Nakon godinu i po dana provedenih van Srbije, aktivistkinja Mila Pajić vratila se u Novi Sad, gde je ponovo mogla da bude u svom gradu, slobodno se kreće i nastavi život koji je, kako kaže, za nju naprasno stao kada je saznala da se snimak razgovora između članova Pokreta slobodnih građana i studentske organizacije STAV emituje na televizijama sa nacionalnom frekvencijom.
Pajić je bila jedna od 12 aktivista protiv kojih je pokrenut postupak zbog navodne pripreme i planiranja rušenja ustavnog poretka.
Dok je šestoro njih bilo u Srbiji i provelo mesece u pritvoru, ona i još petoro aktivista nalazili su se u Hrvatskoj, gde su prvobitno otišli na festival u Dubrovniku.
Ona smatra da je čitav postupak bio politički motivisan i da je njegov cilj bio da se aktivisti uklone sa ulica, izazove razdor među različitim grupama koje su učestvovale u protestima i zastraše građani koji su se protivili vlasti.
Pajić ocenjuje da je postupak završen na isti način na koji je i počeo - zloupotrebom moći, bez prilike da aktivisti pred sudom dokažu svoju nevinost.
U razgovoru za 021.rs, Mila Pajić govori o okolnostima hapšenja svojih saboraca, političkoj pozadini postupka, šta je za nju značila abolicija i zbog čega smatra da je Studentski pokret doneo Srbiji novu potrebu za demokratijom i slobodom.
021: Kada ste saznali da su vaši saborci uhapšeni, nalazili ste se u Hrvatskoj. Šta ste tada znali o slučaju i kako je uopšte celo to vaše saznanje izgledalo?
Pajić: Nas šestoro uputilo se na festival u Dubrovniku, koji je bio dogovoren mesecima ranije. Kada se danas osvrnem na sve, neverovatno mi je koliko je okolnosti moralo da se poklopi da bismo završili u Hrvatskoj i izbegli pritvor u kojem su ostali naši saborci proveli sedam meseci.
Bili smo na festivalu, na jednom kabareu u pozorištu, kada nas je pozvao advokat i rekao da hitno izađemo i prestanemo da radimo to što radimo jer se u tom trenutku na pet televizija sa nacionalnom frekvencijom emituje snimak našeg razgovora. Nisam znala šta da mislim. Nisam očekivala da će iz toga proizaći bilo kakav postupak, jer sam znala da je reč o najobičnijem razgovoru. Prvo sam pomislila da li sam možda u šali nekoga ogovarala i kako ću objasniti ako to čuje.
Znaš da država u kojoj si odrastao i živiš ima moć da te kazni zbog onoga protiv čega si se borio, ali veruješ da ipak postoje neke granice i da postoje zakoni, čak i kada se ne primenjuju.
Te večeri su nas na tabloidnim televizijama kvalifikovali kao teroriste, rušitelje ustavnog poretka i kriminalce. Već sutradan tužilaštvo je, pozivajući se na navode iz medija, podiglo optužnicu za pripremu i planiranje rušenja ustavnog poretka.
Kada se sve sagleda, BIA je snimala naš razgovor, a zatim je taj snimak kompromitovan i prosleđen tabloidnim televizijama. Oni su praktično tokom programa izgradili optužnicu, a potom je isti tužilac koji je postupao u slučaju nadstrešnice, Slobodan Josimović, podigao optužnicu protiv nas. Sve je to bila jedna velika izmišljotina i politički postupak.
021: Da li je uopšte neko mogao da pretpostavi koliko će ovo dugo da traje? Šta je bilo neko tvoje razmišljanje kada se to tek dogodilo?
Pajić: Nisam mogla da pretpostavim koliko će trajati, mislim da niko nije mogao. Jedino što sam znala kada smo saznali da je podignuta optužnica jeste da se neću vratiti u pritvor jer to ne želim.
Užasno mi je žao zbog svega što su preživeli oni koji su se u tom trenutku našli u Srbiji. Niko nije trebalo da bude u pritvoru ni sat vremena, a kamoli sve vreme koje su proveli u takvim uslovima. Smatrala sam da je besmisleno vratiti se u pritvor zbog nečega što nisam uradila, predati se autoritarcu kako bi me maltretirao i koristio kao meso za svoj program.
Moj život u Srbiji naprasno je stao. Sve sam ostavila i ponela samo nekoliko stvari u Hrvatsku. Imala sam fakultet, posao, prijatelje i dogovore o tome šta ću raditi kada se vratim sa festivala. Sve je odjednom bilo zamrznuto u vremenu i prostoru.
Posle tri ili četiri meseca shvatila sam da moram da gradim život i na drugom mestu jer nisam znala koliko će sve trajati. Iskreno, mislila sam da će trajati mnogo duže. Videli smo šta se dešava u Srbiji, kako prebijaju ljude na ulicama, ponovo ih zatvaraju i ne planiraju da stanu. Nismo bili samo pokazna vežba, već se represija nastavila i prema drugim ljudima.
Kada vidiš da vlast ima sve poluge moći u svojim rukama i da ih koristi protiv građana, pretpostaviš da to može da traje sve dok su na pozicijama sa kojih mogu tako da postupaju. Trudila sam se da privatni život u Srbiji održim u nekom vakuumu, kao da je sve zamrznuto i da ću se jednog dana vratiti tamo gde sam stala. Sada vidim da se život u međuvremenu nastavio, iako ja nisam bila tu.
021: Kada danas sagledamo čitav taj sudski postupak, vaši advokati su bili dosta glasni u medijima ovih proteklih godinu i po dana i isticali su sve te nepravilnosti koje su se događale. Šta iz tvog ugla to govori o pravosuđu u tom periodu?
Pajić: Drago mi je što sada govorimo o mogućoj reformi pravosuđa, u kojem bi ono konačno funkcionisalo onako kako je trebalo od početka i u skladu sa zakonom. Važno je da na tim funkcijama budu ljudi koji imaju integritet i koji razumeju odgovornost koju nose.
U tom periodu čitav postupak bio je izmišljen. Kada neko laže, mnogo je lakše osmisliti priču jer se ne služi činjenicama i dokazima. Uzeli su jedan dokaz, policija je interpretirala šta smo mi navodno mislili i to uključila u postupak. Sve se prolongiralo kako bismo što duže ostali u pritvoru ili egzilu.
Podignuta je poternica, određen pritvor, a nekoliko puta su pisali Interpolu kako bi raspisao međunarodnu poternicu. To se nije dogodilo. Postoji više dokaza i na više instanci koji pokazuju da je ovo bio politički postupak protiv aktivista.
Ono što mi je najznačajnije jeste da se postupak završio na isti način na koji je i počeo. Jedna grupa ljudi osmislila je kako će kazniti aktiviste koji im smetaju, koristeći tužilaštvo, sud i mrežu tabloidnih medija. A onda su se, posle godinu i po dana, ponovo okupili i umesto da nastave postupak i na sudu dokažu krivicu koju su nam pripisivali, odlučili su da nas navodno aboliraju.
Na taj način nam nisu dali priliku da do kraja dokažemo svoju nevinost, koja je jedina tačna. Kako je postupak počeo, tako se i završio - zloupotrebom moći. Nadam se da ćemo u narednom periodu imati pravo da se na sudu odbranimo i da tužilaštvo dokaže to navodno krivično delo.
021: Kada sagledamo širu sliku, dakle ulogu medija i narativa, šta je bio cilj bivšeg predsednika i vladajuće stranke u celom ovom postupku? Pomenula si i aboliciju. Kada je bivši predsednik abolirao 49 ljudi, samo vaša imena je spomenuo. Kako gledate celu tu situaciju?
Pajić: Mislim da je postojalo više razloga zbog kojih smo se nas 12 našli u tom postupku. Moramo da se vratimo u mart 2025. godine, kada su protesti bili u jeku i kada je na ulicama bilo više društvenih grupa - studenti, građani, civilni sektor i aktivisti.
Jedan od ciljeva bio je da nas sklone sa ulica. Drugi je bio da pokušaju da izazovu razdor između različitih grupa koje su bile aktivne. Treći cilj bio je da zavladaju strahom i pokažu ljudima šta može da im se dogodi ako odluče da se bore - da mogu da završe u zatvoru.
Zato su tukli građane na ulicama, računajući da neko ko ima porodicu ili karijeru neće izaći na protest ako zna da može biti pretučen. Međutim, to je funkcionisalo potpuno suprotno. Što je represija bila veća, ljudi su postajali sve aktivniji jer su želeli da se oslobode tih lanaca.
021.rs: Studentska lista je ostvarila izbornu pobedu. Kako tumačš taj rezultat? Šta on govori o raspoloženju građana u Srbiji i o samoj ulozi Studentskog pokreta?
Pajić: Mislim da je uloga Studentskog pokreta ogromna. Ja nisam deo studentskog pokreta, nikada se nisam tako osećala, niti sam bila njegov zvanični deo, ali posmatrajući sa strane, mislim da je većina stvari koje su uradili bila veoma dobro osmišljena. Borili su se pošteno, požrtvovano i odgovorno.
Za svaku šetnju i protest bilo je potrebno mnogo ljudi, a kada imaš mnogo ljudi, imaš i mnogo različitih stavova. Ipak, uspeli su da ostanu ujedinjeni u cilju i na tome im svaka čast.
Srbija nikada u potpunosti nije bila demokratska zemlja. Imali smo socijalističku državu, zatim rat, pa pokušaj demokratije koji je prekinut ubistvom premijera, potom jedan period neizvesnosti i onda SNS. Nismo u potpunosti proživeli demokratiju kao građani. Studentski pokret doneo je Srbiji osećaj, potrebu, želju i glad za demokratijom i slobodom.
Godinama smo znali da SNS koristi državnu mašineriju i stranački novac, uz brojne izborne nepravilnosti i krađu. Uvek smo se pitali da li bi neka druga opcija pobedila da nije bilo krađe. Sada to više nismo morali da se pitamo. Zaslugom svih građana koji su izašli na izbore pokazano je da nijedna izborna krađa, nijedan bugarski voz, nijedan plaćeni ili ucenjeni glasač ne može da pobedi volju građana.
Užasno mi je žao što nisam bila u Srbiji na izborni dan, nikada im neću oprostiti što sam propustila da vidim svoj grad u tom egzaltiranom momentu sreće i oslobađanja.
Tokom ovih godinu i po dana upoznala sam mnogo ljudi van države koji su otišli iz Srbije i nisu se vraćali jer nisu videli budućnost za sebe i svoju decu. Ja mislim da ova zemlja ima potencijala, da joj se treba posvetiti i da je treba voleti. Verujem da sada stvari mogu da se promene i da će građani moći da žive punim plućima, sa punom ljubavlju prema ovoj zemlji.
021.rs: Kako je izgledalo privikavanje na život u drugoj državi i koji su naredni koraci? Da li i dalje planiraš da se baviš aktivizmom?
Pajić: Privikavanje je bilo proces koji je išao u talasima. Kada smo tek stigli u Hrvatsku, nismo znali ništa, imali smo poslednju platu i kofer. Građanima Srbije turistička viza omogućava boravak od 90 dana, tokom kojih ne možeš da radiš niti da studiraš. Opstali smo zahvaljujući evropskim organizacijama i fondacijama koje pružaju podršku aktivistima prognanim iz autoritarnih država, poput Belorusije, Gruzije i Turske. One su prepoznale da smo ugroženi od strane represivne države.
Kasnije, kada počneš da gradiš život na drugom mestu, javlja se čudan osećaj. Bilo mi je kao da varam Srbiju zato što moram tamo da upišem fakultet i radim. U Srbiji sam sve izgubila - nisam mogla da radim jer nisam bila tamo, a izgubila sam i status studenta. Sve ono što sam ostavila navodno zamrznuto otišlo je u nepovrat.
Što se tiče planova za budućnost, u trenutku kada sam saznala da se snimak našeg razgovora emituje na pet televizija, odlučila sam da više neću da planiram, posebno ne na duge staze. Godinama sam imala isplaniran život, a onda je sve nestalo u tri sekunde. Svi planovi su pali u vodu.
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar