Izbori u Turskoj: Zašto je Erdoganova pobeda važna za Zapad

Strateška uloga Turske je značajno porasla posle ruske invazije na Ukrajinu.
Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan (levo) rukuje se sa sa Vladimirom Putinom
PPO/Reuters
Redžep Tajip Erdogan odbija da prekine saradnju sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom posle invazije na Ukrajinu

Strateški značaj Turske se može primetiti, koja je ojačala poziciju posle ruske invazije na Ukrajinu, tako što su svetski lideri požurili da čestitaju pobedu Redžepa Tajipa Erdogana na predsedničkim izborima.

Prvi koji je novom-starom predsedniku čestitao bio je Vladimir Putin, lider Rusije.

On je imao veliku želju da čestita njegovom turskom kolegi i „jakom lideru", pa nije sačekao ni da se objave zvanični rezultati pre nego što je izdvojio Erdoganovu „nezavisnu spoljnu politiku" kao razlog za izbornu pobedu.

Možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je turska politika koju Rusija posebno voli - jeste Erdoganovo odbijanje da progoni Kremlj posle invazije na Ukrajinu, čak i kada su turski saveznici u NATO-u uveli sankcije i smanjili njihovu energetsku zavisnost od Rusije.

Trgovina Rusije i Turske se čak i povećala posle početka rata u Ukrajini.

Međutim, osim Putina, Erdoganu su čestitali Džozef Bajden, američki predsednik, kao i Emanuel Makron, šef francuske države.

A čestitao mu je i Vladimir Zelenski, predsednik Ukrajine.

Iako nisu zadovoljni zbog Erdoganovog odnosa sa Kremljom i njegovim progonom slobode govora i ograničavanju demokratije u Turskoj tokom dve decenije na vlasti, Turska je ključni, iako težak i nepredvidiv saveznik Zapada.

Turska je važna članica Severnoatlantskog vojnog saveza (NATO) i učestvuje u svim misijama.

Erodgan održava bliske veze sa Rusijom, ali i prodaje vojnu opremu Ukrajini.

Turski predsednik je posredovao u dogovoru prema kojem je Rusija prekinula blokadu ukrajinskih zaliha žita, dozvoljavajući im da dođu u delove sveta koji se na njih oslanjaju.

On je, posle dugog oklevanja, dao zvanično odobrenje da Finska, koja se graniči sa Rusijom, uđe u NATO.

Nekada vatreni pobornik ulaska Turske u Evropsku uniju, Erdogan danas zagovara politiku „ponovo jake Turske".

Za njega, to znači nezavisniju spoljnu politiku.

Tokom godina, Erdogan je razvio transakcione odnose sa svim saveznicima.


Pogledajte video: Kako se Turska promenila pod vlašću Erdogana


Amerika nije krila nestrpljenje tokom ubeđivanja Erdogana da odobri članstvo i Švedskoj u NATO.

Švedska bi obezbedila važnu poziciju u Baltičkom moru za savez protiv Rusije.

Zapad se nada da bi užasno stanje turske ekonomije - i verovatnoća da će Erdogan morati da se koncentriše na stabilizaciju finansija i privlačenje stranih investicija - moglo da se pokaže kao meka tačka za insistiranje na pristupanju Švedske u NATO.

Turska i Mađarska su jedine zemlje NATO saveza koje još uvek blokiraju članstvo Stokholma.

Francuski predsednik Makron je u međuvremenu zabrinut zbog migracije u EU i nada se da će što pre dobiti uveravanja Erdogana.

Tokom migracione krize 2015. godine, više od milion izbeglica i tražilaca azila - uglavnom iz Sirije - prešlo je opasno putovanje preko Sredozemnog mora do EU u čamcima krijumčara ljudi.

Brisel je potom sklopio dogovor sa Turskom.

U zamenu za veliku sumu novca i bezvizna putovanja za Turke u EU - ova poslednja nikada nije u potpunosti stigla zbog prigovora EU na Erdoganovo zatvaranje kritičara i političkih protivnika - turski predsednik je dao sve od sebe da spreči migrante bez dokumenata da napuštaju tursku teritoriju da bi stigli do Zapada.

Međutim, sve veći broj sirijskih izbeglica pokazao se krajnje nepopularnim kod turskih glasača.

U maju 2023. godine, sve političke stranke koje učestvuju na parlamentarnim izborima u Turskoj obećale su da će preduzeti mere za rešavanje „pitanja migranata".

EU je zabrinuta zbog mogućnosti da Turska gurne izbeglice u Siriju, gde postoji opasnost po njihovu bezbednost i da će Turska dozvoliti krijumčarima ljudi da ponovo vladaju, da šalju čamce sa tražiocima azila i drugim migrantima preko Sredozemnog mora.

Brisel je u defanzivi jer je Grčka umešana u brojne sporove sa Erdoganom usredsređenim na Egejsko more, dok Kipar, članica EU, još kipi nakon što je Erdogan pozvao na rešenje dve države (Grčke i Turske) za decenijama duge podele posle turske invazije pre skoro 50 godina.

Zapad je nekada opisivao strateški značaj Turske kao mosta između Evrope i Bliskog istoka, ali je ruska invazija na Ukrajinu promenila status Turske.

Malo ko očekuje velika spoljnopolitička iznenađenja od Erdogana dok ulazi u treću deceniju na vlasti.

Ali strateški saveznici Ankare veoma pažljivo posmatraju.

Važno je šta Turska radi.


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

  • @Analizator

    30.05.2023 13:03
    Analiza vam je poput svake analize koje dokone babe prave na klupici ispred kuce u Lugu.
  • Analizator

    30.05.2023 11:32
    Težak udarac za Zapad odnosno Anglosaksonce je pobeda Erdogana na izborima. Uložili su sve na prozapadnog opozicionog kandidata, za kojeg su se nadali da će posle izbora da uvuče Tursku u rat protiv Rusije i da joj uvede sankcije. To se nije desilo, i sve je izglednije da će rat u Ukraini kraće da traje nego što se mislilo i Rusija će uzeti svoje, jer polako svi zapadni aduti padaju u vodu, a izbori u Turskoj su bili jedan od tih aduta koji su pali u vodu .

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC

Da li se ukrajinski operativci bore protiv ruskog Vagnera u sudanskom ratu

Na internetu su se pojavili snimci na kojima se navodno vidi kako ukrajinski operativci saslušavaju ruske plaćenike u Sudanu, dok neki medijski izveštaji sugerišu da bi Ukrajina mogla da učestvuje u sudanskom građanskom ratu. Da li se Ukrajina bori protiv ruske grupe Vagner u Africi uprkos tekućem ratu na vlastitoj teritoriji?