Andrla - umetnički heroj Novog Sada

Branko Andrić Andrla jedan je od najupečatljivijih umetnika koji su živeli u Novom Sadu.
Andrla - umetnički heroj Novog Sada
Foto: 021.rs
"Andrla je bio izuzetan čovek, vrlo opušten, a opuštenost je vrlina snažnih ljudi", kaže Željko Mandić, fotograf i predavač na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, čiji će kratki film "Treba biti spreman na sve", koji prikazuje fragmente Andrlinog života, biti prikazan na "Novosadskoj kulturi sećanja" u četvrtak, 23. maja, u Radio kafeu.
 
Kada je 6. aprila goreo Radnički univerzitet, a u njemu i prostorije Radija 021, komad plastike pao je sa zgrade na kuću u kojoj je detinjstvo proveo Andrla. Krov je izgoreo, objekat nije bio bezbedan i naloženo je da se stanari iz njega isele. U plamenu su nestale mnogobrojne uspomene, ali deo njih je ostao sačuvan, a kroz priču Branka Andrića Andrle zabeležio ih je Mandić. Kako kaže za 021.rs, film je nastao spontano, Andrla ga je jednom prilikom zamolio da snimi kuću i stan u kojem je živeo umetnik, u tom momentu već dobro poznat po svojim književnim i likovnim delima, ali i po kultnom bendu Imperivm of Jazz.
 
"Spakovao sam kameru i otišli smo tamo. Računao sam da ćemo snimati samo ambijent, ali je Andrla krenuo da govori i ja sam brže bolje pronašao mikrofon u torbi i počelo je snimanje. On je počeo da se obraća kameri i da potpuno spontano govori o svom detinjstvu, mestima gde se igrao kao mali, sveskama iz osnovne škole, svojim knjigama. Govorio je o svemu osim o muzici. On je zaista bio svestran umetnik, slikar, pisac. Film je nastao potpuno spontano, snimljen je za pola sata, bez velikih pretenzija, ali funkcioniše kao mali dokumentarni film. Prikazan je samo jednom pred malim brojem ljudi, tako da ko želi da se podseti našeg druga Andrle i njegovog lepog govora i humora, nešto od toga može da vidi u 'Treba biti spreman na sve'", poručuje Mandić.
 
Delujući na raznim umetničkim poljima, Andrla je ostavio neizbrisiv trag u novosadskoj kulturi. Tokom svog 63-godišnjeg života, koji je prekinut naglo, onda kad mu nije bilo vreme, kao zaostavštinu ostavio je mnogo toga - nekoliko knjiga, pesme, priče, anegdote, Imperivm of Jazz, kumovao je Vojvođanskom bluz bendu, a svoj trag ostavio je i u Beču, u kom je takođe živeo.
 
 
Beležeći rokenrol stvaralaštvo Branka Andrića Andrle, Bogica Mijatović je uporedio ovog novosadskog umetnika sa kultnim istrijanskim muzičarom Francijem Blaškovićem. Govoreći jednom prilikom za Radio 021, Mijatović je kazao kako je, po njegovom senzibilitetu, Andrla "apsolutno najveći umetnik kojeg je Novi Sad imao".
 
"On je imao sledbenike. Novi Sad je nekada bio ozbiljan grad, a Andrla je bio uspešan i u muzici i u književnosti, filmu, slikarstvu, čega god se latio. On je jedan dragocen lik", pričao je svojevremeno novosadski rok kritičar.
 
Njegovi nastupi u Novom Sadu bili su uvek jedinstveni.
 
Andrla je napisao nekoliko knjiga, među kojima su i "Sanatorijum", "Treba biti spreman na sve", "Ustanak iz mrtvačkog sanduka", "Dan za posete bolnicama". Kroz njegov Imperivm of Jazz prodefliovao je veliki broj novosadskih muzičara, postava se stalno menjala, ali su ostala zapisana tek tri studijska snimka. Za Novi Sad je govorio da ga krasi "umereni štrandovski cinizam" i "opušten, blago zafrkantski odnos prema životu"
 
Za Željka Mandića, Andrla je bio pravi umetnik, jer je živeo ono što je stvarao.
 
"Bio je vrlo fin i kulturan. Morali ste da ga volite, jer je bio strpljiv, pristojan, imao je sluha za druge, a istovremeno je bio duhovit, kreativan i svestran umetnik. Mnogo je radio na svojim likovnim radovima. Izuzetan i vrlo redak čovek koji je ostavio stvarno dubok trag u Novom Sadu", smatra naš sagovornik.
 
 
Andrle se, uz osmeh, priseća i Anđelko Maletić Čupko, još jedan rok novinar i nekadašnji urednik na Radiju Novi Sad. Po njegovim rečima, Andrla je bio vrlo talentovan pesnik i to mu je išlo od ruke, a bio je i zaljubljen u pevanje, iako, kako kaže Maletić, ništa nije mogao da otpeva.
 
"Ipak, to ne umanjuje njegovu magičnu privlačnost za novosadske klince, koji su naprosto bili zaljubljeni u njega. Kao u onoj priči o sviraču frule, na njegov poziv da se svira, sva deca bi pohrlila da mu se pridruže. Imao je duhovite i otkačene pesme, ljudi su se samo smejali. Naravno, priča je ispričana do kraja njegovom smrću na putu, kao da je i to jedna od epizoda iz onog čuvenog Keruakovog romana. On je stalno bio na putu, a na putu je, nažalost, i skončao", dodaje Maletić.
 
Andrla je nastradao 20. oktobra 2005. godine, u saobraćajnoj nesreći. Devet godina kasnije u ovom gradu je osnovan Centar za umetnost, umetnička i kulturna dešavanja, koji nosi ime po Branku Andriću Andrli. Pre nekoliko godina je bilo najavljeno da će se jedna ulica u Novom Sadu nazvati po Andrli, ali je ta priča ubrzo pala u zaborav.
  • Ske fa

    25.07.2019 19:35
    Imperijum
    Gledao sam ih u beogradskom SKC-u pocetkom 80tih....Neka bolja behu vremena, a I BG i NS iz tog perioda ostaju mi u lepom secanju.Andrla je sa ekipom bio sjajan na sceni.Takvih stvari i energije nema vise...
  • Paor

    27.05.2019 15:28
    Fleš iz prošlosti
    ..... Hleba, luka i banane....... Mojim usnama koje se ničega ne stide!!!
  • Katarina NS

    24.05.2019 19:24
    Ispravka
    Naslov Andrline pesme glasi " Ja sam mamin mali seksualac", a ne "... homoseksualac".

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Kultura