Suvlasnik SOS taksija o podršci studentima: Učinili smo to iz empatije, usledili pritisci

SOS taksi bio je među prvim preduzećima u Novom Sadu koja su javno podržala studente nakon pada nadstrešnice na Železničkoj stanici. Kako kažu za 021.rs odluka je proistekla iz solidarnosti, a ne iz političkih razloga.
Suvlasnik SOS taksija o podršci studentima: Učinili smo to iz empatije, usledili pritisci
Foto: 021.rs
Taksisti ovog udruženja okupljali su se već 3. novembra 2024. godine, a kasnije su studentima pružali besplatan prevoz i pomoć u organizaciji njihovih aktivnosti. 
 
Ipak, takva odluka, prema rečima suvlasnika SOS taksija Mlađena Maleševića, donela im je i probleme u poslovanju.
Malešević navodi da su im provajderi gasili telefonske linije, dok je aplikacija preko koje rade više puta obarana, te su je zbog toga na kraju izmestili u Evropsku uniju.
 
Osim podrške studentima i pritisaka sa kojima su se suočavali, Malešević i advokat preduzeća Mladen Sikimić govore i o položaju taksi prevoznika, konkurenciji, predlogu izmena Zakona o bezbednosti saobraćaja, cenama taksi usluga i sve većim saobraćajnim problemima u Novom Sadu.

U razgovoru za 021.rs objašnjavaju zašto smatraju da je potrebno urediti tržište taksi prevoza, kako politički uticaji utiču na dodelu komunalnih brojeva i šta bi grad trebalo da promeni kako bi se poboljšala organizacija saobraćaja.
021: SOS taksi je bio među prvim preduzećima u Novom Sadu koja su javno podržala studente. Zašto ste zauzeli takav stav i kako je ta odluka uticala na vaše poslovanje?
 
Malešević: Nažalost, kada je nadstrešnica pala 1. novembra, kolege iz SOS taksija okupile su se na Železničkoj stanici već 3. novembra. Tu tragediju smo svi doživeli lično, jer je to stanica pored koje su naše kolege svakodnevno prolazile stotinama puta i na koju smo dovozili putnike. Tada nije bilo ni studenata, ni izbora, ni liste. Studenti su se organizovali tek nakon 5. novembra, kada se dogodio napad na njih kod FDU-a. Tada je nastao njihov bunt, kao i organizovano odavanje počasti stradalima.
 
Kako su se studenti organizovali i odavali počast, mi smo svakodnevno bili tu. Nismo se nametali, već smo im bili na usluzi kad god su nešto tražili. Bilo da je trebalo da se voze za Beograd ili im je bila potrebna bilo kakva druga pomoć, bili smo tu bez ikakvog interesa i očekivanja da nam bilo šta uzvrate. 
 
Sikimić: Veliki broj taksista ima decu koja studiraju ili tek treba da počnu da studiraju, pa su se u tome prepoznali kao neko ko treba da pruži podršku studentima i građanima. Ovde apsolutno nema nikakve političke konotacije, političkog interesa niti bilo kog drugog političkog razloga. Jednostavno, reč je o empatiji između građana, studenata i samih taksista.
 
Znamo da su studenti na različite načine budili narod, pešačili, vozili bicikle, trčali i slično. Tim ljudima bilo je neophodno obezbediti prevoz hrane, njih samih i onih koji su ih podržavali. Organizacija takvih aktivnosti bila je prilično zahtevna, posebno kada je reč o novcu. Studenti nisu imali materijalna sredstva, naročito zato što se sve dogodilo iznenada i nisu imali vremena da obezbede novac za funkcionisanje. Taksisti SOS-a su im u tome pružili podršku.
021: Da li ste zbog takve odluke imali pozitivne ili pak negativne reakcije građana? Da li ste bili izloženi nekoj vrsti pritisaka za ove dve godine?
 
Malešević: Reakcije građana bile su pozitivne, jer ljudi vide da u društvu neko prepoznaje situaciju i solidariše se sa njima.
 
Problemi u poslovanju, naravno, postojali su. SOS taksi nije bio izuzetak koji se našao pod udarom i pritiskom onih koji su to želeli. Provajderi su nam gasili telefonske linije, na primer subotom i nedeljom, kada imamo najviše posla. Dešavalo se i petkom, dok su drugim taksi udruženjima, koja koriste istog provajdera, linije normalno radile.
 
Aplikacija preko koje radimo obarana je više puta, takođe u određenim terminima. Da bismo obezbedili kontinuitet rada, aplikaciju smo izmestili u Evropsku uniju. Kada smo rekli u koju zemlju smo je izmestili, imali smo probleme. Tek kada smo je prebacili u drugu zemlju Evropske unije, za koju nismo rekli gde se nalazi, problemi su nestali jer jednostavno nisu mogli da je pronađu i ugase. Svaki korak smo osetili u poslovanju.
 
SOS taksi je udruženje koje posluje od 2010. godine i koje je aktivno gradilo svoje poslovanje. Problem je nastao kada je vladajuća većina poslala predlog izmena Zakona o bezbednosti saobraćaja. Predlog je bio na javnom uvidu i, iako je pristiglo više od 10.000 primedbi, nijedna nije uvažena. Zakon je potom upućen u Skupštinu na usvajanje.
 
Dobro je što Skupština nije stigla da ga usvoji, jer je više nema i taj zakon neće biti usvojen u tom obliku. On se i te kako tiče taksi delatnosti. Predviđao je uvođenje Jandeksa, Karga, Ubera i ostalih prevoznika. Mi nismo protiv toga, naprotiv, dobrodošla je konkurencija, ali i oni moraju da poštuju zakon i da se zakon odnosi na njih.
 
Prema važećem zakonu Republike Srbije, dužni ste da platite ono što piše na taksimetru, jer je on baždaren. Kod njih plaćate ono što piše u aplikaciji. Ako pada kiša, cena je veća. Ako uz to duva vetar, ona je još veća.
 
Što se tiče Novog Sada, situacija je nešto bolja nego u Beogradu. Međutim, ako pogledamo da grad svake godine subvencioniše JGSP sa 30 miliona evra, postavlja se pitanje šta se time želi postići. Taksi i gradski prevoz su manje-više slične delatnosti. Grad organizuje prevoz, odobrava uslove i određuje pravila.
 
Ako GSP dobija 30 miliona evra godišnje, a cena karte ne pokriva ni gorivo ni plate, zašto grad onda ne uvede besplatan javni prevoz, kao u Beogradu? Ne može niko od taksista da očekuje da uzme svoj automobil i vozi putnike, a da od tog novca nema ni za gorivo - cena mora da bude tržišna i rentabilna.
 
Sikimić: Što se tiče dodeljivanja komunalnih brojeva taksistima, koji se nalaze na krovovima taksi vozila, izdaje Uprava za saobraćaj i puteve. Ona je uvek pod nečijom političkom ingerencijom, odnosno pod ingerencijom određene političke partije.
 
Predstavnici neke političke partije nalaze se na čelu te uprave, kao i bilo koje druge. Verovatno je i na čudno dodeljivanje brojeva, prekoredno i neuređeno, uticalo to što određeni simpatizeri određenih partija imaju privilegije u tom smislu.
 
021: Cene taksi prevoza u Novom Sadu poslednjih godina su se menjale, a za deo građana taksi postaje sve manje dostupan. Da li je danas vožnja taksijem u Novom Sadu luksuz ili predstavlja neku realnu alternativu drugim vidovima prevoza i koliko formiranje cena utiče na troškove poslovanja? 
 
Malešević: Cenovnik taksi prevoza u Novom Sadu donosi i usvaja grad, koji propisuje maksimalne cene koje taksisti primenjuju. Građani možda primećuju da je taksi skuplji, ali isto tako primećuju da je sve ostalo skuplje. Taksista danas sa ovim cenama zarađuje manje nego ranije. Gorivo svake nedelje poskupljuje, poskupeli su majstori, rezervni delovi i automobili - sve se to odražava na cenu.
 
SOS taksi je uvek gledao da ima korektnu i fer cenu, kako građanima ne bi bila previsoka, a da čovek koji radi ipak može da obezbedi sebi egzistenciju.
 
Vratiću se na studente. Kada smo ih vozili, to nije bilo organizovano. Niko nije terao kolege da to rade, sami su se javljali. Ako je studentima bio potreban prevoz za 50 osoba, uvek se javljalo više kolega nego što je bilo potrebno. Svi oni koji nisu vozili studente na neki način su se okoristili od države. Ili su dobili subvenciju ili komunalni broj na način koji nam nije poznat ili su na neki drugi način zavisili od države ili su uzimali nešto što im ne pripada. 
 
021: Novi Sad se suočava sa sve većim saobraćajnim gužvama, nedostatkom parking mesta i problemima u organizaciji saobraćaja. Kako se ti problemi odražavaju na rad taksi prevoznika?
 
Malešević: SOS taksi se od 2011. godine odazvao na svaku akciju koja je sprovedena u Republici, pokrajini ili gradu, od dečjih auto-sedišta do svih ostalih stvari koje utiču na saobraćaj.
 
Zašto u Beogradu taksisti mogu da koriste žute trake, a u Novom Sadu ne mogu? Zašto ih u Novom Sadu nema onoliko koliko ih ima u Beogradu?
 
Organizacija saobraćaja zavisi od Uprave za saobraćaj grada Novog Sada. To je mala uprava i nisam siguran koliko uopšte može da odgovori svim zahtevima. Znam, na primer, da SOS taksi nije član radne grupe koja se bavi uređenjem taksi delatnosti u Novom Sadu, iako se ona tiče i saobraćaja. Čak ni najveći sindikat koji postoji u taksiju nije član te grupe. Zato ne bih rekao da je to radna grupa, već pre interesna grupa koja je tu okupljena.
 
Razlika između SOS taksija i njih jeste u tome što se SOS taksi ne bavi robovlasništvom. Nemamo svoje komunalne brojeve i ne izdajemo ih, ne izdajemo ni svoje automobile. Želimo zadovoljnog člana koji će da radi, zaradi i plati članarinu, na obostrano zadovoljstvo. Druga udruženja na neki način dolaze do komunalnih brojeva, a onda ih izdaju ljudima, kao i automobile, i od toga uzimaju novac. Njima je uvek u interesu da povećaju cenu kako bi povećali ono što naplaćuju. Imaju potpuno drugačiji motiv i pogled na taj posao.
 
021: Šta je najveći problem novosadskog saobraćaja i šta bi grad trebalo da promeni kako bi se ta situacija poboljšala?
 
Malešević: Ponovo ću staviti akcenat na taksi, jer se to nas tiče i mi smo stalno na ulici. Saobraćajni fakultet uradio je studiju koja je pokazala koliko je Novom Sadu potrebno taksista na osnovu broja stanovnika, rasta i drugih parametara. Ta studija predviđala je određeni broj taksista, na primer 1.400.
 
Gradska uprava i Grad Novi Sad dali su sebi za pravo da angažuju privatnu firmu koja će za novac uraditi reviziju te studije i utvrditi koliko je zapravo potrebno komunalnih brojeva. Svi smo znali da to rade kako bi povećali njihov broj i dodelili ih određenim firmama i kompanijama, a na taj način organizovali posao.
 
Ta privatna firma je za dva miliona dinara zaključila da je potrebno 1.600 do 1.700 taksista. Samo dele brojeve. Svaki novi broj znači novi automobil na putu i manje posla za postojeće taksiste. Zašto se dozvoljava da reviziju studije koju su uradili profesori Saobraćajnog fakulteta radi neka privatna firma za dva miliona dinara? To je za nas neprihvatljivo.
 
Naša kontrola i politika poslovanja podrazumevaju i kontrolu vozača i njihovog ponašanja u saobraćaju. Trudimo se da na taj način doprinesemo normalnom funkcionisanju grada Novog Sada.
 
Takođe, zašto je praksa poslednjih od 10 do 15 godina da se, kada se nešto radi, potpuno zatvara saobraćaj u ulicama? Ranije to nije moglo, kada se izvode radovi, jedna traka mora da ostane prohodna, dok se druga radi, pa se zatim menja. Sada se zbog bilo kakvih radova potpuno zatvara saobraćaj, što ponovo dovodi do kolapsa u drugim delovima grada.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti