Predsednik Inicijative za opstanak poljoprivrednika Srbije Goran Filipović smatra da su posebno ugrožena mala i srednja gazdinstva, koja sve teže mogu da opstanu zbog niskih otkupnih cena, skupih repromaterijala, loših prinosa i nedovoljne podrške države.
Ukazuje i na probleme u sistemu subvencionisanja, među kojima su fiktivna poljoprivredna gazdinstva i, kako navodi, privilegovanje pojedinih proizvođača prilikom dodele sredstava za mehanizaciju.
Filipović za 021.rs govori o tome šta je država ispunila od dogovora sa poljoprivrednicima, zbog čega se godinama odlaže rešavanje sistemskih problema, ko određuje otkupne cene i na osnovu čega poljoprivrednici razmatraju podnošenje krivične prijave protiv ministra poljoprivrede Dragana Glamočića.
021: Kako se u praksi raspoređuju državne subvencije i da li su mali poljoprivrednici zaista u neravnopravnom položaju u odnosu na ove velike proizvođače?
Filipović: Što se tiče Inicijative, ona se uvek zalagala za mala i srednja poljoprivredna gazdinstva, ali mi danas ne znamo koliki je procenat onih koji spadaju u male i srednje proizvođače, jer se vodimo kriterijumima iz osamdesetih godina, kada je maksimum zemljišta u vlasništvu mogao da bude do 17 hektara. Znači, to su se tada smatrali velikim poljoprivrednim proizvođačima.
Mali poljoprivrednici su se gasili, a gazdinstva su se povećavala. Sada više ne mogu da opstanu ni oni sa 20 ni oni sa 30 hektara. Da se ovakvim tempom nastavilo, kroz koju godinu ne bi više ostali ni oni sa 100 hektara, jer je poljoprivreda toliko devastirana da jednostavno nema zarade, zbog izostanka podrške Ministarstva poljoprivrede, zbog klimatskih uslova koji nas prate poslednjih pet-šest godina. Svaka godina je sve ekstremnija, sve sušnija, sa sve većim temperaturama.
Veliki i mali dobijaju iste subvencije. Kada je došla Srpska napredna stranka, prvo što je uradila bilo je smanjenje subvencija poljoprivrednicima i smanjenje maksimalnog broja hektara sa 100 na 20. Srećom, od 2012. godine pa nadalje imali smo četiri-pet jako dobrih godina u poljoprivredi, kada su cene bile dobre. Onda smo nekako plovili. Međutim, poslednjih pet-šest godina više nemamo ni dobre cene ni dobre prinose. Jednostavno smo bili primorani da izađemo na ulicu i skrenemo pažnju i Vladi i Ministarstvu da ćemo se, jedan po jedan, svi ugasiti.
Prednost velikih poseda je ta što oni mogu da sednu sa otkupljivačima i dobiju bolje cene đubriva, semenskog materijala, sredstava za zaštitu bilja i hemije. Mali poljoprivrednici, što mi stalno apelujemo, jednostavno će morati da se povezuju. Trebalo bi da budu povezana lica, da se udruži četiri, pet ili šest poljoprivrednika, kako bi na tržištu i kod otkupljivača mogli ozbiljnije da nastupaju sa većom površinom. Ali, kažem, to je možda nekih 10 do 20 odsto bolja pozicija na celokupnom nivou u odnosu na to kada nastupaju samostalno.
021: Nakon protesta i blokada puteva poljoprivrednici su sa predstavnicima bivše vlasti postigli neke dogovore o ispunjenju svojih zahteva, ali je i dalje upitno koliko su ta obećanja zaista ispunjena. Šta je konkretno ispunjeno od dogovora koje je država postigla sa poljoprivrednicima i na koje zahteve se i dalje čeka?
Filipović: Mi smo posle dužeg vremena, računajući od 2011. godine, kada su poljoprivrednici poslednji put protestovali, imali pauzu od 11 godina. Poljoprivrednici su ćutali i na kraju je puklo. U avgustu 2022. godine organizovali smo protest jer smo uvideli da moramo da izađemo na ulice, pošto ćemo u suprotnom svi biti ugašeni za nekoliko godina.
Ja sam sticajem okolnosti, u ime Inicijative za opstanak poljoprivrednika, bio pregovarač na svim tim pregovorima sa Vladom i ministarstvima. Stekao sam utisak da su oni, sada ću reći za Ministarstvo poljoprivrede, ali to se odnosi na celu Vladu, tu samo da bi sačuvali što više novca u budžetu i što manje dali poljoprivrednicima.
Iako razumeju naše probleme, jer mi ih iznosimo i oni ih saslušaju, nisu spremni da pomognu. Ako mi tražimo 18.000 dinara, oni se trude da daju 11.000, dakle, kao na pijaci. Meni se od samog početka nije svideo takav pristup, jer je Ministarstvo poljoprivrede tu da pomogne. Zato ih svi mi, poreski obveznici plaćamo, da nam pronađu rešenja kako da preživimo u ovako teškim vremenima.
Uprkos već postignutim dogovorima, od 2022. godine morali smo još tri puta da izlazimo na ulice i da tamo provodimo po 10 dana, blokiramo saobraćaj i smetamo građanima. Oni neće reagovati ako ne vide pritisak na ulici. Pod tim pritiskom svaki put smo nešto dobili, ali je to uvek bilo nekih 20 odsto od traženog, pa na svakom sledećem protestu još 20 odsto. Tako smo došli do toga da smo subvencije za biljnu proizvodnju podigli sa 4.000 dinara po hektaru na 35.000 dinara. Iznos za dizel gorivo takođe smo povećali, iako smo mi tražili povrat cele akcize, jer su u regionu i Evropi poljoprivrednici oslobođeni akciza i državnih nameta.
Što se tiče sistemskih rešenja u poljoprivredi, imali smo dva-tri zahteva, ali se ona nisu pomerila sa nule. Dobili smo samo obećanja.
021: Šta nam govori dosadašnje postupanje vlasti po pitanju sistemskog rešavanja problema poljoprivrednika? Uprkos dosadašnjim protestima i pregovorima, šta je konkretno potrebno da se uradi kako bi se položaj poljoprivrednika suštinski promenio i kako bi dobili sve povlastice koje im sleduju?
Filipović: Mi smo tri puta slali zahteve i tražili uvid kako bismo videli koliko zaista imamo registrovanih poljoprivrednih gazdinstava. Smatramo da ima mnogo fiktivnih poljoprivrednih gazdinstava koja postoje samo na papiru, a u praksi ih nema.
Znam za podatak da su po Vojvodini kružili kamioni sa kravama. Krave su dovožene, ljudi su ih prijavljivali, uzimali subvencije, a te krave su već sutradan odlazile kod drugog vlasnika. Subvencije su, naravno, ostajale.
Nama je prvo potrebno da znamo pravo stanje registrovanih gazdinstava - koliko ima hektara, koliko krava i svega ostalog, da bismo onda mogli da krenemo dalje. Tako bi i za stvarne poljoprivrednike, koji se zaista bave ovim poslom, bilo više novca.
Ovako mnogo novca odlazi na druge stvari. Da ne govorim o mehanizaciji. Povraćaj novca za mehanizaciju dobijali su podobni ljudi. Imate gazdinstva koja su dobila po 10 mašina. Neki od nas koji smo izlazili na proteste, čim bi se na konkursu pojavilo naše ime i prezime za neku mašinu, odmah bismo bili stavljeni po strani i nismo mogli da dobijemo ništa.
021: Šta sve utiče na cene vaših proizvoda i da li proizvođači uopšte imaju mogućnost da sami utiču na cene svojih proizvoda i ko zapravo određuje koliko će koji proizvod koštati?
Filipović: Ja sam to drugačije zamišljao dok nisam malo više uplovio u ovu strategiju i sve to. Bukvalno ću vam reći da se cena određuje tako što četiri-pet otkupljivača sednu i jednostavno odrede cenu koja njima odgovara, kako bi ostvarili ekstra profit. Uopšte ih ne interesuje da li će ta cena odgovarati poljoprivrednicima i da li će oni biti barem na nekoj pozitivnoj nuli. Mada ja ne volim ni da kažem "pozitivna nula", nula je nula.
To je poražavajuće. Poslednjih nekoliko godina imamo te akontne cene koje otkupljivači ponude poljoprivrednicima tokom žetve. Recimo, daju otkupnu cenu za žito od 18 dinara jer znaju da ispod toga neće ići. Ponudiće minimalnu cenu, a onda će kasnije doplatiti kada sednu, sve obračunaju i izračunaju koliko oni treba da zarade.
Neretko se dešava, kao ove godine, da akontna cena suncokreta bude 50 dinara, uz očekivanje da će na kraju biti neke doplate. Međutim, na kraju su podvukli crtu i videli da akontna cena ostaje i konačna cena od 50 dinara. Poljoprivrednici jednostavno nemaju mogućnost da utiču na cene, kao što ne možemo da utičemo ni na cene repromaterijala.
Mi ćemo kao udruženje sigurno stati protiv toga i boriti se da se stane na put tim monopolistima, da počnu da se primenjuju sistemska rešenja i da se uredi tržište. Poljoprivrednici ne smeju da zavise od monopolista, već je potrebno da sve ima neku normalnu cenu, kakvu imaju poljoprivrednici u regionu, da ne govorimo o Evropskoj uniji.
021: Poljoprivrednici su najavili i podnošenje krivične prijave protiv ministra Glamočića. Na osnovu čega najavljujete tu krivičnu prijavu i šta konkretno tražite da se njome ispita?
Filipović: Pošto je postupak u toku, što se nas tiče, mi imamo pravni tim Inicijative koji će zastupati svih 78 udruženja, to smo dogovorili pre neko veče na sastanku u Vojvodi Stepi.
Daćemo ovlašćenje našim advokatima da vide šta možemo da uradimo na osnovu tužbe ili krivičnog gonjenja, ukoliko za to ima osnova. Mi smatramo da ima, jer su pare nestale. Budžet je prošle i ove godine bio isti. Ako smo prošle godine dobili 17.000 dinara za sertifikovano seme, ne vidim kako je moguće da ove godine tog novca nema.
Sve to nam otvara osnovane sumnje, a naši advokati će raditi na tome. Videćemo da li će to biti tužba protiv ministra, celog ministarstva ili direktora Uprave za agrarna plaćanja. Od nečega se početi mora i to će se sigurno raščivijati.
To nije mala suma novca i mi od toga nećemo odustati, jer nam je to jedna slamka spasa posle ovako teške godine, koja je ponovo bila sušna, sa niskim prinosima i niskim otkupnim cenama. Jednostavno, tražimo barem ono što je obećano. Ako je moglo 2025. godine da se ispoštuje, ne vidim razlog zašto nema novca za 2026. godinu. Jedino ako su te pare preusmerene na nešto drugo, možda za Ekspo, možda za stadione, možda za izbore ili neke glasove - ne bih u to da se mešam, ali je jako sumnjivo.
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar