Roditelji prećutkuju vršnjačko nasilje pod izgovorom nestašluka

Vršnjačko nasilje među decom javlja se u ranoj dobi, ali ga roditelji neretko prećutkuju smatrajući to samo "dečjim nestašlucima".
Roditelji prećutkuju vršnjačko nasilje pod izgovorom nestašluka
Foto: Pixabay
Roditelji su glavni akteri u odrastanju dece. Oni ostvaruju jedan od najznačajnijih uticaja na decu u ranoj dobi, ali se ne mogu zanemariti drugi faktori koji utiču na ponašanje dece, poput okoline, društva, medija. Međutim, u prvim godinama života deca su najviše oslonjena na roditeljsku brigu i zbog toga od njih uče modele ponašanja u određenim situacijama. 
 
Ranija istraživanja skreću pažnju na to da vršnjačko nasilje često započinje u porodici kao nasilje među braćom i sestrama, ali se pažnja skreće i na preteranu zaštitu deteta od strane roditelja, što takođe ima nepovoljan efekat i može dete da gurne u ulogu žrtve.
 
Stručna saradnica Centra za prava deteta Vera Despotović objašnjava za 021.rs da deca u vrtić i školu polaze sa određenim usvojenim obrascima ponašanja. Po njenim rečima, presudnu ulogu u tome da li će neko dete biti nasilno ne igra to da li dolazi iz siromašne porodice, porodice u kojoj su roditelji razvedeni ili porodice koja se tek doselila u novu sredinu, već umnogome na to utiče funkcionalnost porodice. 
 
"U situaciji kada dete u svom iskustvu ima to da ukoliko nešto pogreši ili ne uradi kako se očekivalo, a roditelj je strog, ne objašnjava o čemu se radi, nego vređa, omalovažava ili udari, onda se pravi atmosfera u kojoj dete uči da onaj ko je jači može da bude agresivan, da to daje rezultate u smislu da dete bude paralisano. Međutim, ono nije naučilo šta bi trebalo da uradi drugačije, već samo kako da izbegne kaznu, ali istovremeno postaje traumatizovano. Kasnije, kada se nađe u situaciji sa svojim vršnjacima da se stvari ne odvijaju kako bi želelo, onda će ono da pribegne ponašanje koje je naučilo u porodici. Ako udari nekoga, vikne, zna da će ostvariti ono što je želelo. Dete je tako primilo jako tešku poruku, a to je da onaj ko te najviše voli može i da te povređuje. To je ta veza između ljubavi i nasilja, pa se nasilje prihvata kao legitiman način reagovanja", kaže Despotović.
 
Psiho-pedagoškinja i predsednica Centra za neformalno obrazovanje "Drugi korak" Spomenka Divljan poručuje da roditelji imaju značajnu ulogu u odrastanju deteta i u oblikovanju ponašanja u pojedinim situacijama, ali ukazuje na to da oni nisu jedini faktor. Podseća na atmosferu u društvu i odgovornost medija, dodajući da se pokreću peticije kako bi se sadržaji, koji štete razvoju mladih, poput rijaliti programa, zabranili.
 
"Kada otvaramo ovo pitanje mi pričamo i o vrednostima. Svi na neki način snosimo odgovornost, ali smo nažalost i kolateralna šteta kao posledica 90-ih godina. Mediji su se nažalost zdušno prilagodili i nisu dali prostor za neke nove vrednosti. Roditelji jesu glavni vaspitači svoje dece, ali daleko od toga da su jedini odgovorni", dodaje Divljan.
 
Poslušajte emisiju o odgovornosti roditelja:
 
Igramo se žmurke kada je reč o nasilju
 
Vršnjačko nasilje u Novom Sadu je u blagom porastu, a pojačana je i svest o potrebi prijavljivanja slučajeva nasilja nad decom, pokazuju dosadašnji izveštaji iz osnovnih i srednjih škola u Novom Sadu. Kako je nedavno navela članica Koordinacionog tela za borbu protiv nasilja u osnovnim i srednjim školama Grada Novog Sada Biljana Kikić Grujić direktori škola izbegavaju da pišu izveštaje u kojima će navoditi tačan broj slučajeva nasilja, kako škole ne bi dobile nisku ocenu prilikom eksternog ocenjivanja Školske uprave.
 
Međutim, na pojavu nasilja neretko ćute i roditelji. 
 
"Najčešće se žmuri na pojavu nasilja među decom ili roditelji to minimalizuju pod izgovorom dečjih nestašluka, čime se opravdava takav način ponašanja. Dete vidi da roditelji ne reaguju, pa zašto onda i u sledećoj situaciji ne bi postupilo agresivno. S druge strane, veoma često roditelji ne znaju kako da odreaguju u takvim situacijama i onda to jednostavno puste, nadajući se da će se samo rešiti, a neće. Nikada nisam čula da neki roditelj kaže kako želi da muči svoje dete, nego će reći da će sve da uradi za njega, ali se u nekim situacijama osećaju nemoćno i tu pribegavaju onome što im je poznato iz svoje porodice ili onome što će postići trenutno efekat, odnosno poslušnost, tako što će da viknu, udare, zastraše", navodi Despotović.
 
Spomenka Divljan ukazuje na to da veliki značaj ima takozvana "ćutljiva većina", odnosno deca i odrasli (roditelji, nastavnici), koji ne reaguju na pojavu nasilja. Njen stav je da odgovornost za ponašanje dece snose i roditelji, jer su njihove reakcije samo posledica onoga što su kao sadržaj primili tokom svog odrastanja. U takvim situacijama, kada detetu nisu pruženi adekvatni modeli ponašanja koje može da nauči, može se govoriti i o zapostavljanju deteta. Međutim, Divljan ukazuje i na još jedan problem, a to je preterana zaštićenost dece.
 
"Sada imamo pojavu takozvanog 'munchmallow" pristupa u vaspitanju, što znači da su roditelji previše zaštitnički nastrojeni. Samim tim, kada dođe do toga da se dete nasilno ponaša, roditelji tog stila vaspitanja nisu spremni da prihvate realnost i nastalu situaciju. Takve pojave su veoma česte i u vrtićima i u osnovnim školama. Zaposleni u obrazovanju sve češće to sagledavaju kao jedan od značajnih problema u rešavanju pitanja u vezi sa vršnjačkim nasiljem. Pričalo se o tome da li je takav oblik vaspitanja jedan od uzroka što se nasilje širi i razvija, ja bih rekla da jeste. Roditelji su odgovorni da detetu pruže ono što je dobro za njega, ali i da mu s ljubavlju postave granice. To podrazumeva da za dete radimo ono što je dobro za njegov razvoj. Kada toga nema, onda imamo svojevrsan vid zanemarivanja deteta", dodaje naša sagovornica.
 
Između ostalog, postavlja se pitanje koliki je efekat obrazovnog sistema ukoliko dete u školu dolazi sa već naučenim obrascima ponašanja. Još veći znak upitnika stoji i u situaciji kada se dete vraća u porodicu u kojoj dominiraju nasilni oblici komunikaciji.
 
"Ako dete dolazi iz porodice gde to jeste uobičajeni model ponašanja, školi je teže da utiče na menjanje tog ponašanja, ako će se ono vratiti i nastaviti da upija sve što se dešava u porodici. Zato je jako važno da škole, koje su institucije koje će prvo da prepoznaju oblike nasilja kod dece, da se ne ogluše, da to shvate ozbiljno i da pokrenu čitav set mera kako bi se napravila promena. Neophodno je paralelno raditi sa roditeljima, kao i sa decom. Ukazati im na uočeno ponašanje i posledice i raditi na tome da se roditelji uključe u promenu njihovog načina disciplinovanja dece. Ukoliko su problemi ozbiljniji, onda imamo još jednu instancu, a to je Centar za socijalni rad", poručuje Vera Despotović.
 
Ona smatra da bi u situaciji kada roditelji primete da im se dete ponaša agresivno prema vršnjacima trebalo da se zabrine, jer bi ta agresivnost kroz godine mogla samo da se intenzivira i da dođe do toga da postane destruktivna i po samo dete. Ističe da zaposleni u obrazovanju imaju mogućnosti da organizuju različite programe u kojima će deca učiti o načinima ponašanja, ali da iz edukacije dete ne bi trebalo isključivati ni roditelje. Kako kaže, samo uz paralelan rad sa decom u školi, ali i sa roditeljima koji bi davali podršku detetu i koji bi pružali pozitivan primer, moglo bi da se dođe do promene u ponašanju.
 
I Spomenka Divljan smatra da bi bilo dobro da se organizuju obuke za roditelje, jer, po njenim rečima, "o nasilju je potrebno pričati pre nego što se ono pojavi, potrebno je delovati preventivno, jer tada govorimo o formiranju adekvatnih obrazaca ponašanja, kako se kasnije kao posledica ne bi javilo vršnjačko nasilje".
 
Centar za prava deteta trenutno sprovodi projekat koji za cilj ima izričitu zabranu telesnog kažnjavanja dece, zbog čega se očekuje da dođe i do promene u zakonodavstvu. Između ostalog, ideja je i da se roditeljima koji primenjuju nasilni stil vaspitanja dece ukaže na njegove štetne posledice i da im se kao mogućnost ponudi učenje drugačijeg načina reagovanja, odnosno vaspitanja mališana. Više o tome OVDE.
 
Pisanje ovog teksta pomoglo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije podržavajući projekat Radija 021 "Reci ne, nasilje nije moj izbor". Sadržaj teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost Radija 021 i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Ministarstva.
 
  • Kaćanka

    01.11.2018 10:31
    @Luka Laban
    Ti si moj idol za ovaj komentar, narocito za zene sa dva prezimena!!
  • Luka Laban

    01.11.2018 09:01
    Неколико ствари које ми упадају у очи: 1- ови што за све окривљују 90те, само што Слобу нису именовали. 2- ПЕ-ПСи екипа без које смо некад знали да васпитавамо децу и живимо лепо. 3-кад год не знаш како да васпиташ дете, питај жену из нво која има два презимена. 4-ни једног мушкарца у тексту!
  • Logi

    31.10.2018 23:23
    neobavezno
    Ministarstva imaju taj neobavezan pristup realnosti i resoru koji pokrivaju što se vidi na kraju ovog teksta u pasusu o odricanju od odgovornosti. To negde govori o (ne)upućenosti u materiju, (ne)postojanju precizne strategije i (ne)spremnosti da se preduzmu konkretni koraci. Isto tako kada izdaju mišljenje ono nije samo neobavezujuće već često i neupotrebljivo. PItam se čemu onda ovi organi i njihov rashod u budžetu. Ako ćemo (nastaviti) da stvaramo generacije nasilnika i žrtava, onda bar rashod u toj sferi možemo da eliminišemo i da prestanemo da fingiramo institucionalnu reakciju na problem. Ova tema nije od juče pa me još više čudi skroman napredak u reakciji i diplomatski ton i okolišanje. Stategija - propis - prevencija - represija. To je sistem i redosled. Svaka čast za 021 i njihovu inicijativu, ali ona je samo ambijent u kome neko dalje mora da radi svoj deo posla. Da li će?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija