Istočna Nemačka 1989. - marš koji je nokautirao komunizam

Masovni antikomunistički protesti u Lajpcigu doveli su do propasti Istočne Nemačke.

 

Leipzig Monday demonstration, 30 Oct 89
Getty Images
Protesti u Lajpcigu 1989. godine

 

Niko 1989. godine nije imao mobilne telefone niti društvene mreže uz pomoć kojih bi mogao da mobiliše pristalice.

Ali Istočni Nemci kojima je bilo dosta komunizma, izašli su masovno na ulice Lajpciga iako su živeli u svetu u kom su njihove slobode bile vrlo ograničene.

„Nismo imali telefone kod kuće - nismo smeli da ih imamo, a ionako bi nas prisluškivali", priseća se Katrin Hatenhauer, jedna od organizatorki demonstracija u taj ponedeljak u Lajpcigu, drugom najvećem gradu Istočne Nemačke.

Protesti od 9. oktobra bili su prekretnica: masa od 70.000 ljudi zaposela je centar grada i po prvi put se usudila da prošeta pored ozloglašenog sedišta tajne policije Štazi.

„Mi smo narod!", skandirali su.

Oko 6.000 naoružanih policajaca i pripadnika Štazija u civilu posmatralo je iz bočnih ulica - ali se nisu usudili da reaguju protiv brojčano izuzetno nadmoćnije mase.

Gvozdeni stisak komunističke propagande koji je primenjivan na ljudima bio je razbijen. Ali i Istočna i Zapadna Nemačka bile su jednako zapanjene padom Berlinskog zida samo mesec dana kasnije.

 

Siegbert Schefke, file pic, with Protestant church in background
Getty Images
Sigbert Šefke 2014: Crkveni toranj u pozadini bio je njegova pozicija za snimanje protesta od 9. oktobra 1989. godine

 

Šta je pokrenulo mirni ustanak?

U Istočnoj Nemačkoj (zvanično Nemačka demokratska republika, NDR) već su široko bili rasprostranjeni bes i nezadovoljstvo, a to raspoloženje samo je eskaliralo tokom čitave 1989. godine.

Milioni Istočnih Nemaca u tajnosti su gledali živopisnu, kapitalističku zapadnonemačku televiziju, iako je to bilo protivzakonito. Videli su luksuz Zapada i koliko stvari se tamo prodavalo, ali su imali malo šanse da pređu granicu. Za to vreme, komunistička NDR bila je siva, pogođena čestim nestašicama.

Protivnike režima špijunirali su i uznemiravali pripadnici Štazija koji su često odlučivali o tome ko gde može da studira ili radi.

 

Leipzig arrests, 10 June 1989
Getty Images
Organizatori uličnog festivala u Lajpcigu uhapšeni su u junu 1989. godine

 

Bolesni 77-godišnji komunistički lider Erih Honeker opirao se reformama, dok su susedne i Poljska i Mađarska prolazile kroz demokratsku tranziciju.

Njihov „veliki brat" - Sovjetski Savez - predvodio je reformista Mihail Gorbačov. Njegova politika „glasnosti" (otvorenosti) koju je Zapad ohrabrivao, omogućila je disidenciju i navela sovjetske građane da se suprotstave dugo prećutkivanim komunističkim zločinima.

„Gorbi! Gorbi!", postao je popularan slogan među Istočnim Nemcima gladnim reformi kakve je pokrenuo Gorbačov.

Tokom leta 1989. godine, Mađarska je uklonila bodljikavu žicu sa granice sa kapitalističkom Austrijom, stvorivši tako maršrutu za beg Istočnim Nemcima koji su očajnički želeli da se dokopaju Zapada. Mnogi Istočni Nemci tradicionalno su odlazili na odmor u Mađarsku, lišeni drugih mogućnosti za putovanje po inostranstvu.

Egzodus se pretvorio u poplavu ljudi; hiljade njih je tražilo utočište i u ambasadi Zapadne Nemačke u Čehoslovačkoj, a mnoge porodice su razdvojene.

Gorbačov je posetio Istočni Berlin 7. oktobra, za četrdesetogodišnjicu postojanja NDR-a i pozvao Honekera da pokrene reforme, rekavši mu da „život kažnjava one koji zakasne".

Zvaničnici NDR-a su tvrdili da su oslobodili „narod" od kapitalističke eksploatacije: izgradnja komunizma značila je siguran posao, jeftine stanove i kolektivno socijalno i zdravstveno osiguranje.

Zašto je Lajpcig bio ključan za pad NDR-a?

Nekoliko godina je pastor Kristof Voneberger svakog ponedeljka držao „molitvu za mir" u protestantskoj Crkvi Svetog Nikole. Ova crkva bila je utočište političkih disidenata.

Osamdesete su bile godine protesta protiv držanja nuklearnih projektila u Evropi. Najviše ljudi protestovalo je protiv američkih raketa u Zapadnoj Evropi, ali je Honeker tolerisao i mali istočnonemački mirovni pokret koji je protestovao zbog sovjetskih nuklearnih projektila u NDR-u.

„Crkva Svetog Nikole bila je poznata u Lajpcigu kao slobodno mesto. Znali smo da Štazi ima ljude u crkvi, ali naše aktivnosti nisu mogle biti zabranjene, zato što su se zvale molitve za mir, a ne protesti", kaže Hatenhauer koja je u to vreme imala 20 godina.

„Grupna solidarnost postajala je sve jača, a leto tokom kog su mnogi pobegli je pomoglo. Mnogi ljudi su nam se pridružili jer su bili očajni, izgubivši članove porodica. I tako su ljudi tražili mesto na kom bi mogli da razmenjuju priče, da donose odluke kako da nastave živote", kaže ona za BBC.

Međunarodni sajam u Lajpcigu od 4. septembra pružio je retku priliku za anti-komunistički otpor: Zapadnim novinarima bio je dozvoljen ulazak u grad.

Hatenhauer i njene kolege disidenti promenili su strategiju za 4. septembar. „Morali smo da izvedemo ljude iz crkve, da postanu vidljivi, da pokretu nadenemo lice."

 

Demonstrators march through Leipzig in 1989
Getty Images
Marš koji je prošao pored sedišta Štazija i pokazao se kao prekretnica - Lajpcig 9. oktobra 1989. godine

 

Razvili su transparente sa sloganima „sloboda okupljanja" i „za otvorenu zemlju slobodnih ljudi". Štazi ih je odmah oduzeo - ali, mnogo važnije, zapadnonemačka televizija snimila je brutalnost državnog aparata.

Gledajući te slike, Istočni Nemci su „mogli da vide da laži vlasti o nama nisu istinite - nismo izgledali kao kontrarevolucionarni kriminalci", kaže ona.

Bivši disident Uve Švabe kaže za BBC da je „ljudima bilo preko glave NDR-a, konstantnog života u lažima i propagandi." „Realnost je bila da je Lajpcig bio u strašno zagađenom stanju, vazduh je bio grozan, smrdeo je."

On se odavno zalagao za čišćenje životne sredine u NDR-u. Lajpcigov glavni problem sa zagađenjem poticao je od obližnjeg rudnika lignita.

 

Berlin Wall, 1 Apr 1986
Getty Images
Berlinski zid 1986: komunistička Istočna Nemačka je nazivala one koji pobegnu na Zapad kriminalcima

 

Zašto je 9. oktobar bio prekretnicama na protestima?

U oktobru 1989. godine postojale su mnoge različite opozicione grupe, a prema bivšoj disidentkinji Katrin Maler Valter, pastor Voneberger bio je njihov ključni koordinator.

„Mnogi ljudi su shvatili da ne mogu da budu slobodni novinari ili advokati u NDR-u, pa su studirali teologiju kako bi bili slobodni od države i među njima je bilo mnogo kritičara", kaže Švabe.

A opet su aktivisti među sveštenim licima bili u manjini u lajpciškoj Protestantskoj crkvi - svega šest od 50, kaže Švabe. A Katolička crkva je odbacila aktiviste.


Pad Istočne Nemačke 1989. godine

Avgust-septembar: Hiljade Istočnih Nemaca beži na Zapad preko mađarske granice sa Austrijom; drugi beže preko Čehoslovačke

9. oktobar: Neprikosnovena masa od 70.000 ljudi demonstrira u centru Lajpciga zahtevajući slobodu

18. oktobar: Komunistički lider Erih Honeker podnosi ostavku, a zamenjuje ga Egon Krenc

7. novembar: Vlada i Politbiro podnose ostavku

9. novembar: Pad Berlinskog zida

3. oktobar 1990: Ponovno ujedinjenje Nemačke


Pastor Voneberger, Valter i drugi aktivisti stvorili su mrežu u Lajpcigu, omogućivši da 9. oktobar ima ogroman uticaj.

Publicitet koji su stvorile demonstracije od ponedeljka pokazao je da je vreme „sazrelo", kaže Valter. „Svi su shvatili: 'Au, pa nešto se ovde stvarno menja.'"

Ali mnogi demonstranti su se plašili da će policija otvoriti vatru, jer je surova reakcija komunističke Kine na trgu Tjenanmen još bila sveža u njihovom sećanju. Viši član Politbiroa NDR-a Egon Krenc hvalio je tu reakciju.

I zato je masa u Lajpcigu skandirala takođe: „Bez nasilja!", a aktivistu su pozivali učesnike da izbegavaju da daju povoda policiji da otvori vatru.

„Na ulicama je bilo ljudi svih godišta, mada su mnogi stariji ljudi pokušavali da spreče da njihova deca izađu", kaže Švabe.

Kasnije se ispostavilo da su vlasti naredile bolnicama u Lajpcigu da spreme dodatni broj kreveta i zalihe krvi.

Te noći je Valter pozvala pastora Vonebergera iz skrovišta u gradskoj Protestantsko-reformističkoj crkvi i ispričala mu za demonstracije.

On se nalazio u jednoj drugoj crkvi, a zvali su ga i mnogi drugi aktivisti. Onda je dao intervju uživo preko telefona za zapadnonemačku televiziju.

„Preko zapadnonemačke televizije mogli smo da se obratimo narodu NDR-a", objašnjava Valter.

Još dvojica aktivista - Aram Radomski i Sigbert Šefke - imali su TV kameru, ali im je bilo potrebno bezbedno mesto sa kog bi mogli da snimaju demonstracije. Valter ih je povezala sa pastorom, koji im je dozvolio da se popnu u toranj Reformističke crk

„Nisam se usudio da snimam sa ulice", kaže za BBC Šefke, istočnoberlinski disident iz 1989. godine.

„Kasnije sam u hotelu upoznao novinara Špigla iz Zapadne Nemačke Ulriha Švarca i dao mu svoj snimak, koji je on iste večeri poneo nazad."

Mirni ustanak 70.000 ljudi emitovan je narednog dana na Zapadnonemačkoj televiziji.

Protestni pokret bio je nezaustavljiv: nedelju dana kasnije više od 100.000 ljudi okupilo se u centru Lajpciga, a protest se uskoro proširio na čitavu Istočnu Nemačku.

„Ja sad imam 60 godina. Ranije sam živeo iza bodljikave žice, ali sada živim više u slobodi nego bez nje. Bio sam okružen zidovima 30 godina", kaže Šefke.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

  • Петровград

    23.10.2019 12:07
    Komunista

    Читав свет је живео ''лепо''у поратном периоди, а велика већина је и наставила.
    СФРЈ је била обично незванично чедо НАТО пакта и западних савезника, то је знао свако са два грама мозга. Тамо где није било западнотлачитељског упумпавања, био је сценарио из Мађарске, Румуније, Чешке, итд. Чак и из тетошене СФРЈ је при првом отварању капија 60-их побегло преко милион Југословена. Тзв. први талас гастрабајтера. Живело се на таласу обнове две деценије и већ крајем 70-их и 80-их је отишло у першун. То ће ти рећи сваки економиста. Систем у ком једнакији добијају станове, ''бесплатна'' летовања и остале ''погодности'' се кад-тад сам уруши. И то се и десило. Нажалост, десио се и рат. Данас смо обична немачка колонија, као и остатак ЈИ Европе.
  • Ovdašnji

    22.10.2019 23:37
    Za @Tunel Jeftinoće
    Kome se nije svidelo i mislio je da ima bolje, taj je bežao.
    Znate u čemu je komunizam bio u prednosti?
    Iz njega se moglo pobeći. Ko je hteo, pobegao je.

    Sa zapada sve i jedna propalica, i da hoće, ne može da pobegne.
    Ne može ekonomski. Nema čime. Ne zna kako. Nema obrazovanja ni da zna gde se kako živi.
    Ne zna čak ni kako izgleda društveni sistem u drugim zemljama, jer mu sopstveni mediji to ne dozvoljavaju.

    Decenijama i vekovima Britanci misle da je Balkan, Jugoslavija, Srbija u Africi.

    No, čemu rasprava? Verovatno zbog straha od sadašnje unije nadmoćnih komunističkih zemalja?
    Straha od toga da će se hamburger plaćati rubljama ili juanima?

    Mi, ovde, upoznasmo zapad prilikom vatrometa 1999-te i njegovih medijskih laži od 1990-te do danas. Ne treba nam više.
    Ne mislite valjda da će nam nezadovoljstvo nekadašnjih emigranata isprati mozak, da ne znamo kako smo dobro živeli ovde?
  • @Tunel Jeftinoće

    22.10.2019 21:20
    Зашто оправдавате бруталне репресивне комунистичке режиме? Да ли су стотине хиљада људи тек тако бежали из комунистичког раја у руке капиталистичких тлачитеља?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC