oduzimanja mandata poslanicima DSS-a u republičkoj skupštini i izlaska te stranke iz vlade sredinom 2002. godine, DSS je formirao "Vladu u senci", a za njenog predsednika izabran je upravo Maršićanin.
 
Na republičkim parlamentarnim izborima 2003. godine izabran je za narodnog poslanika, a za predsednika Skupštine na sednici parlamenta 4. februara 2004. godine. Vršilac dužnosti predsednika Republike bio je 27 dana, do izbora za ministra privrede u Vladi Vojislava Koštunice.
 
Vojislav Mihailović
 
Još kraći "vek trajanja" na čelu države imao je Vojislav Mihailović, koji je dužnost predsednika Republike obavljao tek jedan dan. On je, kao najstariji potpredsednik Narodne skupštine (SPO), preuzeo dužnost nakon što je Maršićanin izabran za ministra u Vladi Vojislava Koštunice. Na toj poziciji ostao je samo jedan dan, dok za predsednika Skupštine i novog v. d. predsednika države nije izabran Predrag Marković. Danas je Mihailović predsednik Pokreta za obnovu Kraljevine Srbije.
 
Predrag Marković
 
Predrag Marković je srpski političar, književnik i novinar. Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije postao je u martu 2004. godine (kao kadar stranke G17 plus), a vršilac dužnosti predsednika Republike bio je 129 dana, odnosno do 11. jula i predaje vlasti Borisu Tadiću.
 
Predsednik Skupštine bio je do februara 2007. godine, kada se na određeno vreme povlači iz političkog života. Početkom marta 2011. vraća se kao jedan od osnivača Ujedinjenih regiona Srbije i ministar kulture, informisanja i informacionog društva u tadašnjoj vladi. Izabran je za narodnog poslanika na izborima 2012, a poslanički mandat mu je prestao 2. septembra 2013. godine, od kada se više ne pojavljuje u političkom životu.
 
Boris Tadić
 
Nakon dvogodišnje institucionalne krize i serije neuspelih izbora, lider Demokratske stranke Boris Tadić u leto 2004. godine donosi novu političku dinamiku na Andrićev venac. Dve godine nakon stupanja na dužnost, razdruživanjem sa Crnom Gorom 2006. godine, postao je prvi predsednik nezavisne Republike Srbije. Pre nego što je postao šef države, obavljao je funkcije ministra telekomunikacija SRJ i ministra odbrane SCG.
 
Njegova dva mandata obeležili su okretanje ka Evropskoj uniji, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, izručenje preostalih haških optuženika, ali i potresi izazvani proglašenjem nezavisnosti Kosova i svetskom ekonomskom krizom. Tadić se zalagao za saradnju i pomirenje sa zemljama bivše Jugoslavije, pa se 2004. godine u Bosni i Hercegovini javno izvinio svima nad kojima su Srbi počinili zločine, a uputio je izvinjenje i građanima Hrvatske.
 
Odlučio je da skrati drugi mandat i podnese ostavku u aprilu 2012. godine kako bi spojio predsedničke i parlamentarne izbore, što se završilo njegovim izbornim porazom. Posle odlaska sa Andrićevog venca pokušavao je više puta da se vrati na političku scenu sa različitim strankama i koalicijama, ali uglavnom bez većeg uspeha.
 
Slavica Đukić Dejanović
 
Kao predsednica Narodne skupštine, Slavica Đukić Dejanović (SPS) vršila je dužnost predsednice Republike od 5. aprila do 31. maja 2012. godine, odnosno nešto manje od dva meseca. Predsedničke izbore za 6. maj raspisala je istog dana kada je preuzela dužnost, a funkciju je obavljala do 31. maja, kada je na mesto predsednika stupio Tomislav Nikolić.
 
Đukić Dejanović je članica SPS-a od osnivanja i vršila je brojne funkcije u različitim vlastima. Bila je ministarka zdravlja, ministarka bez portfelja zadužena za demografiju i populacionu politiku, ministarka za brigu o porodici i ministarka prosvete. Od juna 2025. godine savetnica je ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića.
 
Tomislav Nikolić
 
Posle niza ranijih izbornih poraza, nekadašnji zamenik predsednika Srpske radikalne stranke i osnivač Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić uspeo je u maju 2012. godine da pobedi Borisa Tadića. Odmah po izboru ispunio je obećanje i podneo ostavku na mesto lidera SNS-a, želeći da bude predsednik svih građana. Iako se u početku činilo da će imati presudnu ulogu u državi, političko težište se brzo prebacilo na Vladu i njegovog naslednika u stranci Aleksandra Vučića. Nikolićev mandat ostao je upamćen po otvaranju pristupnih pregovora sa Evropskom unijom i negovanju bliskih veza sa Rusijom i Kinom, a 2017. godine odustao je od kandidature za drugi mandat.
 
Nikolić je ranije bio potpredsednik Vlade Srbije 1998. godine i potpredsednik Vlade SRJ 1999. godine, dok je 2007. godine bio predsednik Skupštine Srbije ukupno pet dana. Posle okončanja predsedničkog mandata 2017. godine imenovan je za predsednika Nacionalnog saveta za koordinaciju saradnje sa Ruskom Federacijom i NR Kinom. Njegovu političku karijeru pratile su i brojne kontroverze, poput optužbi za ratne zločine, spornih fakultetskih diploma i izjave pred atentat na Zorana Đinđića ("I Tito je pred smrt imao problema sa nogom"). U javnosti se retko pojavljivao otkako je u potpunosti prepustio uzde Aleksandru Vučiću, sve do kampanje za izbore 2026. godine, kada je podržao svog naslednika.
 
Aleksandar Vučić
 
Aleksandar Vučić u politiku ulazi početkom devedesetih kao član i ubrzo generalni sekretar Srpske radikalne stranke, a javnosti iz tog perioda ostaje najpoznatiji kao ministar informisanja u vladi formiranoj 1998. godine, usred tenzija na Kosovu i pritisaka na medije. Posle promena 2000. godine godinama je bio jedan od najglasnijih opozicionih prvaka, da bi 2008. godine, nakon raskola u SRS-u, zajedno sa Tomislavom Nikolićem učestvovao u stvaranju Srpske napredne stranke i započeo politički zaokret ka evropskim integracijama i pragmatičnijem nastupu na međunarodnoj sceni.
 
Ključni skok ka vrhu izvršne vlasti napravio je 2012. godine kao prvi potpredsednik vlade, ministar odbrane i lider SNS-a, a potom od 2014. do 2017. godine kao predsednik Vlade Srbije, kada su sprovedene oštre mere fiskalne konsolidacije i započeti pregovori o članstvu u Evropskoj uniji. Kada je 2017. godine izabran za predsednika Republike, a potom ubedljivo reizabran u prvom krugu i 2022. godine, političko težište se iz Nemanjine ponovo pomerilo na Andrićev venac.
 
Njegovo predsednikovanje obeležila je politika sedenja na više stolica, pogoršanje slobode medija, ogromni infrastrukturni projekti u saradnji sa Kinom i Rusijom, ugrožavanje vladavine prava i duboka društvena polarizacija, koja je kulminirala masovnim protestima pokrenutim nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, koji su ga i skinuli sa vlasti. Ostavku je podneo 27. septembra 2026. godine, osam meseci pre isteka drugog mandata i uoči parlamentarnih izbora na kojima je bio kandidat za premijera. Izbore održane 25. oktobra izgubio je ubedljivom pobedom Studentske liste, čime je stavljena tačka na njegov gotovo decenijski boravak na čelu države u svojstvu šefa izvršne, odnosno predsedničke vlasti.
 
Ana Brnabić
 
Ana Brnabić postala je v. d. predsednice Republike Srbije nakon Vučićeve ostavke i na toj funkciji bila je od 28. septembra do 19. novembra 2026. godine, odnosno 52 dana.
 
U politiku je ušla u avgustu 2016. godine kada je imenovana za ministarku državne uprave i lokalne samouprave u Vladi Aleksandra Vučića. Obavljala je i funkciju ministarke finansija, kao i predsednice Vlade Srbije, ali je pre svega važila za jednu od najposlušnijih Vučićevih saradnica. Tokom gotovo sedam godina na premijerskoj funkciji kroz tri uzastopna mandata, a potom i kao predsednica Skupštine, prerasla je od "nestranačke ličnosti" u jednu od najlojalnijih članica Srpske napredne stranke. Kao v. d. predsednice Srbije, Brnabić je retko nastupala kao predsednica svih građana, a znatno češće kao uposlenica Aleksandra Vučića.
Aleksandar Čupić
 
U četvrtak, 19. novembra 2026. godine, nakon trodnevnog zasedanja, za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije većinom glasova izabran je Aleksandar Čupić, poslanik Studentske liste, čime je po Ustavu postao i vršilac dužnosti predsednika Republike Srbije. Stupajući na dužnost, Čupić je poručio da je neophodno vratiti dostojanstvo najvišem zakonodavnom domu države, istakavši pet principa na kojima parlament mora da počiva u narednom periodu: "Prvo je ravnopravnost - moramo da budemo ravnopravni sa onim s kim razgovaramo. Drugo je pažljivost - moramo pažljivo slušati onog sa kim razgovaramo i da nas u tome ne vodi poslovnik, nego naš osećaj. Treće je učtivost - posebno u upotrebi reči i gestova. Ova tri dana reditelj prenosa je sakrivao gestove koji nisu bili dostojni ove Skupštine. Pomozimo mu da ta režija bude lakša i da svaka izgovorena reč bude učtiva. Četvrto - i najmanje prisutno u ovom domu - jeste osećaj stida. Moramo da vratimo osećaj stida kad se izgovori nešto neprimereno. I kao vrhunski ideal - snaga argumenta. Neka u ovom domu pobedu odnosi uvek snaga argumenta."
 
Čupić je rođen 1978. godine u Prokuplju, gde je završio gimnaziju "Toplički heroji" sa odličnim uspehom i Vukovom diplomom. Potom je upisao Saobraćajni fakultet u Beogradu, koji je završio 2003. godine sa prosečnom ocenom 9,05 i ocenom 10 na diplomskom ispitu. Akademsku karijeru nastavio je na istom fakultetu na smeru poštanski i telekomunikacioni saobraćaj, a zbog uspeha na studijama bio je dobitnik stipendije Vlade Republike Srbije i Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja za razvoj naučnog i umetničkog podmlatka.
 
Magistrirao je 2007. godine, dok je doktorsku disertaciju odbranio 2014. godine, takođe na Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Na univerzitetu je zaposlen više od dve decenije, od 2004. godine, a trenutno je docent na Katedri za poštanski saobraćaj i mreže. Pored naučno-istraživačkog rada, u medijima je više puta istakao da se uspešno bavi organskom proizvodnjom voća i povrća. Kako je ranije naveo, od 2012. godine, odnosno od dolaska Srpske napredne stranke na vlast, sa porodicom živi na selu u opštini Sopot. Oženjen je i otac je šestoro dece.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija