Dresirao pčele da med prave u tegli

Pre tačno pet godina Halil i Ćebira Kurtović krenuli su sa proizvodnjom devičanskog meda kojeg pčele prave u tegli, bez dodira ljudske ruke.

"Kako biste mogli da dobijete med u saću iz tegle, potrebno je jako dobro poznavati pčele, način njihovog ponašanja kao i to da pčela svaki prazan prostor ispunjava medom", kaže Halil.

Imajući sve te informacije, došao je na ideju da skine medišta, ramove u koje pčela slaže med, i stavi ih u tegle. "To sam prvi put pokušao na bagremovoj paši i pokazalo se izuzetno dobrom idejom, tako da to radim već punih pet godina. Ali se to može raditi isključivo na jakoj paši, kad je velik unos i kada ima nektara u prirodi, sa jakim društvima", dodaje Kurtović.

Iako već iskusan pčelar sa dugogodišnjom karijerom dresiranja pčela da rade u tegli, krenuo je eksperimentalno sa dva društva, na bagremovoj paši koja je najizdašnija. Na jedno društvo stavlja 16 tegli koje okrene naopako. Godinu dana ranije rastopi i nakapa malo devičanskog saća na dno svake tegle te ih postavi po ramovima na plodište.

"Ako je dobra paša, one jako brzo izgrade saće i još brže unesu med. Pčele na bagremovoj paši u toku dana mogu doneti i dva do tri kilograma meda. Jedna tegla nosi 950 grama, što znači da mi 16 tegli pčele napune za oko desetak dana", objašnjava Kurtović.

Nisu isti prinosi svake godine

Halil dodaje da se događalo i da nekad nema uspeha. Prošla godina mu je bila loša. Pčele su samo započele raditi, a poplave koje su zadesile BiH su to sve zaustavile. Iste tegle je zatvorio, ostavio i sačuvao ih za ovu godinu, kada su nastavile svoj vredni posao. Pohvalio se prinosom tekuće godine gde je imao 10 društava koja su napravila po 16 tegli.

Razlika između meda u teglama i onog u košnicama

Kurtović ističe da se radi o velikoj razlici. "Teško je pronaći ram sa osnovama od devičanskog saća, a pčelari radi većeg prinosa pribegavaju kupovanju osnove koja se radi industrijski gde se mešaju plastika i parafin", ističe on.