Novosadska baristkinja Jelena Lejić: Lepota ležanja na ravnom delu tople stene

Kristalno more i mirisna borovina, uvale koje grle one koji bi da uživaju u tišini, talasima, zrikavcima i maestralu. Kad čuju odakle je, meštani po ure ćakulaju o svojim poznanicima iz Srbije.
Novosadska baristkinja Jelena Lejić: Lepota ležanja na ravnom delu tople stene
Foto: Pixabay
Novosadska baristkinja Jelena Lejić rođena je Kikinđanka. Ovog leta svoju strast ka kafi i znanje u pripremanju ovog okrepljujućeg i, za komunikaciju ljudi, važnog pića, pokazuje na Jadranu, na otoku Hvaru, tačnije u mestu Stari Grad. 
 
Tamo se, kaže, obrela sasvim slučajno, preko zajedničkog prijatelja devojke koja je na Hvaru pokretala kafeteriju u kojoj od početka juna, u ulozi bariste, ljubitelje kafe uči svim čarima ispijanja specialty kafa.
 
"U Starom Gradu generalno baš ne pridaju mnogo značaja ovom veličanstvenom napitku. Uglavnom se služi komercijalna kafa na koju su meštani navikli i ona ih od gorčine ujutru izuva iz šlapa sna. Ja sam tu ovo leto da im pomognem da odaberu nešto kvalitetnije jutarnje razbuđivanje", kaže na početku ove priče Jelena Lejić.
 
Na pitanje u čemu je tajna speciallity kafa, otkud tolika pomama sada za njima, kaže da ne postoji nikakva tajna same speciallity kafe. 
 
"Sve je transparentno, ali ljudi generalno ne znaju mnogo o svom omiljenom napitku, pa ja mogu da kažem da sam kao neki mađioničar ili Baltazar koji stvara čaroliju u šoljici. 
 
Single origin je mala fraza sa velikom definicijom. Značenje se često pojednostavljuje za kafu koja potiče od jednog proizvođača useva ili regiona u jednoj zemlji. Kod speciallity kafa vi znate zemlju porekla zrna, regiju u kojoj je kafa uzgajana, nadmorsku visinu na kojoj je rasla, sortu kafe, ime farme na kojoj su se brinuli o njoj, način procesuiranja i na kraju profil prženja kafe i neku njenu ocenu koja je klasifikuje na viši ili niži rang spešlti zrna. U kafeteriji u kojoj radim, a zove se "Melting Spot", nudim hrvatski, tačnije splitski brend "Kava" koga nema u Srbiji. Ne zaboravimo da je kafa voće sa širokim dijapazonom ukusa koju barista u šoljici treba da istakne najbolje što ume", objašnjava Jelena.
 
 
 
 
Prelazi na priču o mestu u kom boravi, pa kaže da je Stari Grad glavna trajektna stanica na samom ostrvu, da je Hvar poznat kao jedno od najsunčaniji ostrva i jedan od najstarijih gradova u Hrvatskoj. 
 
"To je malo mesto, praktično seoce, sa uskim ulicama u kojime su vile i kuće starosedelaca sve u kamenu. Imaju stare rustične šalukatre i balkone sa kojih u slapovima visi cveće. Dosta kuća ima luminare – to su krovni prozori, te sulare i skalinade, što su kamene terase sa stepenicama.
 
Mesto je okruženo gustom borovom šumom koja opojno miriše, pogotovo u susretu sa ostalim mediteranskim biljem. Okolo su polja vinove loze i maslinici. Starogradsko polje, na kojem se 2400 godina u kontinuitetu uzgajaju grožđe i masline, upisano je na UNESCO-v popis svetske baštine, a na UNESCO-vom popisu nematerijalne kulturne baštine je veština izrade čipke od niti agave čime su se bavili u hvarskom Benediktinskom samostanu”, puna je utisaka Lejić.
 
 
 
Kako dodaje, Gradska luka je s pučine zaštićena sa čak 17 ostrva koji se zovu Paklena ostrva. Zbog toga se i klima na Hvaru razlikuje na njegovoj severnoj i južnoj strani koja je zaklonjenija od bure, pa time i toplija.
 
 
 
"Ulice u Starom Gradu su rustične, slikovite, i imaju poseban šmek. Odišu mirisima davnina i svih ljudi koji su tu živeli. Mesto je puno istorijskih znamenitosti, ima nekoliko manjih tvrđava, starih crkava, samostana. Svako ima neku svoju priču: Dominikanski samostan, dom slavnog renesansnog pesnika Petra Hektorovića Tvrdalj, Župna crkva Sv. Stjepana... Na širem području Hvara su i tvrđava Španjola iz 16. veka, Napoleonova tvrđava iz 19. veka, Katedrala sa slikama mletačkih majstora, Franjevački samostan, Crkva sv. Marije od Milosrđa... Zanimljivo je da je prvo pozorište na Balkanu nastalo baš ovde na Hvaru, 1612. godine”, podseća sagovornica.
 
 
 
Jelena kaže da je u poslednjih nekoliko dana broj posetilaca u gradu porastao. Turisti su uglavnom iz evropskih prestonica i Amerike i ne bi rekla da su neki bogataši, više su to obični ljudi koji su veliki hedonisti i znaju da uživaju u svom odmoru. Na propitivanje kakvi su meštani, vole li furešte (turiste), kaže da je mesto malo, pa je normalno da svako svakoga pozdravi, stane i proćaska.
 
"Starijim meštanima sam posebno zanimljiva kada spomenem da sam iz Kikinde. Uvek imaju neku kratku priču - od po ure - o svojim poznanicima iz Srbije. Jako su ljubazni, prijatni i gostoljubivi."
 
U tom kraju se, nastavlja Lejić, rado igra balote (boćanje). To je omiljeni sport starijih meštana, a jednu ozbiljnu partiju balote Jelena je imala priliku da vidi prilikom posete Splitu. Picigin je takođe popularan, primećuje, na plažama i u pesmama.
 
"Mislim da je svim uzrastima omiljena zanimacija u vodi, ali i mom psu Žiki. Starije meštanke uglavnom čekaju da sunce zađe, pa se onda sređuju za izlazak. Uvežu maramu u neobaveznu mašnu na glavi, a svoje jače polovine obuku u jednu od boja sa mašne i onda pod ruku sa njima idu na sladoled, laganim korakom uz rivu. Lepo ih je videti."
 
 
 
Sagovornica 021.rs kaže da nikada do sada nije imala priliku da letuje u Hrvatskoj i da nije znala koliko je lepo staviti peškir na ravan deo tople stene.
 
"Meni svaki dan počinje isto, već od 6.30 sam na biciklu i krećem ka poslu. Nakon toga ručam, pa pakujem ranac za plažu. Uglavnom pobegnem od svih i nađem sebi parče uvalice gde mi društvo prave knjiga, Žile i muzika.
 
More je kristalno čisto, borove šume mirišu čarobno, a šišarke koje padaju sa njih korisne su - njih umesto loptice koristim za svog Žiku. Ovo je ujedno prilika da se izvinim svima kojima je Žile probušio loptu u našem Dunavskom parku u Novom Sadu.
 
 
 
Plaže su na Hvaru prelepe! Zapravo, ne postoje standardne plaže sa kafićima, suncobranima i ležaljkama, što me posebno raduje. Postoji nekoliko većih plaža, ovo ostalo su uvale na kojima možeš da budeš sam i da uživaš uz neverovatnu tišinu, zvuke talasa i ptica, dok maestral miluje dušu. Zrikavci su neumorni, aktivni su tokom celog dana."
 
 
 
Ni cene na Hvaru nisu dramatične. Lejić kaže da se one ne razlikuju mnogo u odnosu na Srbiju, sve zavisi od životnih potreba.
 
“Jede se u restoranima i konobama koje su na svakom koraku. Smeštene su u uskim kamenim uličicama, štekati (deo restorana na otvorenom prostoru) su prekriveni lijanderom. Mesto ima i pijacu, ali meštani kažu da su to sve uvezeni proizvodi, tako da je svejedno da li ćeš otići u supermarket ili na pijacu. Na moju sreću, poznanica u svom vrtu uzgajaja razno povrće, pa se tako snabdevam”, priča Jelena.
 
 
 
"Što se hrane tiče, na ostrvu su specijaliteti 'brodet' - to je gusta supa sa morskim plodovima i belim vinom, te 'gregada' što je ime za jelo od ribe, krompira, povrća i maslinovog ulja. Ako zagrebe 'nostalagija' u vidu roštilja, do njega je malo teže doći, ali je u tom slučaju dobro poznavati domaćine restorana.
 
Ovde prosto nema loše spize (jela), jede se riba na sto načina, morski plodovi su specijalnost kuvara, a pije se 'plavac mali', najpoznatije vino na Hvaru, To je nešto što prvo probate, ali psotoji i mnogo lokalnih malih proizvođača vina koja su fenomenalna. Nisam neki vrhunski poznavalac vina, ali mi prijaju nepcima", otkriva Lejić.
 
Povodom noćnog života kaže da on skoro da i - ne postoji.
 
"Tu i tamo se čuje koja gitara - Oliver i Balašević, ali sve uz neku večeru ili čašu vina. Ne postoje klubovi i slično, mesto je dosta mirno. Kada nam je do đuskanja skoknemo na Hvar, a festivali se uglavnom organizuju u Splitu."
 
 
 
Na pitanje kako je mesto prošlo u pandemiji, kaže da ljudi govore da se pandemija tu maltene nije ni osetila.
 
"Nije bilo nikakvih zabrana kretanja i slično tome, pa se živelo kao i ranije. Maske su jedino što je i dalje aktuelno u zatvorenim prostorima."
 
Na kraju ove hvarske priče pitanje Jeleni, da li uopšte namerava da se vrati u severne krajeve?
 
"Planiram u Starom Gradu da ostanem do kraja oktobra. Kad nastupi kraj sezone, napraviću đir po okolnim mestima, a prvi mi je na listi čarobni Rovinj."
  • nema

    30.06.2021 11:14
    Uživanje
    Prelep tekst , uživanje i u čitanju i u fotografijama. Prijalo mi je .
  • BoeserWolf

    29.06.2021 21:16
    @dragan
    Barista je muski rod, i oznacava osobu koja se specijalizira za kafu.

    Ne radi se o barmenu, per se
  • Masline

    29.06.2021 17:47
    Ostani tamo i sve nas zovi, braćemo masline za džabe:)

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.